HDZ i Možemo – partneri u financiranju antihrvatskih udruga

HDZ i Možemo – Saveznici u financiranju ideoloških udruga?

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek (HDZ) i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević (Možemo) imaju jedno zajedničko obilježje: iz proračuna države i Grada Zagreba financiraju iste udruge i umjetničke projekte. Riječ je o tzv. „nezavisnoj kulturi“ i udrugama koje se skrivaju iza paravana „ljudskih prava“, a zapravo provode ideološku indoktrinaciju u javnom prostoru i politici.

Dok se za istinsku hrvatsku kulturnu baštinu i za projekte koji čuvaju identitet Domovinskog rata često nema dovoljno sredstava, razne LGBT udruge i „antifašističke“ organizacije dobivaju značajnu potporu nacionalne i lokalne vlasti.

Sporni festivali i pitanje javnog interesa

Slučajevi poput festivala „Nosi se“ u Benkovcu i FALIŠ-a u Šibeniku otkrivaju na što se troši javni novac. Javnost i branitelji s pravom pitaju: Gdje je javni i nacionalni interes u financiranju programa koji vrijeđaju hrvatske branitelje, Katoličku Crkvu i nacionalne vrijednosti?

Premijer Plenković i ministrica Obuljen Koržinek na ta pitanja odgovaraju pozivanjem na „slobodu umjetničkog izražavanja“ i „kulturnu raznolikost“. Međutim, Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi jasno kaže: sredstva se dodjeljuju isključivo za programe od interesa za Republiku Hrvatsku. Tko je i kada definirao da su provokativni performansi ili glorifikacija jugoslavenske prošlosti – državni interes?

Antifašistički kult i zaborav Domovinskog rata

Ove godine prošlo je osam desetljeća od završetka Drugog svjetskog rata. Ipak, i dalje svjedočimo manifestacijama koje veličaju komunistički režim i prešućuju njegove zločine. Istodobno, nakon samo 35 godina od Domovinskog rata, svjedoci smo pokušaja relativizacije njegove vrijednosti, pa i otvorenog prikazivanja Hrvatske kao agresora „na samu sebe“.

Takva slika šalje poruku da su Srbi bili „kolateralne žrtve“, a da ne snose nikakvu odgovornost za krvavi napad na Hrvatsku. Time se izravno uništava dostojanstvo hrvatskih branitelja. Nije slučajno da mnogi od njih upravo ovih dana posežu za povećanim dozama lijekova – jer im država za koju su se borili vraća udarce financiranjem onih koji ih ponižavaju.

A kada se na sve to nadoda i činjenica da se na javnim manifestacijama pjevaju pjesme Momčila Bajagića Bajage, čovjeka koji je devedesetih otvoreno davao podršku agresiji na Hrvatsku, onda je jasno da netko u ovoj državi namjerno dolijeva ulje na vatru.

Tko odlučuje o javnom interesu?

Ostaje ključno pitanje: postoji li uopće udruga ili umjetnost koja ne zaslužuje javni novac? Gdje je granica? Tko će je postaviti? I konačno – što je to javni interes u kulturi i umjetnosti Republike Hrvatske?

Jer ako se nacionalni interes svodi na promociju ideologije, na vrijeđanje vjere, branitelja i hrvatskog identiteta, a pritom se zaboravlja na istinske žrtve i vrijednosti Domovinskog rata – onda je jasno da je riječ o političkom inženjeringu, a ne o kulturi.

Hrvatski branitelji, koji su najzaslužniji za slobodu i demokraciju, danas se nalaze pred zidom: njihovu žrtvu sustavno umanjuju oni koji su dužni čuvati dostojanstvo nacije. A narod, umoran od praznih fraza i „kulturnih eksperimenata“, s pravom pita: kome zapravo služe HDZ i Možemo – hrvatskom narodu ili ideološkim udrugama?