Nakon što je neprijatelj zauzeo dio naselja i uspostavljena je nova crte obrane sredinom listopada, situacija u Lipiku bila je nepromijenjena. Grad je to koji je neprestano bio razaran artiljerijom, ali su pješački napadi bili rijetki, pa su branitelji uspijevali održati liniju netaknutom, piše Dnevno.hr.

Smatrao se Lipičaninom

Jedan od zapovjednika obrane Lipika, Ibrahim Abushaala “Gadafi”, utjerivao je strah u kosti četnika. Njegovi suborci opisali su ga kao “neustrašivog”, a bio je stručnjak za gerilsko ratovanje. Lipik, grad u koji je doselio iz rodne Libije, smatrao je svojim. Braniti ga od agresora bila mu je dužnost, srcem je krenuo zaustaviti neprijatelja koji je planirao da ga uništi, razori i osvoji.

Rođen u Libiji 1955. godine, po zanimanju je bio medicinski tehničar, a kao vojnik je sedam godina služio vojsku i sudjelovao u Libijsko-čadskom ratu. U slobodno vrijeme bavio se boksom.

Bio je zaručen za Hrvaticu Zoricu Jurki, koji je upoznao u Libiji, gdje je ona radila kao medicinska sestra. S njom je i došao u Hrvatsku, a prije početka Domovinskog rata živio je u Lipiku u Ulici Petra Svačića 11, a Lipičani su mu podarili nadimak “Gadafi”, po predsjedniku Libije, pukovniku Muameru Gadafiju. Među Lipičanima bio je poznat i pod nadimkom Martin.

Kako je izgledala opsada Lipika

Tog jutra, 27. studenog 1991. godine, u Lipiku je vladalo zatišje. Kuhao se grah i peklo prase, a brojni su branitelji pušteni na dopust. Na cesti su se mogli čuti zvukovi motora kako dolaze iz okupiranog dijela grada, no branitelji se time nisu mnogo zamarali. Iako je neprijatelj često palio tenkove ne bi li izazvao strah u hrvatskim redovima, borbeni duh branitelja Lipika bio je nesalomljiv. Poslali su izviđače kako bi saznali što se događa.

Tada su JNA i pobunjenici krenuli s konačnom okupacijom Lipika. Tenkovima su krenuli niz ulice Lipika, a branitelji ih nisu imali čime zaustaviti. Tada je počelo povlačenje na rezervne položaje na liniji lipičko groblje – Ulica Vladimira Nazora – punk Lapaš i Šaja u današnjoj Školskoj ulici.

Napad JNA i pobunjenika počeo je oko podneva. Krenuli su Crkvenom, Frankopanskom i Školskom ulicom, gdje je došlo do prvih stradavanja branitelja. U njihovu neposrednu blizinu pao je projektil iz tromblona te je dvojicu teško ranilo, a dvojicu lakše.

Gadafi je tada dovezao sanitetsko vozilo Dodge koje je trebalo evakuirati teške ranjenike. Međutim, kada su ih ukrcali u vozilo, ono se nije htjelo upaliti. Ranjenici su uspješno prebačeni u Prekopakru, gdje im je pružena pomoć te su preživjeli.

Okupljenima je tada rekao: ‘Ja ću sutra poginuti’. I poginuo je 28. studenog 1991. godine. Bog ga je tog dana, jednostavno htio… – opisao je svojedobno Gadafija jedan drugi njegov suborac.

Sljedećeg dana JNA i pobunjenici uz potporu dva tenka kreću u daljnji napad. Branko Marinčić Đinac, pripadnik 54. sb primijetio je snajperista te ga je odlučio gađati zoljom. Nakon dva neuspješna pokušaja snajperist je Marinčiću nanio smrtonosnu ranu.

Oko pola sata kasnije, na kraju Crkvene ulice, prilikom ispaljivanja tromblona na neprijatelja, od snajperskog hitca poginuo je i sam Gadafi. Usred borbi izašao je iz zaklona i zaklonjen iza električnog stupa ispalio je tromblon na neprijatelja. Tada se vratio u zaklon po novi tromblon. Prilikom istovjetnog pokušaja, izašavši iza električnog stupa, bio je pogođen metkom na mjestu gdje se spaja pancirka. Samo je kleknuo i izustio svoje posljednje riječi ‘Nemam nogu, ja gotov!’ i poljubio privjesak na lančiću.

Zapamćen kao heroj

Neprijatelj je na televiziji prikazao tijela Gadafija i poginulog hrvatskog branitelja Branka Marinčića – Đinca, uz komentar da je bio libijski plaćenik. Kamera je cijelo vrijeme, pogrešno, zumirala Marinčića. Unatoč lažima neprijatelja, Lipičani su znali da Gadafi nije bio libijski plaćenik, nego istinski domoljub i branitelj grada u koji je doselio i kojeg je zavolio.

Šestog prosinca 1991., kada su branitelji oslobodili okupirane dijelove Lipika, tijelo Gadafija pronađeno je na groblju. Nakon obdukcije i identifikacije Gadafijevog tijela u Zagrebu, obavljen je posmrtni obred prema islamskim običajima koji je predvodio dugogodišnji muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj Šefko ef. Omerbašić.