Već je prošlo toliko godina, a vaša hrabrost ne blijedi, nego poput zvijezde na tamnom nebu ostaje da nam osvijetli put.

Pišem vam s osjećajem duboke zahvalnosti, svjesna da su riječi nedovoljno snažne da zagrle sve ono što ste nam dali.
U trenucima kad su vam duše bile izložene prijetnji, vi niste posustali.

Grad na Dunavu, vaš dom i naša nada, bio je opkoljen, ali u vama nije nestajala svjetlost koja prkosi mraku.

Ostavili ste dio sebe u svakom kamenu, svakom kutku Vukovara, gdje se i danas osjeća otkucaj vaših srca, utkanih u temelje naše slobode.
Živote ste utkali u ovu zemlju, pretvorili je u svetu, u zemlju koja pamti svoje junake.

Kad god hodamo ulicama slobodne Hrvatske, znamo da je svaki korak lakši zahvaljujući vašoj hrabrosti, da je svaki dah mirniji jer ste vi disali za nas.

Vi ste postali vjetar u našim krilima, živi plamen koji sja za budućnost.
Vaša žrtva ne pripada samo prošlosti; ona nas uči što znači voljeti bez granica, stajati čvrsto u olujama, i biti vječni čuvari onoga što je sveto.

Iz vaših djela crpimo snagu da se borimo za pravedniji svijet i budućnost u kojoj će se djeca odrastati slobodno, u zemlji mira koju ste osigurali.
Neka vam noći budu mirne, a nebo blago kao vaša srca.

Hvala vam što ste podarili sebe da bismo mi mogli živjeti. Naša ljubav i zahvalnost zauvijek će vas čuvati.

Počivajte u miru, heroji Vukovara, heroji Hrvatske i budite naš vječni ponos.

S ljubavlju i poštovanjem,
Franka Boljkovac 5.a Škola za medicinske sestre Mlinarska