HOĆE LI PUTIN BACITI NUKLEARNU BOMBU? Evo što procjenjuju šefovi CIA-e, profesori…

Vladimir Putin i njegovi visoki dužnosnici od početka rata u Ukrajini nekoliko su puta zaprijetili Zapadu odmazdom nuklearnim oružjem, piše Slobodna Dalmacija. Govorili su da će se Zapad, ako nastavi pomagati Ukrajini, suočiti s “posljedicama na kakve nikada u svojoj povijesti nisu naišli“. Nedavno je Moskva Joeu Bidenu zaprijetila i “nepredvidivim posljedicama” ako SAD nastavi slati moćno naoružanje Ukrajini. Premda se smatra kako su to sve prazne prijetnje, prilikom zadnjeg spominjanja „nepredvidivih posljedica“, direktor CIA-e William Burns komentirao je kako nitko ne može olako shvatiti mogućnost da bi Putin mogao pribjeći uporabi taktičkog nuklearnog oružj.

Ruska strategija nacionalne sigurnosti definirala je da se nuklearno oružje može upotrijebiti i kao sredstvo odgovora na napad konvencionalnim oružjem ako bi u opasnost došla opstojnost države.

Trojica uglednih stručnjaka su za ugledni politički portal Politico analizirali tri moguća scenarija u kojima bi se Putin mogao odvažiti koristiti nuklearne glave. Iako je bilo kakva upotreba nuklearnog oružja nezamisliva većini normalnog svijeta, prema sadašnjoj ruskoj vojnoj doktrini – koja se obično opisuje ukratko kao “eskalacija radi deeskalacije” – trojica stručnjaka drže kako bi Putin mogao odabrati nuklearnu demonstraciju sile kao upozorenje za zaustavljanje daljnje američke vojne pomoći Ukrajini. Drugim riječima, za ruskog čelnika, detonacija taktičkog nuklearnog oružja od strane Rusije sasvim je zamisliva, pa i Zapad također mora malo razmisliti.

Gregg Herken, profesor emeritus američke diplomatske povijesti na Sveučilištu u Kaliforniji i autor knjige „Bratstvo bombe“, Avner Cohen, profesor na Middlebury Institutu za međunarodne studije u Montereyu i autor knjige „Izrael i bomba“ te dr. George M. Moore, također znanstvenik na Middlebury Institutu govore ovdje o ‘taktičkom nuklearnom oružju’ koje se često naziva oružjem “bojnog polja” kako bi se razlikovalo od mnogo moćnijeg strateškog nuklearnog oružja, ali je i ono daleko razornije od konvencionalnog oružja.

To oružje dolazi u mnogim oblicima: gravitacijske bombe, bojeve glave za rakete kratkog dometa, protuzračne rakete, rakete zrak-zrak te zrak-zemlja, protubrodska i protupodmornička torpeda, pa čak i naprave za rušenje ili mine. Najmanje taktičko oružje u ruskom nuklearnom arsenalu ima snagu od oko jedne trećine veličine bombe bačene na Hirošimu ili Nagasaki.

Postoji nekoliko načina na koje bi se takvo taktičko nuklearno oružje moglo upotrijebiti kao upozorenje predviđeno u ruskoj vojnoj doktrini, piše Politico.

Evo tri scenarija.

Scenarij 1: Daljinski atmosferski test

Najmanje provokativan scenarij je Putinov nastavak nadzemnog nuklearnog testiranja – detonacijom nuklearne bojeve glave niskog učinka visoko iznad Nove zemlje, sovjetskog poligona na Arktiku. Iako bi stvarna šteta na tlu i radioaktivni ispad bili zanemarivi, psihološki učinak mogao bi biti ogroman: to bi bila prva nuklearna eksplozija jedne supersile otkako je nuklearno testiranje završilo 1992., i prva bomba detonirana u atmosferi od strane SAD ili Rusija nakon što su takva testiranja stavljena izvan zakona sporazumom 1963. godine. To bi također bio snažan i neugodan podsjetnik da Putin ima u izobilju taktičkog nuklearnog oružja — oko 2000 komada prema posljednjem prebrojavanju — i da ga je spreman upotrijebiti.

Scenarij 2: Atmosferska detonacija iznad Ukrajine

Provokativnija demonstracija bila bi eksplozija snažnijeg oružja na ultravisokoj nadmorskoj visini iznad same Ukrajine. U testu iz 1962., SAD je detonirao H-bombu od 1,4 megatona u srednjem Pacifiku, 250 milja iznad Zemlje. Nastali elektromagnetski val neočekivano je pogasio uličnu rasvjetu i poremetio telefonsku uslugu na Havajima koji su udaljeni 1400 kilometara. Slično snažna eksplozija iznad Kijeva ne bi bila samo vizualno spektakularna, već bi gurnula glavni grad u dugotrajni mrak i tišinu kratkim spojem računala, mobitela i druge elektronike. Osjetile bi to i zemlje članice NATO-a, ali i ruske komunikacije.

Scenarij 3: Zemljana eksplozija u Ukrajini

Najopasnije – i iz tog razloga najmanje vjerojatno – bilo bi korištenje taktičkog nuklearnog oružja za postizanje konkretnog vojnog cilja kao što je ometanje isporuke oružja Ukrajincima. Alternativno, Putin bi također mogao detonirati taktičku nuklearnu bojnu glavu protiv vojnih ili logističkih ciljeva u rijetko naseljenoj zapadnoj Ukrajini – primjerice na poljoprivrednim zemljištima između Lavova i Kijeva – nakon što upozori ljude u ciljanom području da se evakuiraju. Ali čak i najmanje nuklearno oružje zapalilo bi široku površinu ako bi eksplodiralo u zraku. Ovisno o visini eksplozije, mogla bi se proširiti i dugotrajnim radioaktivnim padalinama, koje bi se mogle proširiti na zemlje članice NATO-a i samu Rusiju.

Ako bi, umjesto demonstracija u udaljenom području, Putin napao ukrajinski grad oružjem koje bi iznosilo jednu trećinu bombe bačene na Hirošime, broj žrtva i uništenja imovine bio bi blizu onoga u Japanu, navodi Politico.

Iako nijedan od gore navedenih scenarija trenutno nije vjerojatan, nisu nategnuti, ni nemogući. Putin nema logičnog razloga da pokrene upotrebu nuklearnog oružja, ali ratovi su vrlo nepredvidivi, a u povijesti postoji mnogo presedana u kojima se razmatrala nuklearna demonstracija, počevši od Sjedinjenih Država.

Primjerice u svibnju 1945., tjednima prije uspješnog testiranja prve atomske bombe u Novom Meksiku, savjetnici bivšeg predsjednika Harryja Trumana razmatrali su mogućnost bezopasne, ali spektakularne demonstracije revolucionarnog novog oružja kao alternative njegovoj vojnoj upotrebi, u nadi prisiljavanja Japana na predaju. Iz praktičnih razloga ( bilo je premalo bombi u američkom nuklearnom arsenalu, a neki su se bojali greške) – ta opcija demonstracije na koncu nikada nije predstavljena Trumanu.

O tome se razmišljalo i tijekom berlinske krize 1961., kad je američkom predsjedniku Johnu Kennedyju predstavljena mogućnost ispaljivanja projektila s nuklearnim vrhom na Novu Zemlju kako bi pokazao američku odlučnost. Izrael je također razmatrao nuklearnu demonstraciju prije Šestodnevnog rata, u svibnju 1967., a Shimon Peres je predložio detonaciju nuklearne naprave iznad sinajske pustinje kako bi spriječio sukob. Šest godina kasnije, Izraelci su se ponovno nakratko pozabavili idejom nuklearnog upozorenja s velike visine kako bi se okončao Yom Kippurski rat 1973. godine.

Kada se Hladni rat ponovno zahuktao, početkom osamdesetih, Alexander Haig, nekadašnji zapovjednik snaga NATO-a – naveo je kako u “doktrini NATO-a postoje planovi za nepredviđene slučajeve za ispaljivanje nuklearnog oružja u pokazne svrhe“.