Piše: Zvonimir Hodak

Da su djecu iz Konga posvajali neki desničarski parovi, a da je Ivan Pernar lijevo-liberalni aktivist, danas bi bio hvaljen i hrabar zviždač. Pozvali bi ga na N1 televiziju, uspoređivali bi ga s neusporedivom Ankicom Lepej…

Ovako je druker, cinker, lik koji diže tlak našim isključivo lijevim pravobraniteljicama za sve i svakoga. I nakon višetjedne galame po medijima kako su djeca legalno posvojena, napokon je do nas stigao službeni stav Demokratske Republike Konga. Male minijaturne državice u Africi koja je slabo naseljena sa samo 95 milijuna stanovnika od čega čak 25 milijuna katolika. I sad oni jadni i nikakvi dociraju Hrvatskoj, našoj progresivnoj Vladi i medijima, članici EU-a i NATO-a, koju Ursula svako malo posjećuje baš zbog te naše ljevičarske dopadljivosti EPP grupi. Kongoanski dužnosnik zadužen za djecu Gauthier Luyela tvrdi kako u Kongu “stranci ne mogu legalno posvajati djecu od 2017. godine… Još od 2017. nikakvo posvojenje djece iz Konga nije moguće, to je isključeno, nije moglo biti nikakvog izuzeća, nema tu razmatranja od slučaja do slučaja, ne znam kako su posvojitelji iz Hrvatske uspjeli dobiti sudske odluke o posvojenju, djeca su možda oteta ili bila predmet traffickinga prije no što su predana hrvatskim posvojiteljima…”

I što sad? Evo nama novog ŠČ na pomolu. Ali naš slučaj je poseban, human… Trebalo je odlučiti da se radi o izuzetku. Drug iz ministarstva za obitelj i djecu DR Konga ništa ne shvaća. Dok još iz Lijeve naše nisu ni stigle instrukcije, drug Luyela čita lekciju k’o da je Kongo član NATO saveza. Naša vrla pravobraniteljica (za kongoanska posvajanja) trebala bi odmah proširiti kaznenu prijavu pa, uz Pernara, prijaviti i druga Luyela zbog udruženog zločinačkog pothvata protiv slobode “naplatnog prisvajanja djece”…

Međutim, to pri nama ne bu išlo! Prisvojile su se nekažnjeno tolike tvornice, nekretnine, banke, lova, pomorsko dobro, a sad bi trebala odjednom biti problem mala djeca iz tamo neke DR Kongo. Zmijska sumnja uvukla se među Hrvateke. Tko je u pravu? Pernar i drug Luyela ili naša državna tijela i javne pravobraniteljice?

Stara Egipatska poslovica glasi: “Zmiju koja vas voli možete nositi i kao ogrlicu”.

Javila se i Sanja Modrić (ne naš Luka Modrić), onako dobronamjerno kao i uvijek, pa kaže: “Moralni talog nacije, kakav je nekad cinkao Židove u NDH, ponovno je pokazao bezglavu mržnju u slučaju Zambija”. Nije do kraja jasno jel’ to zato što je Pernar prijavio afričkim vlastima trgovinu djecom ili samo zato što je ocinkao jednog od posvojitelja kao transrodnu osobu. Pernar tvrdi kako je samo prijavio počinjenje kaznenog djela po zambijskim, a sad vidimo i kongoanskim, propisima što je dužnost svih građana uljuđene EU. Tako u ovoj aferi imamo lovce na vještice na svim stranama.

Da Vas podsjetim tko je sve bio spreman locirati generala

U ne tako davna vremena “moralni talog nacije”, koji je sad pod povećalom, našao se pred velikom dilemom, ili kako kažu moji Ličani, pred “delimom”. Projekt se tada zvao “locirati, identificirati, uhititi i transferirati”. Tada se za sudjelovanje nudila i neka lova. “Usvojenik” je tada bio Ante Gotovina u bijegu od Carle del Ponte koja je vodila brigu o moralnoj čistoći Hrvateka. Nešto k’o sada Sanja Modrić. I tada je javno, bez minimuma srama, došlo do demaskiranja mnogih. Među tadašnjim “svjesnim” građanima koji su se odmah javno deklarirali da bi bez ustezanja prijavili heroja Domovinskog rata našli su se Đurđa Adlešič, Željka Antunović, Radimir Čačić, Damir Kajin, Šime Lučin, Zlatko Kramarić, Mate Granić, Jozo Radoš… Drugi kao Ivo Lončar, Željko Pecek, Zdravko Tomac, Ruža Tomašić, Zlatko Vitez, Slaven Letica javno su otklonili tu “čast”. Javila se tada i Danijela Trbović, danas voditeljica na HRT-u. Njeno objašnjenje treba pozdraviti kao primjer iskrenog građansko-svjesnog stava: “Ja bih ga prijavila bez ikakvog dvoumljenja jer zakon treba poštivati. Nismo se borili da bi netko bio iznad zakona”. Za prijavljivanje je bila i Sanja Sarnavka. I ona bi Gotovinu prijavila bez razmišljanja. Vjerujem da ne bi razmišljao ni Žarko Puhovski… Pametan zna čemu služi pojas.

Sjetimo se također i korone te tzv. poziva da se lagano cinkare svi oni koji idu na WC, a nisu cijepljeni barem “booster” dozom. I na kraju, ima li uopće smisla spominjati UDB-u, OZN-u i KOS koji su “cinkeraj narodnih neprijatelja” razvili do savršenstva (npr.: nedjeljne mise, političke viceve, emigrantske novine i slične komunističke svinjarije koje se ponavljale).

U Lijepoj našoj cinkarenje je tradicionalno prihvatljiv šport.

I dok se ljevičari krste od čuda i ogorčenja, “Pernar nastavlja harangu”, kako javlja Telegram. Podnosi kaznene prijave protiv svih onih koji su posvojili djecu iz Konga, protiv Benčićke i njenih huškačkih javnih nastupa, pravobraniteljice Ljubičić koja ga želi kazneno goniti jer je “vršio svoju građansku dužnost” i protiv svih sudaca koji su u RH legalizirali dokumente o usvajanju. Pernar se vraća na velika vrata! Što će tek biti ako se pokaže da je u pravu?

Sjećam se jednog proročanstva pok. don Ante Bakovića: “Nastavimo li ovakvom jalovom i mlohavom populacijskom politikom, imat ćemo uskoro u Hrvatskoj manjak djece, a višak pedofila…” Bojim se da je Baković bio u pravu.

“Jugo-zomboidi”, kako ih naziva general Glasnović, polako, ali sigurno prevladavaju cijelim medijskim prostorom. Uvjereni su kako mogu sve. U Domovinskom su ratu “popušili”, ali medijski te u velikoj mjeri i politički dominiraju Hrvatskom. Ne sjećam se sličnog primjera u povijesti. O ulici Vlade Ranogajca sam već pisao. Ima toga koliko hoćeš. Ali, koga briga. Ljudi brinu svoje dnevne brige, neki se i bune pa organiziraju prosvjede, ali to ništa neće promijeniti. Život ide dalje, a svatko svom cilju.

Stara arapska poslovica kaže: “Ako ćeš se bacati kamenom na svakog psa koji laje na tebe, nikada nećeš stići do svog cilja”. Očito se Hrvateki drže te poslovice k’o pijani plota.

Zašto su ljevičari djeca sreće?

Gradonačelnici, načelnici, ministri, svi se vole prečesto zaigrati. Nekad provučeš službenu općinsku karticu u bordelu, drugi puta mazneš malo javne love, treći puta namjestiš nekog svog pajdaša preko veze… pa ljudi smo. Kad se jednog dana nađu pred sudom onda nastane kukulele. Malo je lakše onima s lijevim predznakom. Njih se rjeđe uhvati. Sjećam se bivšeg Račanovog ministra Vlahušića. Bio je pravomoćno osuđen u aferi Šipan. Međutim, naš je Andro usprkos tomu ponovno postao gradonačelnik “Groda”. Na planetarnom nivou zanimljiv je slučaj predsjednika Brazila Lule. Pravomoćno je bio osuđen, 590 dana “odležao” i odmah nakon izlaska ponovno su ga Brazilci izbrali za predsjednika. Očito su lijevi “djeca sreće” ili tako nekako. Birači ih vole. A tek mediji… Naročito oni hrvatski!

Medijsko praćenje pogreba Ćire Blaževića bilo je vrhunsko. Ravno praćenju smrti dr. Franje Tuđmana ili presude kojom je Ante Gotovina oslobođen u Haagu. Gojko Šušak, čovjek koji je ustrojio gardijske brigade, naoružao ih i odveo u pobjedu, umro je i bio sahranjen te vrlo brzo zaboravljen. Bio je to ministar obrane koji je stvorio 250 tisuća istreniranih i spremnih ljudi koji su to i dokazali u Bljesku i Oluji. Danas je taj broj navodno spao na dvanaest tisuća. S druge strane, naš “frend” Vučić jača svoje specijalne snage s novih .000 specijalaca. Uzor mu je Wagner. Voli čovek muziku. Možda bismo trebali početi tražiti novog Šuška. Ako Vučić nastavi s bildanjem svojih specijalaca, onda je to znak da dolazi godina Richarda Wagnera. Da li će to biti Tristan i Izolda, Ukleti Holandez ili “Majstori i pjevači” vidjet će se, ali svakako će biti “Wagner Private Military Company”. Ako to već sad ne znamo onda smo bez sluha. Kao oni koji pjevaju “Pjevaj mi, pjevaj sokole…”

Ivan Hrstić u Večernjaku vidi svjetlo na kraju tunela: “Da su Thompson ili Škoro zakopčani do grla otpjevali ovo o traktorima, digla bi se kuka i motika. Ovako su, Mrle i Prle, sročili Čavoglave za 21. stojeće, a sporni ZDS sada je ŠČ. Nećete u Europu, niste “niprije”.

Po uzoru na američko obaranje kineskih balona, nedavno je slovenski policijski helikopter stopirao hrvatski balon jer je letio “brže od zraka”, a vozač je morao puhati u balon.

Crkva u Hrvata se trese, ali ne od potresa. Darko Pavičić je zadovoljan: “Na Kaptol opet nije došao novi Kuharić iz seoske župe nego stranac “vatikanskog kova”. Ako netko zna, Darko zna. Papa Franjo je odavno “pročitana knjiga”. Što se Bozanića tiče, dugogodišnja želja mnogih se napokon ispunila, ali nisam siguran da će “veselje“”dugo potrajati. Na njegovo mjesto dolazi “jaki” nadbiskup iz Vatikana. Možda se sada nešto popravi s kanonizacijom kardinala Stepinca. To je samo moj blagi, pastoralni optimizam. Nema više novog, legendarnog nadbiskupa Franje Kuharića. U igri je sada vatikanski specijalac, uporni i strpljivi borac protiv međugorskog fenomena. Ni trideset milijuna hodočasnika nisu mu dovoljan dokaz. Hodočasnici ipak dolaze i vjeruju. Danas sam nekako neodlučan, a možda i nisam… Kao aktivni vjernik volio bih otkriti u sebi malo više optimizma. Volio bih povjerovati da je Charlie Chaplin iz Čapljine!

Upotreba ŠČ u nas Hrvata: Lepinja Š Čevapima 2,30 evra.

Hoće li Srbima ponovno trebati traktori?

Srpski mediji nisu dobro primili odlazak na Eurosong našeg sastava Let 3. Njihov dolazak s traktorom na Doru smatraju politički nekorektnim. Asocira ih na “genocid” u Oluji i progon (po njima) oko 300 tisuća Srba iz Hrvatske. Milan Ivkošić misli da se ide đonom na Hrvateke i da će se pojaviti ozbiljna inicijativa da Hrvatska napokon zabrani vožnju traktorima. Potpisa bi se skupilo više nego to misle i najveći optimisti. Problem je pomalo strateški. Ako se s tim novim specijalcima ponovno pojave Vučić, Vulin i Sava Štrbac na željenoj granici Virovitica, Karlobag, Karlovac, s čime će tada da “begaju”?

Ako im ne osiguramo logistiku za put u otadžbinu mogla bi doći u pitanje famozna koalicija između Pupija i HDZ-a. Mi imamo lovu, a oni iskustvo. Kad “ljubav” prestane, oni odu s lovom, a mi ostajemo s iskustvom zemlje sa smetnjama u razvoju…

Na fejsu se pojavio foto-strip. Tip se tuži frendu: “Teško mi je, ne priča sa mnom već tri dana”. Frend odgovara: “Ostani s njom. Žene takvih kvaliteta su rijetke!”

Sandra Veljković je zbunjena. Ivica Ivanišević nije. Za razliku od nje, on zna. Ona se pita: “Što to Hrvatska brani u Ukrajini”, i to bez upitnika. Slično razmišlja i njen urednik Goran Gerovac: “Smrt u ratu je opća imenica zaborava i nebrige za sve one koji nisu imali dovoljno novca da se izvuku na vrijeme”. I Sandra i Goran rade i djeluju unutar lijevog medijskog korpusa Lijeve naše, i to u novinama koje su barem par tisuća puta pisale i analizirale “herojsku” borbu naših naroda i narodnosti, bitke za “ranjenike”, “epopeje” o bitkama na Sutjesci i Neretvi… Sad lud je*e zbunjenog. Što Hrvatska brani u Ukrajini? Pa valjda EU i Hrvatsku!! Ako padne Ukrajina, pada i RH. To znaju i talibani u Afganistanu, a k’o fol ne znaju u Slobodnoj, Jutarnjem, Večernjaku. Znaju li to Ivica Ivanišević, Gera Gerovac, Bora Dežulović, Ante Tomić, Bajruši i čitava ta lijeva medijska falanga? Svi to oni dobro znaju pa se zato valjda i pitaju kao da nitko pojma nema…

U nekom ne-daj-Bože novom ratu, svim rodovima srpske vojske suprotstavit će se svi rodovi hrvatske vojske – muški, ženski i srednji rod.

Zvonimir Hodak/hrvatska-danas.com