Piše: Zvonimir Hodak

U laganoj sam depresiji. Znam da mi je kolumna čitana, ali isto tako znam da korona virus još nije pročitan… Zato i kod nas, kao u cijeloj Europi, sve pomalo staje i svi se zatvaramo u kuće. Očito je taj virus toliko ovladao svijetom da moje kvazi-duhovitosti neće izmamiti iskreni osmjeh ni kod mojih najvjernijih pratitelja. Zato ću vas pokušati razvedriti duhovitostima koje ovih dana kolaju SMS porukama i fejsom.

Naravno, i prije je bilo virusa, ali nikad nisu imali takav utjecaj na cijeli svijet i takav marketing. Moj prijatelj Binder, brižan koliko će sve to trajati poručuje preko fejsa: “Kupite bor! Tko zna do kad će ovo potrajati”. Točno, “ovo je prvi slučaj u novijoj povijesti da original dolazi iz Kine, a kopija iz Italije”, piše netko. Jugonostalgičari su živnuli: “Sad kada je 60 milijuna Talijana u karanteni, možemo li vratiti Trst?”. Radeljak je prestravljen: “Stojimo u banci, u redu. Evo dva lika s rukavicama i maskama. Nije nam baš bilo svejedno. Kad su povikali: ‘Ovo je pljačka!’ Svi smo odahnuli”.

Sve se polako mijenja. Životne navike, ambicije, prioriteti.. .čak i migranti. Kažu u jednoj SMS poruci: “Više im se nikamo ne žuri”. Na fejsu dvojica starih cinika mudruju: “Od kad su Hrvati preuzeli predsjedanje EU-om sve je otišlo u p…u materinu! Korona virus, migranti, pad burze i cijena nafte, Brexit, upitan je i EURO, turistička sezona, Eurosong… a tek su na pola mandata”. “Klerofašisti” u SMS poruci podbadaju: “Svi koji umru od bilo koje bolesti ubrojit će se pod koronu, a nakon toga idu na popis žrtava Jasenovca…”.

Škole su zatvorene, učenici “ogorčeni”. Nastava se održava na HRT 3 ili uz pomoć tableta. Sve je usklađeno. “Veliki brat” sve vidi i kontrolira. Pišu neki: “Stožer moli sve sugrađane koji su na rukovodećim položajima, a nisu završili osnovnu školu, da od ponedjeljka prate HRT 3”. I manjine su se uzbudile. Stari Rom se na fejsu žali: “Nekada se, bre, znao red… Srbi su vodili politiku, ‘Šiptari’ pravili baklave, a mi, Cigani krali. A sad Srbi kradu, ‘Šiptari’ vode politiku, a mi Cigani ne znamo da pravimo baklave”.

Zagorac je po običaju oprezan: “Sve dok ne vidim Andriju Jarka da izvještava ispred kuće u kojoj je korona virus, smatram sve ovo medijskom podvalom i uznemiravanjem javnosti”. Eto toliko, dragi moji rigidni ognjištari, desničari, Imoćani, katolički puku, klerofašisti… želim vam svako dobro i sreću u narednim danima. Ugledajte se na Vučića koji, u jednoj SMS poruci koju sam dobio, kaže: “Ako korona virus ubije jednog Srbina, mi ćemo ubiti sto korona virusa”.

Žene su sigurne da su izreku “Život čine male stvari” izmislili muškarci.

Virus jugoslavenstva

Ajmo mi sada na jedan virus koji je na “ovim prostorima” vječan, kako kaže Ćiro, galvaniziran. Već sam u nekoliko navrata pisao o tome da mi se uvijek lagano digne tlak kad na portalima pročitam podmetanja kako bi sve bilo bajno da nema Srba. Srbi su zadnji problem Lijepe naše. Ako su uopće i problem. Sva manjinska prava, sve kvote u izbornim zakonima, svu pozitivnu diskriminaciju Srbi nam nisu oteli ili ukrali nego smo im mi Hrvati to dali. S pravom, jer sve to u većini slučajeva predstavlja europsku pravnu stečevinu. To što većina nacionalnih manjina ima u parlamentima drugih članica EU-a od jednog ili tri zastupnika s manjinskih lista, a samo u Hrvatskom saboru osam, samo govori o poltronskom karakteru hrvatske vladajuće nomenklature. Srba danas ima u RH oko četiri posto.

Priče o “trećoj ili četvrtoj armiji Evrope” otišle su u povijest. Ono što je uvijek predstavljalo latentnu opasnost za hrvatsku državu su tzv. Jugoslaveni, orjunaši, Hrvati koji svakodnevno “hodočaste” u povijesnu i emocionalnu “Meku”, u Beograd. Mnogi poput Ante Tomića, Miljenka Jergovića, Borisa Dežulovića, Igora Mandića, Vedrane Rudan, Jelene Veljače, Branimira Pofuka, Gorana Gerovca, Žonje, Jelene Lovrić, Davora Butkovića (kako god se zvao u ovoj godini), Jurice Pavičića, Hrvoja Klasića, Hrvoja Hribara, Hrvoja Zovka… ne mogu odoljeti tom “zovu divljine”, pa i kad fizički i nisu u “prestonici”, duhom su uvijek tamo.

Evo samo jedan primjer kako se hrvatski poltroni ponašaju u Srbiji. Hrvoje Zovko je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva iz Zagreba, Perkovčeva 2, a Željko Bodrožić je predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije. Dva dobra druga su dana 10. siječnja 2020. godine sklopila u Beogradu “Ugovor o realizaciji projekta”. Da vas ne zamaram sadržajem ugovora kojeg posjedujem, idemo odmah na čl. 25. koji govori o broju primjeraka i jeziku na kome je napisan: “Ovaj Ugovor sačinjen je u dvojezičnoj, srpsko-engleskoj formi, u četiri originalna primerka, dva za svaku od Ugovornih strana. Ako ima razlike između engleske i srpske verzije Ugovora, u prednosti je engleska verzija”. A hrvatska verzija? Ništa! A Hrvoje Zovko, drug predsjednik (?!) Hrvatskog novinarskog društva.

Naime kaj, svatko tko zna sastav i ideološke korijene HND-a samo će odmahnuti rukom. Kad je izvrsna novinarka Nove TV Ivana Petrović dobila jednom prilikom neku nagradu skočilo je na “noge lagane” društvo iz Perkovčeve 2. Prosto nisu mogli da “veruju”. Sasuli su drvlje i kamenje na novinarku kojoj profesionalno nisu ni do koljena. To je društvo koje u svom nazivu ima pridjev “hrvatsko”, a ne zna da dio svakog međunarodnog ugovora mora biti i jezik te pismo ugovornih stranaka. Ovaj “čaršijski ugovor” bio bi valjan da je napisan samo na engleskom jeziku, kad bi se stranke s time složile. Ako je Hrvoje Zovko bio suglasan da se ne radi hrvatska verzija ugovora onda je on originalni potomak onih gusaka koje su još davne 1918. godine odgegale u povijesnu maglu i koje su tada dizale tlak Stjepanu Radiću.

Kad smo već kod Hrvoja Zovka, za napomenuti je da je taj lik snimao i snimio film o Anti Gotovini dok je ovaj ležao u Haagu, čekajući sjednicu drugostupanjskog vijeća. Kao i njegova ideološka kolegica Snježana Pavić iz Jutarnjeg, i on je bio uvjeren da će odluka drugostupanjskog vijeća biti “zadnji čavao u lijes Tuđmanove države” ta da će general odležati 24 godine. Kako je ta priča završila znamo. Sve ostalo je povijest. Povijest koja se pamti.

Delija i Dalija

Zvijezda HRT-a Daniela Trbović već je unaprijed podijelila lovu koju bi dobila od raspisane nagrade da je naletjela na opasnog generala i prijavila ga Carli Del Ponte ili Sanaderu i Kosorici. Zovko je ostao bez svečane premijere filma o generalu zločincu, a Daniela bez love. Oči su mi se orosile… Jadni ljudi, jadna očekivanja. Možda im korona ispuni neke vruće želje. Sumnjam.

Ova zemlja preživjela je Tita, Rankovića, Miloševića, 6. ličku, XI. dalmatinsku… Narod koji opstane nakon svega toga postaje, u najmanju ruku, vječan. Vjerujem kao i njegova država…

Pitali predstavnicu GONG-a što misli o rezultatima HDZ-ovih unutarstranačkih izbora u nedjelju. Mudro je pogledala novinare i izjavila da će se prvi neslužbeni rezultati izbora znati dva dana nakon izbora, a prvi službeni rezultati dva dana prije izbora.

Osnovana je nova stranka – Stranka s imenom i prezimenom. Osnivači su Ante Pranić, zvani Zvezdaš, Dalija Orešković i Ivica Relković, ideološki spreman. Ante Pranić je poznat po tome da se pohvalio kako je štedio kako bi mogao posjetiti Beograd. Odatle se javio fotografijama iz navijačke lože Crvene zvezde i klupe za rezervne igrače. Ima li tu simbolike? Navijači Zvezde zovu se “Delije”. Ante je znači “delija”. Uz “deliju”, tu je i Dalija.

Relković kaže da su postavili visoke standarde… Stranka Pametno također je bila postavila još više standarde. Obje stranke idu u igru bez straha od rezultata. To je dobro. Pametno za naše nove snage. Siguran sam kako je to još jedna priča bez sretnog kraja.

Predsjednik države Milanović maknuo je s Pantovčaka biste svih velikana hrvatske povijesti. Valjda po onoj Smojinoj “neće politika u moju butigu”. Taj briljantni potez pozdravila je sva progresivna javnost ovog dijela regije na čelu sa Žonjom i Ankicom Mamić.

Nitko mu od silnih savjetnika nije prišapnuo da Pantovčak ne bi vidio da nije bilo, recimo, Franje Tuđmana. Boravak u “Titovoj gardi” bio bi mu vrhunac karijere. Kao uostalom i Josipoviću. Za Stepinca ima neke logike. On je bio dragovoljac na srpskoj strani na Solunskom frontu. A Slobo ih je nazvao da su “šaka jada”. Kralj Tomislav, Ivan Mažuranić, Juraj Strossmayer, Ante Starčević, Stjepan Radić…svi odoše u podrum. Možda bi Zoki mogao postaviti u Predsjedničke dvore, recimo, kipove sedam sekretara SKOJ-a.

Zamislite kakav bi to tek izazvalo osmijeh na licima Žonje, Ankice Mamić, Anke Mrak, Vesne Teršelič, Sanje Svrake, 6. ličke iz redakcija Jutarnjeg i Večernjeg. Ankica Mamić ima čvrst i rezolutan stav, ali pun rupa. Ona misli da maknute biste nisu imale umjetničku funkciju “već da nas dijele ovisno o tome što je čija politika”. Amen. Na primjer: Tuđman, partizanski general, ležao po zatvorima da bi stvorio, nakon sedam stoljeća, hrvatsku državu. Po Ankici-Polankici on dijeli ovu pastoralnu i složnu Hrvatsku svojom bistom na Pantovčaku, mjestu gdje je vodio borbu za ovu državom i od kuda je i pobijedio u nametnutom nam ratu. Kako kažu Zagorci “dajte, najte…”. Ili recimo, ban “pučanin” koji je uveo hrvatski jezik u Sabor, Strossmayer itd. Koga oni dijele? Bez njih bi Stazić još danas naručivao čašu vode od saborskog konobara krasnim hrvatskim jezikom: “kelner, ideš, hodaš, mene dodaš, čaša, zima, voda”.

Uostalom, tko još više može podijeliti do srži podijeljene Hrvate? Pratim suđenje Ivi Sanaderu i svjedočenje njegovog povjerljivog “frenda” Mladena Barišića, ravnatelja Carinske uprave. Mladen nikoga ne dijeli. Osobito ne Sanadera i Thompsona. Tvrdi da je Thompson došao k njemu da mu da Sanaderov novac da ne pjeva konkurenciji na izborima. Samo me zanima u čemu je tu DORH našao kazneno djelo. I koje? Tu postoji samo Sanaderovo djelo političkog nemorala. Predsjednik Vlade nudi nekom lovu da ne pjeva…ha, ha! Parafrazirati tu duhovitu dosjetku Borisa Becka u Večernjem kad poručuje Sanaderu: “Bolje da si platio Barišiću da ne (pro)pjeva nego Thompsonu”. Sanader je bio za jedinstveni HDZ i Hrvatsku, a dijelio je lovu. Milanović je za jedinstvo Hrvata, ali dijeli biste naših velikana kako bi spriječio ideološke podjele. Misli da tako spaja, a ne razdvaja! On može spojiti samo državne praznike, a za razdvajanje ima hrvatski lijevu medijsku falangu koja to savršeno radi još od 30. svibnja 1990. godine.

Thompson i Barišić

Zoki je zbog bista ovih dana desničarska meta. Još veći zanos Milanovićevim potezom pokazala je Ivana Jakelić, jedna iz lijeve plejade Večernjaka. Pazite ovu tronutost i isprazno oduševljenje naše Ivane: “Micanje bista malen je korak za predsjednika, a velik za Hrvatsku”. To je k’o neki naslov. U tekstu ispod naslova kaže: “Premještanje bista s Pantovčaka u muzej (koji muzej???), gdje im je mjesto, možda je mali korak za predsjednika, no mogao bi biti velik korak za RH. Zemlji treba iskorak iz prošlosti u budućnost, a ovaj potez možda pomogne da se konačno prestanemo pitati čiji je “dida bio ustaša, a čiji partizan”. Ako je “iskorak u budućnost” micanje hrvatskih velikana iz Titove vile na Pantovčaku onda nam, da bismo nestali, zaista ne treba korona virus. Dosta su nam ostaci 6. ličke u lijevom tisku. Ivana je još samo zaboravila pitati čiji je “dida bio četnik u sjevernoj Dalmaciji?”.

I na kraju jedno jednostavno pitanje: nije li uklanjanje bista mala satisfakcija Danieli Trbović i Sneški Pavić za razočaranja koje su doživjele Meronovom oslobađajućom presudom Gotovini i Markaču, a u konačnici i samom Tuđmanu? Od sada odlazi u prošlost mitski Pantovčak s kojeg je Tuđman stvarao i stvorio državu. Ovaj “mudri” čin ipak je na neki način i zakašnjela presuda ovoj državi… No, to je ipak samo ubod komarca. Ona haška presuda bila bi za nas smrtonosnija od korona virusa. Sad sam još uvjereniji da je Tuđman bio vladar veći od države kojom je vladao. Ali kako to objasniti hrvatskim ljevičarima? Uzaludno je mučiti se…

Plaut je davno rekao: “Imbrem in cribum legere” ili skupljati kišu u sito. Uzalud se mučimo.

P.S. Sveta Corona (Korona) je kršćanska mučenica. Rođena oko 160. godine u Egiptu, a zbog vjere je ubijena u Siriji. Kao i Diva Grabovčeva kod Hrvata. Zaštitnica je od epidemije (!!!), a po njoj je austrijski novac kruna dobio ime. T