UDARA NA NAJJAČE, NE ŠUTE, NE TRPE, ALI PRIMAJU PARE

Thompsonovi koncerti u pravilu prolaze bez incidenata, ali uz obaveznu prisutnost novinara koji traže sumnjivo znakovlje. Dok se po EU-u otkazuju koncerti Taylor Swift zbog terorističkih planova masovnih pokolja na koncertima, a broj mrtvih i ranjenih po cajka-dernecima zadnjih godina i desetljeća daje razloga da se razmisli o zakonu o cajkacidu po uzoru na onaj o femicidu, naši su novinari zabrinuti zbog skretanja mladeži “ekstremno udesno”. Ne samo da skreću udesno nego i u crkvu idu!

Kamo je nestalo ono “Druže Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo?” i kad je politkomesar odlučivao ima li Boga? Fale im ona lijepa vremena kad se za Vilu Velebita išlo u zatvor, pa bi slijedom toga za “Lijepa li si” slali u gulag, a za “Čavoglave” ravno u Guantanamo. Adekvatna kazna za ZDS vjerojatno bi bila ona engleska srednjovjekovna, kad bi vas prvo objesili, ali tako da ostanete živi, potom vam izvadili utrobu naživo, a onda vas konjima raščetvorili. Bijelo prvo polje? Inkvizicija i istjerivanje ustaškog đavola.

Inače, svijet vrvi ekstremnom desnicom. U Austriji, kaže naslov u Jutarnjem, “radikalna desnica je izvan sebe” i pita se “u što se pretvorila ova zemlja”. Jer samo radikalni desničari mogu biti zabrinuti zbog terorističkih napada. Onima koji nisu desni ekstremisti posve je normalno da netko planira pokolj na koncertu, to je multikulturalizam. U Engleskoj pak “ekstremna desnica divlja”, kako pišu mediji, nakon što su tri curice od vrtićke dobi do nižih razreda osnovne zaklane nožem na tečaju plesa, a desetak je ozlijeđeno. 

Strava u Engleskoj

Dakle, ne divlja tip s čakijom, nego zgroženi građani. Kažu, kriva je dezinformacija na društvenim mrežama koju širi Putin, da je ubojica islamist, a zapravo je riječ o mirnom mladiću iz Walesa, koji s islamom veze nema i nije imigrant. Doduše, počinitelj, mladić na pragu punoljetnosti, nije imigrant, njegovi roditelji jesu, iz Ruande. Ali i od tri ubijene curice samo je jedna bjelkinja.

No ispada da se bune rasisti, ostalima je posve normalno da netko upadne na tečaj plesa i počne klati curice. Priča o tome da je fejk informacija dovela do nasilja, jasno, čisti je fejk, jer je ime ubojice koje je kružilo društvenim mrežama po Engleskoj od početka bilo ono koje se na kraju pokazalo točnim, Axel Muganwa Rudakubana. Onako usput, nožem je izbodena 11-godišnja djevojčica u strogom centru Londona. Saznali smo da ju je spasio zaštitar Abdulah, nismo saznali tko ju je napao. Tjedan dana ranije imigranti su zapalili Leeds kada je socijalna služba htjela uzeti djecu jednoj obitelji. Policija se povukla objasnivši to time da “njihova prisutnost potpiruje nerede”. A u Liverpoolu ih njihova prisutnost valjda smiruje?

Nedavno je jedan Englez dobio 14 tjedana zatvora zbog verbalnog delikta na Facebooku. Drugi je prodavao “antiimigrantske naljepnice”, dobio je dvije godine zatvora. Imigrant koji je silovao 12-godišnju djevojčicu, pak, dobio je 180 sati društveno korisnog rada. I onda se netko čudi revoltu “ekstremne desnice?” Ovaj zadnji i najodvratniji napad samo je okidač, nikakve “Putinove dezinformacije” nisu ga potaknule, iako bi se neki trebali zapitati zašto toliko ljudi više vjeruje kepecu kojem ljudi padaju kroz prozor nego vlastima svoje navodno demokratske zemlje i zabrinuti se. Englezima je jednostavno dojadilo da im gradovi izgledu kao Kabul i Alepo. No naši mediji više se boje da nam gradovi ne bi izgledali kao Imotski, jer nasilje ipak nije tako opasno kao znakovlje HOS-a. Progres stiže i u Hrvatsku.

Desničari, i to normalni

Ispada da su svi manje-više normalni ljudi danas ekstremni desničari jer ili smatraju da je spol određen biologijom ili da vam za prelazak granice trebaju papiri ili da svi trebaju imati jednaka prava i da klanje curica i postavljanje bombi ne spada u civiliziranu državu. Danas su napadi na policiju O. K. ako to radi Antifa ili BLM, ogorčeni nekom nepravdom, umišljenom ili stvarnom, ali je za strogu osudu i dugogodišnji zatvor ako to rade “ekstremno desni” Englezi koji jednostavno ne žele da im netko kolje djecu i unuke i zapravo ih nije briga je li taj netko iz Ruande, Hrvatske ili rođen u Engleskoj. I nitko se ne treba čuditi što su na meti i džamije, jer radikalni islam možda nema veze s ovim zadnjim slučajem, ali ima sa stotinama napada noževima prije toga. Normalne ljude danas se etiketira kao opasne ekstremiste, onako kako su ljude bez argumenata etiketirali i u ladice trpali totalitarni režimi, jer je politika establišmenta i elita nepovratno otišla u dekadenciju i prezire sve ono o čemu bi trebali voditi računa – prije svega sigurnost i slobodu građana.

Uostalom, SAD je nedavno stavio Tulsi Gabbard, bivšu zastupnicu s Havaja, Samoanku, i odlikovanu vojnikinju na listu potencijalnih terorista – jer se drznula kritizirati veze demokrata, svoje donedavne stranke, s vojnim lobijima i korupciju u obitelji Joea Bidena! No dok nas mediji podučavaju da trebamo ostati mirni i ne izlaziti na ulice i pribjegavati nasilju ako netko ubija djevojčice jer su to izolirani incidenti, prema simbolima HOS-a tolerancije ne treba imati, ni prema bilo kome tko ih ističe. Ako Zapad ima svoju ideološku patologiju, imamo je i mi. Na progresivnom Zapadu policija čuva sinagoge, spomenici Ane Frank redovito se skrnave Hamasovim simbolima, pa ipak nitko ne tvrdi da je današnja Njemačka 4. Reich. A kod nas je u Imotskom spomenik Tinu “oskvrnut” zastavom HOS-a. Pa je Hrvatska nova NDH. Dragan Markovina posebno je ljut. “Poganim stihom oskvrnuli su pjesnika, ustaškom zastavom zaogrnuli kozmopolita”, kaže. Podsjeća nas kako je Tin, “mladi revolucionar i pripadnik Jugoslavenske nacionalističke omladine, koji je sve te zemlje i krajeve doživljavao svojima”, valjda jugoslavenske, “godinama u bijedi živio u Parizu”.

Istine radi, Tin je pristupio Orjuni samo radi stipendije vlade u Beogradu za školovanje u Parizu, ali mu nikad nisu isplatili ni dinara pa se razočarao u njih. Markovini preporučujem Tinovu pjesmu “Vitezovi šafrana”, napisanu prije rata i prije NDH, pa neka onda objašnjava da je bio Jugoslaven. Tin je tijekom Drugog svjetskog rata, što je poznato, bio novinar i urednik službene novinske agencije NDH, Velebita / Croatije, pa mu je slijedom toga nakon rata zabranjeno javno djelovanje i objavljivanje. Nekako ne vjerujem da bi mu smetala ta zastava kojom su ga ogrnuli.
No valja pohvaliti ljevicu. Desetak godina nakon što sam u Dnevnom pisao o tome zašto mladi viču ZDS, shvatili su. Onako, ne potpuno, ali dolazi im. Bosna svjećice. Počinju shvaćati da klinci na koncertima jednostavno provociraju establišment, a naročito jugoljevicu usidrenu u medijima. I da zapravo prave budale od njih, poziraju im da bi imali na što lajati i zbog čega se živcirati. Sad kažu, možda će prestati ako ne budemo obraćali pozornost na njih, ako prestanemo dizati moralnu paniku. Teško, mislim da je za to odavno prekasno, a i kakvi bi to bili ljevičari kad ne bi dizali moralnu paniku oko riječi i rečenica. Ali mogu pokušati.

Raskol između Srba i Jugića

Javio se i vječno ugroženi Milorad, koji hrabro već desetljećima živi među ljutim ustašama. Ustaše, kaže, sreće već 35 godina. Zašto ih nije sretao prije, nije objasnio. Valjda su iz zemlje izniknuli devedesete. A nije jasno ni kakvi su to ustaše koji u svih tih 35 godina nisu od njega napravili sapun, nego su mu još dali mjesto u Vladi i parlamentu. Mislim da pravi ustaše ipak ne bi bili tako tankoćutni. No Milorad ima veći problem od ZDS-a, kojeg se svojom tipičnom znanstvenom minucioznošću dohvatila Mirjana Kasapović. A to je sukob postjugoslavenske ljevice, predvođene Viktorom Ivančićem, “Viktora i viktorijanaca”, sa strujom “porfirijanaca”, integralnih Srba koji nastupaju s pozicija “srpskog sveta”, kojeg je svjetovni vođa Vučić, a duhovni Porfirije.

Kasapović se poziva na srpsku novinarku Vesnu Knežević, bivšu suradnicu Ferala, koja inače tvrdi da su Hrvati objavili Srbiji rat time što nisu htjeli prihvatiti promjene Ustava iz 1974. kojima je Milošević htio na miran način transformirati SFRJ u Veliku Srbiju. Po njezinu mišljenju, srpski establišment u Hrvatskoj sastoji se od dviju strana, jednu čine SDSS i njegov “doživotni predsjednik” Milorad Pupovac koji koriste svoju nacionalnost i manjinski status u svrhe pukog profiterstva. Druga strana samo je, kaže, naizgled srpska, mnogo je skrivenija i smještena je u “državnom ideološkom aparatu”, a čine je Novosti. Te novine, prema novinaru iz RS-a Radanoviću, koje “financira Zagreb”, “pišaju po srpskim obilježjima, zastavi, himni, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, tradiciji, pa i žrtvama”. Zanimljiva perspektiva po kojoj su Novosti dio ideološkog aparata Zagreba, ali govori i koliko je zapravo “nebeska Srbija” udaljena od svakog racija i dodira sa stvarnošću i vremenom, a kamoli od Zagreba koji im je epicentar ustaštva, bio i ostao.

Novosti s drugog svijeta

Premda sebe doživljavaju kao nesmiljene borce protiv hrvatskoga nacionalizma, Novosti su de facto njegov medijski proizvođač zbog sustavnoga izrugivanja hrvatske države, nacije, povijesti, Domovinskog rata, himne, zastave, grba, tradicije, Katoličke crkve, obitelji… – vrijednosti i institucija do kojih je velikoj većini Hrvata stalo. To izrugivanje i ismijavanje, koje je daleko od dobre političke satire, Hrvati pripisuju Srbima jer su Novosti formalno srpski list u kojemu kolaboriraju orjunaši hrvatskoga podrijetla, navodi Kasapović. Novosti su jednostavno toksične, a Kasapović potvrđuje moju tezu da one najviše štete rade upravo Srbima u Hrvatskoj, gurajući ih u permanentni sukob s Hrvatima, a za interese male sekte Jugoslavena koji se služe zaplotnjačkim i bizantinskim metodama.

Možda najbolju definiciju Feralovih orjunaša daje njima suprotstavljena srpska strana: Knezović piše kako su Feralovi revolucionari postali “reakcionarni i kontraproduktivni za bilo kakav vid tolerancije” te destruktivno djeluju na hrvatsko-srpske odnose jer suživot esencijalno ugrožava perspektive potencijalne četvrte Jugoslavije koju oni žele. Kako se list srpske manjine pretvorio u “duhovni centar četvrte Jugoslavije za proizvodnju stalne polarizacije i netrpeljivosti”? Pa posve je sigurno da legitimnost za to viktorijanci nisu dobili na izborima. Oni sebe ne smatraju ni političkim aktivistima, a kamoli političarima – izbore i demokraciju preziru i mrze gotovo kao slobodno tržište. Razumljivo, ni jedno ni drugo ne omogućuje im preživljavanje, zaključuje Kasapović.

Ne samo to nego su Novosti postale “mala sekularna kapelica Viktora i viktorijanaca da iz nje sistematski ruše politički ugovor Srpskog narodnog vijeća, koji leži u pomirenju Srba sa sobom, s Hrvatima i s Maticom”. Novosti, piše Olivera Radonić, Ivančić koristi za “štetno pisanje za srpsku zajednicu u Hrvatskoj” od kojega samo on ima koristi jer je taj “samozvani tumač nacionalnih osjećaja i skrbnik partizanskih brigada, divizija i korpusa” cijelo vrijeme živio na “lažnim pobjedama i iskopanim rovovima”. U opisu Kneževićeve, koliko god slikovit bio, nema zapravo ništa bitno novo – nova je samo (srpska) strana s koje pljušte optužbe na račun Viktora i viktorijanaca, navodi Kasapović. Međutim, sama pojava te srpske strane mogla bi imati velike implikacije.

“Nema razloga za brigu ideologa ‘srpskoga sveta’ jer porfirijance već imamo”, podsjeća Kasapović i ukazuje na Radu Borić, koja je za Novosti 2021. rekla: “Porfirijanci, kako smo se nazivali, a koje je magnetom svoje osobnosti privlačio, bile su osobe često različitih, a opet dubinski sličnih razumijevanja o tome kako bi naša zajednica trebala izgledati: tolerantnija, uključivija, empatičnija, solidarnija. Odlaskom mitropolita Porfirija… Hrvatska je na gubitku.” Kasapović postavlja pitanje jesu li zagrebački porfirijanci bili samo politički naivni i neuki ili je posrijedi nešto drugo? Na to pitanje osobno bih odgovorio “nešto drugo”: no drago mi je da se pozabavila pitanjem o kojem sam i sam pisao, naravno na posve drugoj i puno višoj razini od ove kolumnističke, i potvrdila neke moje zaključke. A to je da Novosti nisu nikakve manjinske novine, već regularan politički tjednik koji se kao takav ne bi smio financirati državnim novcem jer se ne bavi problemima manjine, već novine koje “proizvode nove i reproduciraju stare oblike netrpeljivosti Hrvata prema Srbima” – ali je upitno u korist koga to rade. “Srpskog sveta” ili Feralovih orjunaša?

Ne podnose ni Srbe ni Hrvate

Dakle, Srbi su konačno shvatili da je Feral glasilo jedne isključive ideološke sekte, čiji su duh – duh izazivanja razdora i netrpeljivosti preko lošeg i recikliranog humora – prenijeli u Novosti. No ta sekta jednako ne podnosi Srbe koliko ne podnosi ni Hrvate. “Prvoga apostola sekte Viktora Ivančića njegovi su vjernici i epigoni proglasili najboljim novinarom u povijesti ovih prostora. No Ivančić se odavno prometnuo u vodećega ideološkog davitelja, koji tridesetak godina piše jedan te isti tekst”, tvrdi Knežević, a njegova sekta djeluje kao družba kobaca koji neprestance motre svaki incident svojih ideoloških i političkih neprijatelja ne bi li potvrdili svoje teze o ovdašnjoj “ustašiji”. Bio to pozdrav “Za dom spremni”, ušato U naškrabano na vratima garaže, išaran izborni plakat SDSS-a ili nešto četvrto.

No oni će morati otići iz Novosti, jednostavno zato što je Pupovčev SDSS nakon dva desetljeća ispao iz Vlade, čime je DP, ako ništa, dokazao da Hrvatska može i smije oformiti Vladu bez Srba. Što je veliki korak za Hrvatsku jer se time dokida bitna dogma kako velikosrba tako i orjunaša, da Srbi moraju patronizirati Hrvatima i stalno ih nadgledati jer su Hrvati, po njihovu mišljenju, nedorasli demokraciji i moraju imati dušobrižnike u vidu Pupovca koji će paziti da se ne poustaše i ne osnuju neki novi Jasenovac. Drugim riječima, iako je konstitutivna uloga Srba u Hrvatskoj izbačena iz Ustava još za Tuđmana, u praksi se održalo to da su Srbi konstitutivni narod u Hrvatskoj, uz malu pomoć izbornog zakona.

Nije teško složiti se s Kasapović da će Pupovac, nakon ove šizme, potražiti utočište u “srpskom svetu”: za feralovce je on ionako nebitan, potreban im je tek da im osigura platformu za njihovo djelovanje iza kojeg ne stoji ništa osim osobnih interesa pa se ne treba ni čuditi njegovoj zlokobnoj najavi danoj u vidu “upozorenja” koju je izrekao na obilježavanju srpskih žrtava Oluje 3. kolovoza 2024., da će budući ratovi biti gori od onih iz devedesetih godina prošloga stoljeća. No svakako je bolje kad se ljudi razotkriju i nastupe sa svojih stvarnih pozicija, pa ako se Novosti nakon raskola prestanu skrivati iza jugoslavenstva, a postjugoslaveni iza Novosti, to bolje.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Portala dnevnih novosti