Holjevac stao iza Modrića! Ovo je ‘udbaška ujdurma’: ‘U jednom Realu je Luka moralni i sportski uzor’

“Tjedni pregled hrvatske političke gluposti” Marcela Holjevca
UDBAŠKA UJDURMA Luka Modrić je moralni uzor
Pravosuđe nam je u štrajku, ali odnekud se pojavila optužnica protiv Modrića i Lovrena. Davanje lažnog iskaza je izgleda hitnije od svega drugog, dok se ozbiljni slučajevi kriminala i ratnih zločina godinama i desetljećima kisele u ladicama. “Udbaška ujdurma” je ono što većina misli o tome. I vrlo su vjerojatno u pravu.
Kod Luke i Dejana je sporno što su jedno tvrdili u istrazi, drugo na sudu. No isto je tako jasno da nogometašu nije lako svjedočiti protiv nekoga tko je tada imao takve veze i moć u nogometu kakve je imao Mamić, koji je uostalom s obojicom imao ugovor i bio njihov “vlasnik”, nije ni pametno, no to čak i nije najvažnije. Stvar je u tome da ovakva optužnica ima itekakve konotacije izvan nogometa i pravosuđa.
U medijima je u par tjedana nekoliko desetaka puta reprintan tekst o “bogatstvu Luke Modrića” ilustriran slučajnim slikama jahti, aviona, automobila, vila, koje nemaju veze s njim: Luka, koliko mi je poznato, nema vlastitu jahtu, nema avion, ima vilu u Madridu od 12 milijuna eura, što zaradi u sedam mjeseci. Nabrojeni su i auti, luksuzni Audi Q7, koji je inače sponzorski i imaju ga svi igrači Reala, i Bentley, koji Luka zaradi za otprilike tjedan dana (ako i on nije dijelom sponzorski). Onda se pojavila jahta koju Luka plaća “dnevno 160.000 eura”, što je isto reprinatno par puta pod tim naslovom, iako iz teksta proizlazi da je to tjedna, a ne dnevna cijena najma jahte. Cijele, za 10 ljudi, a upitno je plaća li je Luka cijelu ili ostali gosti plaćaju svoje kabine. Da plaća i cijelu, taj tjedni najam i dalje je debelo ispod njegove tjedne zarade od oko 400.000 eura. No bitno je stvoriti animozitet.
Onda su nas počeli podsjećati da je Luka u Španjolskoj pravomoćno osuđen za utaju poreza. Pa su krenule ankete bi li on i dalje trebao biti kapetan hrvatske reprezentacije. Inače, i Messi i Ronaldo su također osuđeni za utaju poreza pa su i dalje ostali kapetani Argentine i Portugala.
A ni Realu ne smeta, kraljevski klub je javio da će ga iduće godine uz Nacha na terenu voditi upravo Luka, kao moralni i sportski uzor. Nogometaši inače ne popunjavaju sami svoje porezne prijave – njihovim novcem upravljaju savjetnici, granica je tanka zakonite evazije i nezakonite utaje, no zanimljivo je da je tu uvijek najglasniji Index, čiji je vlasnik pravomoćno osuđen za utaju 6 milijuna kuna. Pa se branio da to tako treba jer će inače HDZ potrošiti taj novac ako se plati porez. Ali to vrijedi samo za Matiju, ne za druge.
Kad već Index pita treba li Luku izbaciti iz reprezentacije, možda ne bi bilo zgorega provesti anketu o tome treba li Matiju Babića i Index izbaciti iz Hrvatske. Matijinu imovinu po medijima inače nitko ne nabraja jer je službeno nema. Kao što službeno ni Bandić nije imao ništa na sebi. Doduše, Babić je uglavnom u Vijetnamu, a bilo bi lijepo da ondje i ostane za stalno.
A što se Luke tiče, njega očito puno više cijene u Španjolskoj nego kod kuće. Nadajmo se da će i nakon ovoga igrati za reprezentaciju, koja je očito tolikima trn u oku. Ali mu stvarno nitko neće moći zamjeriti predomisli li se.
SVE JE PO ZAKONU Ja nemam ništa s tim
Kad je lani otkriveno kako hrvatski direktori INA-e pljačkaju tvrtku prodajući plin u vrijednosti od milijardu kuna rodbini i “prijateljima” po cijeni deset puta nižoj od tržišne, Vlada je rekla da su za sve krivi mađarski suvlasnici jer nisu pazili da ih HDZ-ovci ne opljačkaju i donijela veleumnu odluku po kojoj INA mora prodavati sve viškove plina isključivo HEP-u. Državnom, dakle HDZ-ovu.
Postavio sam tada pitanje tko jamči da tada HEP neće dalje prodavati plin rodbini i prijateljima HDZ-ovaca po deset puta nižoj cijeni, odnosno da će se “biznis” samo preseliti s INA-e na HEP, u kojem čak nema ni smetala Mađara.
Pogriješio sam u cijeni – sad ga prodaju ne deset, nego tisuću puta ispod vrijednosti. Ostalo je bilo lako predvidivo i očito, ali je nekako svima promaknulo. Kao, morali su jer nisu imali gdje s njim. Nisu ga, eto, imali gdje uskladištiti i baš nitko na aukciji nije ponudio više od deset centi za plin koji inače košta 47 eura.
Komu su ga prodali? Ne zna se jer je to “povjerljiv podatak”. “S obzirom na to da su podaci portfelja u nadležnosti bilančnih skupina i kao takvi povjerljivi, Plinacro nema zakonske pretpostavke javno ih iznositi i komentirati. Konkretno, sva pitanja i informacije o neravnoteži pojedine bilančne skupine, kao i o količinama plina i cijenama valja uputiti voditeljima bilančnih skupina”, naveli su u nesuvislom priopćenju. Dakle, ne mogu reći tko je kupio plin, nego to treba pitati onoga tko je taj plin kupio, a ne zna se tko je taj ako HEP ne kaže. Genijalno.
Plenković kaže da pojma nema o čemu se radi i da treba pitati Filipovića, on je odgovoran. Ministar Filipović kaže da je za trgovanje plinom odgovorna Uprava HEP-a i da on nema ništa s tim. Uprava HEP-a kaže da oni samo posluju po propisu po kojem se moraju odmah riješiti svih viškova i “uravnotežiti portfelj” na dnevnoj bazi. Sve je po zakonu, kao i uvijek kad se u istoj rečenici spomenu plin, milijuni i HDZ. Na kraju će krivci ispasti domar, čistačica i onaj koji zavrće ventil na cijevima plinovoda.
A Hrvati strahuju da će HEP biti prodan strancima. Ne, treba ostati u javnom vlasništvu, da bi nas mogao i dalje pljačkati i da bi javnost mogla i dalje iz svojih džepova pokrivati kriminal političara koji svime time upravljaju. Ako mene pitate, HEP je trebalo privatizirati i prodati ne jučer, nego 1991. Kao i INA-u. Tada bi se u državnu blagajnu slijevao novac od poreza, a ne bi se iz nje pokrivali gubici.
I posve mi je svejedno jesu li vlasnici Kinezi, Mađari, Turci, ili Vujnovac. Bitno je samo da njime ne upravlja lopovski HDZ, nesposobni Možemo ili od HDZ-a ne mnogo bolji SDP koji je, ne treba zaboraviti, izrodio jednog Kovačevića iz JANAF-a.
PRINCIPI MALO VRIJEDE Premijerka, žena, majka, kraljica
Jadranka Kosor je 2020. godine napisala knjigu o sebi, “Premijerka”. Kako se knjiga dobro prodavala, a novac je ipak novac, odlučila je napisati nastavak nazvan “Kraljica”. Treći dio će se vjerojatno zvati “Predsjednica svemira”. Ili “Život piše romane”, Ana Žube bi mogla biti ghostwriter.
U novom nastavku možete saznati sve o “fatalnom Čedi” koji ju je pozvao u hotelsku sobu i objasnio joj zašto je ne smije ni dotaknuti, o tome kako bi im, kad je bila mala, zimi katkada ujutro nedostajalo tople vode pa su joj “zubi trnuli od ledene vode iz olupane kante uz pastu s okusom jagoda” i o tome kako su se kupali u drvenom koritu, a toplu vodu koristili samo zimi. Hrvatske tragedije.
Zasad nije poznato hoće li biti što o svinjskoj glavi i sadrži li knjiga recept za krumpir-salatu. I ima li riječi o Borutu Pahoru. Ali može se pretpostaviti da će svega toga biti, jer, kako kaže izdavač, Kosor “u ‘Kraljici’ piše o siromaštvu, o ljubavima, o ljudima, o kuhanju, prijateljicama.
Knjigom ‘Kraljica’ Jadranka Kosor iznosi dio svoje autobiografske građe kroz zavidan spisateljski talent. Skrivena romantična priroda odzvanja listovima nove knjige u kojoj se Kosor nemilosrdno suočava s prolaznošću života, starenjem i karijerom koja je ostala u prošlosti”.
I dok sam bio u dilemi otrčati ujutro u knjižnicu i kupiti knjigu, sačekati da Kolinda napiše svoju ili možda nabaviti još i onu koju je kninska kraljica Josipa napisala u istražnom zatvoru, u kojem se stigla i udati, prisjetio sam se da je Jadranka Kosor bila u potpunoj nemilosti medija dok je bila premijerka i na meti svake moguće difamacije, dok je njihov miljenik tada bio Ivan Pernar, anonimus koji je slavu stekao cipelareći je tijekom tzv. Facebook-prosvjeda.
Kako se dogodio taj kopernikanski obrat u kojem je Kosor, koja, nakon što je prestala biti premijerka, nije učinila ništa spomena važnog, postala favorit medija i redovna gošća TV ekrana, a Pernar pao u nemilost istih medija koji su ga stvorili?
“Kurvo, odlazi!”, vikali su joj tada prosvjednici, razbijali izloge, maskirani i vojno organizirani tipovi su gađali policiju ciglama. Jedan od prosvjednika tada je napao i novinarku: prvo je pljunuo na nju, potom je udario nogom te pred njom i okupljenima izvadio svoj “ponos” i mahao njime.
Nitko u tome nije vidio problem, ni u razbijenim glavama kojih je bilo posvuda. Mediji su pumpali prosvjede i Pernara. Da ga je Kosor tada pokušala uhititi i strpati ga u ludaru, ne da bismo imali revoluciju, imali bismo zapaljen cijeli grad.
A sad se sjetite što se dogodilo kad je Plenkovićeva vlada dala uhititi Fraciškovića pod optužbom za terorizam – baš ništa, osim što je dobio punu podršku medija. Plenković, ne Francišković.
Dakle, zašto su mediji tolerirali najcrnje nasilje, pa ga i poticali, dok je ovih dana bilo kakav poziv na “nepoćudni” prosvjed terorizam, makar protekao posve mirno? I zašto je Francišković – za kojeg nemam puno više simpatija nego za Pernara, no stvar je principa – završio u zatvoru, dok je Pernar s prosvjeda otišao u Sabor?
Zanimljivo je pratiti kako principi malo vrijede u novinarstvu i kako je lako javnim mnijenjem preko njih manipulirati. Još je zanimljivije gledati tko je sve vodio državu i koliko je zapravo bio potkapacitiran. A onda vam, kad pogledate tko je sve bio protivnik tih koji su vodili državu, i takva Jadranka Kosor, čak i na svoj loš dan, izgleda gotovo prihvatljivo.
*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi uredništva Portala Dnevnih Novosti
Izvor:dnevno.hr/Foto:fah
Autor: Marcel Holjevac/7dnevno




