Hrvatsko novinarstvo ne ispunjava svoju prvotnu zadaću

06.03.2020. 19:11:00

Novinarstvo

Što je to zapravo novinarstvo? Na to pitanje nam izvrstan odgovor daje Hrvatski opći leksikon. „ Novinarstvo je sustav i proces obavještavanja o promjenama empirijskog i duhovnog svijeta; pisanje i izdavanje novina.“ A što je to empirija, empirijsko? Empirija dolazi od grčke riječi. Ona je spoznaja na temelju iskustva. Dakle novinarstvo bi bilo spoznaja iskustvenoga podrijetla. A što je sa duhovnim svijetom, o kojem bi također novinarstvo trebalo izvještavati? Novinarstvo takvog duhovnog tipa razvijeno je u crkvenim glasilima, novinama pojedinih vjerničkih Crkava i drugih vjerskih zajednica u Hrvatskoj. Dakako da ta podjela ne bi smjela biti društvena podjela na empirijsko novinarstvo „civilnih novina i portala“ i na duhovno-crkveno novinarstvo vjerničkih zajednica. Novinarstvo kao takvo je, i trebalo bi biti u sebi nepodijeljeno. Znači da bismo u svim novinama, tjednicima i na portalima koji su u rukama civilnog društva ili pojedinaca trebali pronaći i duhovnu rubriku. Za sada rijetko koje novine, ili bolje rečeno niti jedne novine civilnog karaktera u Hrvatskoj nemaju rubriku „ Duhovnost – Vjera“. Nekada, prije nekoliko godina rubriku duhovnog karaktera imao je jedan tjednik pod nazivom „ Kap vjere“. Promjenom vlasnika tog tjednika  brzo je nestala rubrika „ Kap vjere“. Zašto? Promjenom vlasnika zapuhali su novi politički vjetrovi koji ne trpe vjeru, moral, nauk Katoličke crkve, ili vjeru samo toleriraju, te žele da bude dalje od njih. Time su odustali od prvotnog novinarskog poslanja. Ne želim napadati taj tjednik. Sačuvaj Bože. Svojevremeno sam imao s njima vrlo dobru suradnju.

Novine i portali u Hrvatskoj

Usuđujem se s osobnim pravom napisati da su još uvijek sve novine i portali U Hrvatskoj podosta rezervirani prema duhovnim temama. To ih ne zanima, ili ako nešto objave, to je onako uz put, a neki preko volje. Možda misle, imate crkvene novine pa tamo pišite i objavljujte. Ako tako misle njihovi urednici, onda pogrešno razmišljaju. Ponavljam činjenicu što je novinarstvo. Novinarstvo je sustav obavještavanja o promjenama empirijskog i duhovnog svijeta.

Što pripada duhovnom svijetu

U duhovni svijet spada duhovni život jednog naroda ili pojedinca. U kršćanstvu je to način života vjernika po evanđeoskim načelima. Osim toga u duhovni svijet ulaze različite duhovne vježbe: vježbe za laike, duhovne vježbe za branitelje, događanja i susreti mladih na razini biskupija u Hrvatskoj, i sve ostalo. Ove godine se u Zagrebu, čini mi se organizira 12. Susret mladih iz svih biskupija Crkve u Hrvata i katolika Hrvata iz dijaspore. O prethodnim susretima mladih elektronski mediji i njihovi novinari su prešutjeli ta događanja, ili su neke novine izvijestile vrlo kratkim tekstom veličine jedne poštanske marke. Koji je razlog za takvo ignoriranje duhovnih događanja mladih katolika na razini Hrvatske. Vjerojatno novinari školovani na fakultetu nisu dobili pouku da duhovna događanja i promjene na tom području također pripadaju novinarskom pozivu. Ili su to učili, pa im današnji vlasnici, urednici portala i novina to ne žele objaviti. Čuo sam da je bilo komentara da je previše vjerskih sadržaja na javnoj televiziji. U jednom tjednu sat ili dva vremena vjerskog sadržaja je previše u narodu koji se na izborima izjašnjava kao pretežito katolički narod.

Kome i zašto u medijima smetaju duhovni sadržaji

 „ Previše je vjerskih sadržaja na televiziji.“ Ti komentari su se širili šapatom na javnoj televiziji i među ostalim pukom. Kakve su to onda slabašne strukture koje novinarstvo smatraju samo kroz promjene u empirijskim, iskustvenim događanjima? Svaka vjera, svaka konfesija ima svoju duhovnost: ( katolička, pravoslavna, protestantska, muslimanska, budistička, hinduistička, itd. ). Novinarstvo ima poslanje protumačiti gledateljima i čitateljima tu pojedinu vrstu duhovnosti. Ali ne samo u kratkoj vijesti slavlja nekog od velikih blagdana od dvije minute. Građani Hrvatske imaju pravo znati, te upoznavati različite vrste duhovnosti u Lijepoj našoj. Ove godine je 1600. obljetnica od smrti svetog Jeronima. Ne znam kako će, i da li će elektronski mediji i portali o tome pisati. To je duboko duhovno i kulturološko pitanje. Pitanje i ponos Hrvata što je na našem teritoriju rođen sveti Jeronim, svetac, pustinjak, crkveni naučitelj, koji je svojim vrsnim prijevodom Biblije na latinski jezik ( Vulgata ), udario temelje europskoj civilizaciji. Zašto portali, novine, razne televizije to prešućuju? Za koga oni pišu, stvaraju emisije, tiskaju tiskovine? Nekada je na televiziji bilo „ Pola ure kulture“. Zamislite u Hrvatskoj na televiziji je samo „pola ure kulture“? A o svetom Jeronimu možeš pisati i pričati danima. Sve o svetom Jeronimu se ne može prikazati u 30. minuta. U informativnom biltenu EU piše da Hrvatska pripada Zapadnom Balkanu. Nitko protiv te sulude teze od hrvatskih novinara nije ništa napisao. Tu tezu je napisao jedan Francuz u informativnom biltenu EU. Nikad kao katolici nismo pripadali Balkanu, nego uvijek zapadnom rimskom carstvu, zapadnoj kulturi, zapadno – katoličkoj civilizaciji. Gdje su naši novinari da to pojasne svojim tekstovima Hrvatima i „onim“ u EU? Da se ta pogreška u biltenu ispravi. Normalno, ako nije namjerno napisana uz podršku naših nekih neukih političara kojima od primanja u „pionire“ smrdi sve što je crkveno, duhovno, vjersko, katoličko i zapadno orijentirano.

Idealno hrvatsko novinarstvo   

Na ovoj zemlji, pa tako i u Hrvatskoj ništa nije idealno. Ali ipak moraju postojati neki ideali za koje živimo.  Jer „ mrijeti ti ćeš, kad u svoje ideale počneš sumnjati“. Hrvatsko novinarstvo ima mogućnost pisati o povijesnim mukama napaćenog hrvatskog naroda, naroda koji je proganjan kao i židovski narod. Može pisati o svojim velikanima koji su uvijek bili prozapadno orijentirani. Školovali se u Beću, Parizu, Londonu, Rimu, Pragu. Nisu se školovali u Carigradu, Bukureštu, Skoplju, Tirani. Izgleda da u Hrvatskoj imamo „ papagajsko novinarstvo“. Novinarstvo koje konstantno čerupa dvije do tri teme tjedno najviše. Politika, kriminal, korupcija i crna kronika su 90% sadržaj nekih tiskovina, ali i elektronskih medija i portala. A kulture, duhovnosti nema ni 2. % sadržaja. Takvo novinarstvo nije cjelovito novinarstvo i ne ispunjava svoje prvotne zadaće i poslanje. Može li netko napraviti sadržajni zaokret u hrvatskom novinarstvu koje je palo na vrlo niske grane? Možda može? Nisam siguran! Nažalost običan puk sam od sebe govori i često ponavlja da je puno toga na televiziji i u novinama iritantno, degutantno, depresivno, otužno. Možda nije nažalost, nego na sreću. Novinarske kuće jadikuju ili prešućuju svoje naklade, jer osjećaju veliki pad čitanosti. Nije to samo zbog naglog interesa za internet i društvene mreže, nego i zbog novina, tjednika koji postaju siromašni sadržajem iz dana u dan. Tko to stalno pokušava „iščašiti“ hrvatsku zbilju samo skandalima i sa nekoliko „otrcanih tema“. Hrvatska je puno drugačija od onog što se može vidjeti na televiziji, ili čitati u tiskovinama? Uostalom što je važnije za jedan narod skandali i podjele u narodnom biću, ili konstruktivno duhovno-kulturna slika građana hrvatske države i njen prosperitet?

Izvorni autor: Vladimir Trkmić/PDN

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.