IN MEMORIAM ĐURĐICA VEŠLIGAJ 27.04.1967 - 04.10.1992.

Rođena je 27. travnja 1967. godine u Pakracu, od oca Đure i majke Štefanije. Živjela je u Dobrovcu kod Lipika. Sa 16 godina udala se. Napušta srednju školu i posvećuje se obiteljskom životu i odgoju dvojice sinova blizanaca, Vlade i Damira, koje rađa 1984. godine.

U 2. gardijsku brigadu, 3. pješačku bojnu pristupila je 18. kolovoza 1992. godine. Poginula je 4. listopada 1992. godine na bosansko-brodskom bojištu tijekom borbenih djelovanja od eksplozije neprijateljske granate prilikom zbrinjavanja ranjenika.

Odlikovana je Spomenicom Domovinskog rata 1990. – 1992. godine i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Posmrtno joj je dodijeljen čin časničkog namjesnika zdravstvene struke i "Zlatna plaketa Grom ".

Bila je na Bosansko- brodskom bojištu.

Pokazala je izuzetnu hrabrost i izdržljivost. Obnašala je dužnost satnijske bolničarke.

Đurđica, Đuka kako su je zvali suborci znala je trčati s jednog kraja crte obrane na drugi noseći svoju medicinarsku torbu kako bi što prije pomogla ranjenim suborcima. Na žalost kod pomaganja i zbrrinjavanja ranjenika poginula je.

Doktor Bruna Škurla na dan kad je poginula Đurđica napisao je: " Moju Đuku smo nosili kilometrima i Božu, Franca, Đuru, Stanka i ranjene srbe. Mislim da je danas poginuo Sremac. To su bili najgori dani mog života."

ĐUKA, U MIRU BOŽJEM POČIVAJ !

Domoljublje, poštenje, dobrota,

nisi žalila svog premladog života

i hrabro na prvim crtama

previjala rane svojim suborcima.

Hrabro si išla u akcije s njima,

uvijek s osmijehom na licu

noseći oko vrata dragu ti krunicu

sve za tvoju najdražu Hrvatsku.

Tog 4. listopada u u boju paklenom

dala si život za naš sveti dom

i zauvijek si sklopila oči svoje,

otišla u raj među naše heroje.

Đuka, u miru Božjem počivaj,

nikad nećeš biti zaboravljena, znaj,

jer tvoja braća Gromovi u srcu te nose,

Heroino naša, s tobom se ponose!

Tekst i stihovi Hrvoje Horvat Hrki

Izvor, Knjiga sjećanja na poginule i nestale Gromove