Insajder blizak Pupovcu otkriva nam njegov najveći strah i sljedeći potez: ‘Jako teško to prihvaća’
Politika Milorada Pupovca kroz gotovo tri desetljeća imala je brojne uspone i padove, ali malo tko se može pohvaliti takvom dugovječnošću i stalnom prisutnošću u hrvatskom javnom prostoru. Kako je i njegova politička karijera pregazila 2025. godinu, mnogi se pitaju: što ostaje iza njega i kamo ide njegova politička moć sada kad se mijenjaju generacije i politički prioriteti?
Nakon gotovo trideset godina na čelu Srpskog narodnog vijeća (SNV), Pupovac je u ožujku 2025. predao vodstvo Borisu Miloševiću, dugogodišnjem saborskom zastupniku i bivšem potpredsjedniku vlade. Ova promjena označava kraj jedne ere i početak nove, ostavljajući iza sebe snažno naslijeđe, ali i pitanja o tome kako je Pupovac gradio svoju političku i institucionalnu prisutnost u Hrvatskoj.
Izvor blizak Pupovcu opisuje njegov navodni odlazak kao emotivan i izazovan proces: “On je shvatio da je vrijeme za kraj, ali teško mu je to prihvatiti. Premalo je ljudi ostavio iza sebe koji mogu nastaviti baštinu koju je on krojio 30 godina. Milošević nije taj, vidjeli smo da je i okaljan uskokovim procesom, izgubio je povjerenje premijera. To treba biti netko drugi. Milorad se boji da nije uspio izgraditi personu dovoljno jaku da preuzme sav njegov posao i interes. Teško će to moći netko iznutra, razmišlja se o novom licu. Nekome koga javnost još ne zna, vrijeme će pokazati postoji li takav.”
Brdo novca
Jedna od tema koja se često povezuje s njegovim imenom jest pitanje financiranja institucija i projekata povezanih s Pupovcem. Srpsko narodno vijeće bilježi značajan rast proračunskih sredstava u posljednjih nekoliko godina, uključujući medijske projekte poput tjednika Novosti i audiovizualnog sadržaja Vida TV, koji su redovito dobivali sredstva iz Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
Iz Pupovčeve perspektive, međutim, SNV i njegovi medijski projekti služili su očuvanju prava i kulturnog identiteta srpske zajednice u Hrvatskoj te su pružali glas manjinskim perspektivama koje se rijetko čuju u glavnoj medijskoj struji.
U dodatnoj analizi situacije, politički analitičar Davor Gjenero naglašava da niz neugodnih događaja i tenzija u javnom prostoru ne treba precjenjivati. “Hrvatska je više puta bila izložena političkim i društvenim stresovima, no sustav se pokazao otpornim. Ne treba biti previše opterećen ovom serijom neugodnih događaja. Za Hrvatsku je važno održati mainstream srpske manjinske zajednice u prostoru konstitucionalnog patriotizma da probleme nastave rješavati usred RH.”
Čudni ljudi, čudnog imena
Gjenero dodaje da unutar srpske manjinske zajednice postoje dvije struje: “Samo jedna kontinuirano zagovara suradnju i političku stabilnost. Nažalost, osim Pupovčeve struje koja zagovara takav model, postoji i druga struja koja potencira ovakve situacije i to je potencijalno opasno.” Saznajemo da druga struja dolazi od strane Dejana Jovića, koji tu vidi svoju šansu za nekog novog Pupovca. Gjenero pritom tvrdi da Milorad Pupovac nije faktor destabilizacije: “Meni se ne čini da Pupovac izaziva nestabilnost, ali mi se čini da se na sceni pojavljuju akteri koji bi njega vrlo rado uklonili.”
Ipak, kontroverze oko financiranja i dalje su prisutne u javnom diskursu. Neki kritičari tvrde da je takvo financiranje postalo instrument političkog utjecaja SDSS-a, dok drugi podsjećaju da Pupovac i njegova mreža nisu imali jasne mehanizme kontrole i evaluacije učinka sredstava.
Politička percepcija Pupovca u javnosti je polarizirana. Za neke je i dalje ključna figura u borbi za prava manjina, dok ga drugi percipiraju kao simbol političke elite udaljene od šire javnosti. Njegov odnos s HDZ-om oslabio je tijekom godina, a predsjednik Zoran Milanović otvoreno je kritizirao njegov pristup, što je dodatno smanjilo njegovu ulogu u političkom mainstreamu.
S promjenom generacija u politici i rastućim zahtjevima za transparentnošću, Pupovčeva mreža sada se preispituje. Postavlja se pitanje može li se njegova dugogodišnja politička prisutnost prenijeti na nove lidere unutar SDSS-a, ili će doći do oštre tranzicije. Srpska zajednica u Hrvatskoj suočava se s izazovom redefiniranja svog političkog identiteta, s dijelom javnosti koji zagovara fokus na ekonomske i socijalne teme, umjesto etničke tenzije.
Unatoč kritikama, statistike pokazuju da SNV ostaje značajna organizacija, no njen utjecaj sada se preispituje u kontekstu zahtjeva za većom transparentnošću i odgovornošću u javnim financijama. Bilo kako bilo, naslijeđe Milorada Pupovca ostat će tema političkih, kulturnih i društvenih debata u godinama koje dolaze, a uspjeh njegovih nasljednika u velikoj mjeri ovisi o tome kako će balansirati između očuvanja prava manjina i odgovornog upravljanja javnim resursima.
Radin primjer dugovječnosti
Politički analitičar Kristijan Sedak napominje, osim Pupovca, još jednog prekaljenog manjinskog predstavnika. “Furio Radin i Milorad Pupovac zapravo su živi spomenik kontinuiteta hrvatske državnosti i političke izdržljivosti. Kod nas se ustav mijenja češće nego status manjinskog zastupnika što pokazuje da je hrvatska politika možda promjenjiva, ali su njezini akteri zapanjujuće postojani. Oni ostaju kao svojevrsni Saborski namještaj – ne previše primjetni, ali je nezamislivo da ih nema. Ne vidim zašto bi Milorad Pupovac igdje odlazio s obzirom da Furio Radin u 75. godini adekvatno predstavlja svoju manjinu, a ovih je dana iz česnice izvukao zlatnik što znači da će mu ova godina poslovno i politički biti posebno uspješna. Pupovac je u odnosu na njega politički mladić. U politici iskustvo ima veću težinu od bioloških godina, a izgleda da se osoba koju je gradio kao svog nasljednika nije najbolje snašla s raspodjelom proračunskih sredstava”, smatra Sedak.
Dodaje kako je sve krenulo sa Sanaderom. “Sanaderov ‘Hristos se rodi’ samo je na razini poruke započeo proces normalizacije odnosa prema srpskoj manjini kao političkom faktoru. Stvarni uzlet započinje upravo izlaskom iz struktura izvršne vlasti. Paradoksalno, Srpsko narodno vijeće nikada nije bilo snažnije – financijski, institucionalno i statusno, nego otkad SDSS nije dio izvršne vlasti. U politici je najveći luksuz biti u oporbi, a iz te političke udobnosti ipak sudjelovati u kreiranju i financiranju projekata. SDSS je izgubio državne tajnike, ali je formu moći pretvorio u neformalni utjecaj. SDSS oslobođen odgovornosti vladajuće stranke je u puno boljoj poziciji nego da se svakodnevno mora svrstavati u ideološkim ratovima HDZ-a i oporbe. Rekao bih da su i računovodstveno i politički profitirali.
Medijski efekt Pupovčeve “mirovine” je samo pitanje političkog narativa, a ne i stvarni događaj jer njegovi politički kanali, mreže i institucionalni odnosi ostaju postojani. U svakom slučaju, kada do toga dođe – njegov odlazak neće biti kraj jedne političke ere, nego nastavak faze adaptacije”, rekao nam je analitičar.
O manjinskim pravima: Svi, ne samo srpska nacionalna manjina, već sva društveno politička pitanja u ovakvom visoko podijeljenom društvu kao što je hrvatsko apriori imaju svoje pobornike i kritičare. Postoje oni koji u Pupovcu vide jedini štit obrane prava svih manjina i oni koji u njemu vide simbol nastavka agresije na RH. Javnost ima sklonost personalizirati političke odnose pa se tako odnos prema Srbima često svodi na odnos prema Pupovcu, odnosno njegove simpatije prelaze na cijelu nacionalnu manjinu. Formalno je sve uređeno i integrirano, ali je činjenica da moramo s posebnom dozom opreza prilaziti pitanju manjinskih prava i da se koplja lome samo preko leđa najveće nacionalne manjine. U takvoj atmosferi, svaki predstavnik nacionalne manjine – bio to Pupovac ili netko drugi – ulazi u unaprijed zadani okvir nepovjerenja kod jednog dijela javnosti i simpatija kod drugog. Stvarna promjena neće se nužno dogoditi odlaskom Milorada Pupovca s političke scene, iako joj ona može biti dobar povod, već promjenom fokusa medija i javnosti s izazova na pozitivne vijesti. Ako će se pojedine manjine stalno pojavljivati samo u kontekstu skandala, koalicijskih trgovina i ideoloških sukoba, nemoguće je izbjeći negativnu konotaciju, bez obzira na ime ili karizmu njenog predstavnika”, zaključio je analitičar.
Ipak, kontroverze oko financiranja i dalje su prisutne u javnom diskursu. Neki kritičari tvrde da je takvo financiranje postalo instrument političkog utjecaja SDSS-a, dok drugi podsjećaju da Pupovac i njegova mreža nisu imali jasne mehanizme kontrole i evaluacije učinka sredstava.
Politička percepcija Pupovca u javnosti je polarizirana. Za neke je i dalje ključna figura u borbi za prava manjina, dok ga drugi percipiraju kao simbol političke elite udaljene od šire javnosti. Njegov odnos s HDZ-om oslabio je tijekom godina, a predsjednik Zoran Milanović otvoreno je kritizirao njegov pristup, što je dodatno smanjilo njegovu ulogu u političkom mainstreamu.
S promjenom generacija u politici i rastućim zahtjevima za transparentnošću, Pupovčeva mreža sada se preispituje. Postavlja se pitanje može li se njegova dugogodišnja politička prisutnost prenijeti na nove lidere unutar SDSS-a, ili će doći do oštre tranzicije. Srpska zajednica u Hrvatskoj suočava se s izazovom redefiniranja svog političkog identiteta, s dijelom javnosti koji zagovara fokus na ekonomske i socijalne teme, umjesto etničke tenzije.
Unatoč kritikama, statistike pokazuju da SNV ostaje značajna organizacija, no njen utjecaj sada se preispituje u kontekstu zahtjeva za većom transparentnošću i odgovornošću u javnim financijama. Bilo kako bilo, naslijeđe Milorada Pupovca ostat će tema političkih, kulturnih i društvenih debata u godinama koje dolaze, a uspjeh njegovih nasljednika u velikoj mjeri ovisi o tome kako će balansirati između očuvanja prava manjina i odgovornog upravljanja javnim resursima.
Radin primjer dugovječnosti
Politički analitičar Kristijan Sedak napominje, osim Pupovca, još jednog prekaljenog manjinskog predstavnika. “Furio Radin i Milorad Pupovac zapravo su živi spomenik kontinuiteta hrvatske državnosti i političke izdržljivosti. Kod nas se ustav mijenja češće nego status manjinskog zastupnika što pokazuje da je hrvatska politika možda promjenjiva, ali su njezini akteri zapanjujuće postojani. Oni ostaju kao svojevrsni Saborski namještaj – ne previše primjetni, ali je nezamislivo da ih nema. Ne vidim zašto bi Milorad Pupovac igdje odlazio s obzirom da Furio Radin u 75. godini adekvatno predstavlja svoju manjinu, a ovih je dana iz česnice izvukao zlatnik što znači da će mu ova godina poslovno i politički biti posebno uspješna. Pupovac je u odnosu na njega politički mladić. U politici iskustvo ima veću težinu od bioloških godina, a izgleda da se osoba koju je gradio kao svog nasljednika nije najbolje snašla s raspodjelom proračunskih sredstava”, smatra Sedak.
Dodaje kako je sve krenulo sa Sanaderom. “Sanaderov ‘Hristos se rodi’ samo je na razini poruke započeo proces normalizacije odnosa prema srpskoj manjini kao političkom faktoru. Stvarni uzlet započinje upravo izlaskom iz struktura izvršne vlasti. Paradoksalno, Srpsko narodno vijeće nikada nije bilo snažnije – financijski, institucionalno i statusno, nego otkad SDSS nije dio izvršne vlasti. U politici je najveći luksuz biti u oporbi, a iz te političke udobnosti ipak sudjelovati u kreiranju i financiranju projekata. SDSS je izgubio državne tajnike, ali je formu moći pretvorio u neformalni utjecaj. SDSS oslobođen odgovornosti vladajuće stranke je u puno boljoj poziciji nego da se svakodnevno mora svrstavati u ideološkim ratovima HDZ-a i oporbe. Rekao bih da su i računovodstveno i politički profitirali.
Medijski efekt Pupovčeve “mirovine” je samo pitanje političkog narativa, a ne i stvarni događaj jer njegovi politički kanali, mreže i institucionalni odnosi ostaju postojani. U svakom slučaju, kada do toga dođe – njegov odlazak neće biti kraj jedne političke ere, nego nastavak faze adaptacije”, rekao nam je analitičar.
O manjinskim pravima: Svi, ne samo srpska nacionalna manjina, već sva društveno politička pitanja u ovakvom visoko podijeljenom društvu kao što je hrvatsko apriori imaju svoje pobornike i kritičare. Postoje oni koji u Pupovcu vide jedini štit obrane prava svih manjina i oni koji u njemu vide simbol nastavka agresije na RH. Javnost ima sklonost personalizirati političke odnose pa se tako odnos prema Srbima često svodi na odnos prema Pupovcu, odnosno njegove simpatije prelaze na cijelu nacionalnu manjinu. Formalno je sve uređeno i integrirano, ali je činjenica da moramo s posebnom dozom opreza prilaziti pitanju manjinskih prava i da se koplja lome samo preko leđa najveće nacionalne manjine. U takvoj atmosferi, svaki predstavnik nacionalne manjine – bio to Pupovac ili netko drugi – ulazi u unaprijed zadani okvir nepovjerenja kod jednog dijela javnosti i simpatija kod drugog. Stvarna promjena neće se nužno dogoditi odlaskom Milorada Pupovca s političke scene, iako joj ona može biti dobar povod, već promjenom fokusa medija i javnosti s izazova na pozitivne vijesti. Ako će se pojedine manjine stalno pojavljivati samo u kontekstu skandala, koalicijskih trgovina i ideoloških sukoba, nemoguće je izbjeći negativnu konotaciju, bez obzira na ime ili karizmu njenog predstavnika”, zaključio je analitičar.
Izvor:dnevno/Foto: Fah
