Jedan prijatelj, vrstan znanstvenik, poslao mi je poruku sljedećeg sadržaja: “Dok ne vidim Andriju Jarka da izvještava o virusu, smatram sve ovo medijskom podvalom i nepotrebnim uznemiravanjem javnosti.”

Iz medija se histerija oko koronavirusa čini gorom od samog virusa, a u isto to vrijeme komarci i malarija ubili su pedeset puta više ljudi. O “običnoj” gripi da i ne govorim.

Ali koronavirus je nešto poput Severine, kao nekoć kravlje ludilo ili histerija oko ptičje gripe, koronavirus je zapravo manje virus, više medijska zvijezda.

Da, i virusi i sasvim normalne pojave (zdravstveni fenomeni) koje se povremeno događaju u društvu spektakla postaju šou kao svaki drugi.

Koji je materijalni ili neki drugi interes, Boga pitaj, ili bolje Ivana Pernara, jednog od najvećih stručnjaka za cijepljenje i biomedicinske znanosti, no ako se sjećate svinjske gripe i tog šoua, ne treba smetnuti s uma da je cjepivo bilo napravljeno prije nego se ona i pojavila. Pa sad se ti misli…

Postoji nešto što je u literaturi odavno nazvano industrija straha. Ne negirajući stvarne probleme i opasnosti za čovjeka i ljudsko zdravlje mimo svakog pernarizma, ta industrija straha poprilično jednostavno fercera.

Najprije prodaj i plaši ljude nestvarnim ili stvarnim problemom koji predimenzioniraš, i onda ti taj isti koji ti je prodao strah, proda “sedativ” koji ti zapravo ne treba.

Uglavnom, apokaliptika više nije religijski žanr, ona je postala znanstveni i medijski, pa tako Zemlja ili čovječanstvo zbog neke ugroze propadaju barem dva puta tjedno.

Zato nije zgorega primijetiti da je ovaj Severina, pardon, koronavirus donio dosta dobrih stvari za čovječanstvo, pa zaslužuje da ga pohvalimo.

Svi govore o klimatskim promjenama i zagađenju koje uzrokuju, među ostalim, fosilna goriva. No, koronavirus je za spas Zemlje, za smanjenje štetnih plinova i klimu, u kratko vrijeme učinio više nego sve svjetske institucije i političari.

Naime, u svijetu je zabilježeno, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, oko petsto tisuća žrtava meteoroloških katastrofa uzrokovanih klimatskim promjenama.

Prema projekcijama iste institucije, svake godine od 2030. do 2050. godine bit će oko 250 tisuća žrtava klimatskih promjena.

U trenutku dok ovo pišem, od koronavirusa umrlo je oko tri tisuće ljudi. No, zbog istog virusa masovno se otkazuju zrakoplovne linije (zrakoplovi su jedni od najvećih zagađivača), otkazuju se brodarske linije (plastika u oceanima), tako da je u samoj Kini zagađenje, zahvaljujući koronavirusu, palo za četvrtinu.

Iako s maskama ljudi lakše dišu. Neviđeno u povijesti, što ne može (kineska) politika, može za klimu i zrak učiniti Severina, pardon, koronavirus. Hvala mu u ime svih ekološki osviještenih ljudi.

NEVIDLJIVI SVIJET

Nije Severina, pardon, koronavirus svojom pojavom smanjio zagađenje u atmosferi i na kopnu davši veliki doprinos borbi protiv klimatskih promjena, već je dao izniman doprinos i na području socijalne ekologije.

Naša kultura je narcistička kultura, atomiziranih pojedinaca koji gledaju samo sebe ili zaslon na mobitelu. Tom zapadnom narcisu koronavirus jasno poručuje: ako želi zaštititi sebe, to ne može bez drugih, bez pretpostavljanja vlastite slobode i komocije zajedničkom dobru, da bez potonjeg ne postoji ni on ni njegovo zdravlje, blagostanje i sigurnost, da ne postoji samo ja pa ja i opet ja, nego i MI.

Da je opće dobro neodvojivo od pojedinačnog i obrnuto. Da sloboda ima granice, da smo kao ljudi krhki i smrtni, da ego nije svemoguć, da mu jedan virus jasno poručuje da njegova sloboda kretanja može biti zaustavljena umah.
Da se mora zatvoriti u kuću i konačno suočiti sa samim sobom i na temelju jednog virusa propitati se, konačno, pod prisilom provesti tjedan dana s obitelji.

I treće, ne manje bitno, to je pojam nevidljivoga. Mi smo kultura slike, striptiz kultura u kojoj sve mora biti vidljivo, opipljivo, konzumirljivo i koja misli da samo vidljivo utječe na naše života i da je vrijedno pozornosti. Koronavirus ne vidite, ne možete s njim napraviti selfie, ali to nevidljivo vas određuje jednako kao vidljivo.

Neću ovdje skakati na teološka pitanja i pojam nevidljivoga koje nas određuje više nego vidljivo, materijalno, opipljivo, konzumirljivo, neću govoriti o Bogu i transcendenciji, niti o anđelima ili demonima, već tek nabaciti da postoji nevidljivi svijet u materijalnom smislu (svaka čast mikroskopu, ali njega ne nosite u birtiju ili u šoping ili na društvena okupljanja općenito), ali veoma vjerojatno i u duhovnom, nematerijalnom smislu.

Nevidljivo, poput snova ili mašte, puno je važnije za čovjeka od predmetnosti, od pukog vidljivog.

Ako koronavirus barem u pokojem čovjeku pobudi onu Pascalovu kako “čovjek beskrajno nadilazi čovjeka”, već je puno učinio. Jer, kako piše Levinas: “Umrijeti za nevidljivo, eto metafizike!” A ne umrijeti od nevidljivog…

Kaže se da je povijest učiteljica života. Možda, ali ima premalo učenika. Ipak, gledajući ovu histeriju oko koronavirusa, bolje reći: Histerija est magistra vitae!

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija