Iza rata autom ‘zapalio’ za Beograd i tamo navijao za Hrvate: ‘Ma, cijeli stadion je bio za nas’
Umro je iznenada prije 20 godina, danas bi proslavio 72. rođendan. Zacijelo najosebujniji lik našeg nogometa Stjepan Spajić, upamćen kao osnivač Hrvatskog dragovoljca, ali i kao briljantan i elokventan tip koji je držao samo do istine, i danas nedostaje našoj nogometnoj javnosti da kaže – što smo i tko smo i što krivo radimo.
Svoj nogometni klub Hrvatski dragovoljac Stjepan Spajić osnovao je 1994. godine. Popularni ‘Rođo’ sudjelovao je i u Domovinskom ratu u kojem je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog. Umirovljen je s činom brigadira 1998. godine.
Danas je Hrvatski dragovoljac praktički trećeligaš. Bio je u turbulentnom razdoblju kada mu je prijetio i nestanak. No, klub se zadnjih mjeseci ustabilio, nova uprava na čelu s predsjednikom Berislavom Gluićem stabilizirala je poslovanje kluba, spasila ga od propasti i čvrsto brodi s mladim snagama prema mirnim vodama. Nestanak kluba poput Hrvatskog dragovoljca uistinu bi bio sraman za sve ljude koji rade u nogometu.
Znalo se da je dugo bolestan
Uostalom, i stadion u Sigetu nosi ime – Športsko-rekreacijski centar Stjepan Spajić. A na ulazu u stadion postavljena je isklesana mramorna ploču u čast svim hrvatskim dragovoljcima Domovinskog rata i legendarnom bivšem predsjedniku kluba Stjepanu Spajiću.
Osebujan, kontroverzan, duhovit, ali i sposoban, ovaj je simpatični Slavnoac podigao jedan klub iz pepela, doveo ga do Prve lige, postao akter našeg društvenog života, nasmijavao nas ali i upozoravao na stanje u našem nogometu. Nesumnjivo, ostavio je velik trag u hrvatskom društvenom i sportskom, konkretno nogometnom životu.
Ima od tog tužnog događaja već 20 godina, kada je Stjepan Spajić umro u prostorijama kluba. Znalo se da je dugo bolestan. Spajić se unatoč slabijem zdravlju nije mogao odreći Hrvatskog dragovoljca, pa je u klub dolazio svaki dan, bez obzira bio radni ili neradni dan, osjećao li se dobro ili loše…
Novinari obožavali kad je pričao
“Živio rođo” bila je jedna od omiljenih uzrečica Spajića po kojima je i dobio svoj nadimak “Rođo”. Novinari su doslovce obožavali izjave koje je Spajić davao nakon utakmica Dragovoljca, a nakon ispadanja iz Prve lige 2002. godine Spajić je okrivio promjenu vlasti.
“Ipak ima ljudi koje vole Dragovoljac, ne vole svi Jugoslaviju, ima ljudi koji vole i Hrvatsku, znate!”
Bio je verbalno jak, nekad je i pretjerao, ali da nas je sve znao nasmijati sjajnim dijagnozama stanja u našem nogometu – jest. Zato fali i danas, tek bi danas Spajić imao „materijala” za objasniti stvari u našem nogometu.
Gorljivi navijač Hrvatske
Da, bio je i hrabar, gorljiv navijač hrvatske reprezentacije. Kada je Dinamo igrao u Beogradu protiv Partizana sam se svojim vozilom uputio u Beograd na utakmicu protiv Partizana. Bio je to ludo hrabar čin.
Na pitanje novinara kako se osjećao kad je cijeli stadion vikao “Ustaše, Ustaše!” – odgovorio je: “Odlično, cijeli stadion je navijao za nas!”
Trudio se oko svog kluba, pa je vidio da bez sudaca ne može pomoći svom klubu. I zamislite, on je to priznao, da je u jednoj utakmici sucu Ivanu Katuši Rođo naivno “platio deset tisuća maraka za pošteno suđenje”, a njegov Dragovoljac je ipak ispao iz lige.
Uvijek iskren i otvoren
Onako zanimljiv i s britkim jezikom bio je čest gost medija, televizijskih emisija, poput Knjazove „Svlačionice” ili Malnarove „Noćne more”. Ljudi su govorili da je to bio urnebes.
Znao je otkriti i opisati nepravdu, nije bježao ni od kritike prema javnim osobama, nekad bi pretjerao, nekad bi bio kirurški precizan u opisu našeg društva. Nije „Rođo” bio kao svi mi, njegov mozak bio je brz poput „rakete”, mnogi su ga se bojali, ali ga je većina ljudi voljela.
