Izvješće SOA-e uopće ne spominje ‘hibridni rat’ protiv Hrvatske!

Sigurnosno obavještajna agencija objavila je ovih dana svoje redovno godišnje izvješće o stanju sigurnosti u državi iznoseći svoje viđenje “prijetnji i izazova nacionalnoj sigurnosti”. Stručnjak za sigurnost, Željko Cvrtila, drži da se Agencija ne bi smjela baviti općim kriminalitetom jer je to posao drugih državnih službi. On smatra da se SOA treba baviti nacionalnom sigurnošću a ne sigurnošću pojedinaca i marginalnim stvarima…

Treba podsjetiti da je u prethodnim godinama SOA u svojem godišnjem izvješću uspijevala tu i tamo dijagnosticirati unutrašnje i vanjske prijetnje koje ugrožavaju nacionalnu sigurnost.

Tako je prije nekoliko godina SOA identificirala 20 sudaca koji predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost, što se očigledno odnosilo na suce na višim položajima, ali to nije imalo nikakvog efekta u razotkrivanju takvih državnih dužnosnika.

U konkretnom slučaju postavlja se pitanje je li na listi tih 20 sudaca bio predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović koji je bio dokazani suradnik jugoslavenske Udbe s kodnim imenom ‘Gavun’. Ovo je važno spomenuti, jer je svojedobno ministar pravosuđa Vlaho Orepić (MOST), ne ulazeći u detalje, izjavio kako bi cijeli Ustavni sud trebalo smijeniti. Naravno, to se nije dogodilo, ali je smijenjen sam Vlaho Orepić

Ovu epizodu bilo je važno istaknuti da bi se shvatilo koliko je pouzdano godišnje izvješće hrvatske Sigurnosno obavještajne agencije i koliko ona služi zaštiti nacionalnog suvereniteta.

U ovom opsežnom izvješću na 34 stranice SOA je dala svoje viđenje ugroza koje prijete hrvatskoj državi i društvu ocjenjujući generalno da sigurnost države i građana nije ozbiljnije ugrožena ni iznutra ni izvana. SOA je to stavila u kontekst globalne sigurnosti ugrožene postojećim ratnim sukobima, zatim je ukazala na džihadističku propagandu, što je povezano s migrantskom politikom.

Osobito je upitno da je SOA politički ekstrmizam, koji bi mogao ozbiljnije ugroziti sigurnost zemlje, locirala na desnici, pa se tako praktički svrstala uz kampanju koju protiv te navodno opasne desnice, uz suučešće pojedinih javnih institucija sinkronizirano vode pojedini mediji i brojne nevladine udruge.

Uz druge elemente radi se o specifičnom ‘hibridnom ratu’ usmjerenom na izjednačavanje Republike Hrvatske s Nezavisnom Državom Hrvatskom, što je tako očigledno u jugokomunističkoj histeriji oko pozdrava ‘Za dom spremni’. O toj opasnoj tendenciji ‘hibridnog rata’ u izvješću SOA-e nema ni riječi kao što nema ni riječi o tome da specifičnu opasnost za nacionalnu sigurnost predstavlja posvemašnja korupcija, gotovo na dnevnoj bazi, u raznim oblicima i na raznim razinama vlasti.

Svojedobno je u jednom izvješću američka CIA ukazala da se korupcija otela bilo kakvoj kontroli pa će neke političare trebati istražiti i vjerojatno optužiti za veleizdaju jer su dokazi za udruženi zločinački pothvat bezbrojni.         

Ocjenjujući lijevi ekstremizam SOA smatra da kod njega ne vidi ‘antisistemski ekstremizam’, premda dio lijevih aktivista u javnom prostoru otvoreno pokazuju simpatije prema bivšem komunističkom društvenom poretku. Ta njihova procjena je i te kako upitna, jer je taj lijevi ekstremizam prevladao u Zagrebu s vladajućom platformom ‘Možemo’ koja uglavnom djeluje globalistički protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

Kad je u pitanju velikosrpski ekstremizam i tu je SOA, koja je svojedobno upozorila na porast četništva, na određeni način minorizirala opasnost velikosrpstva izraženu kroz projekt tzv. ‘srpskog sveta’. Ni uopćeno se ne upozorava na djelatnost stranih obavještajnih službi, pri čemu je očito najaktivnija srbijanska BIA, što se pokazalo i nedavnim upadom u vojarnu kod Udbine, pri čemu je hrvatska reakcija.bila sramotno neodgovorna.

Osobito je u tom projektu ‘srpskog sveta’ i dalje važna Srpska pravoslavna crkva koja protuzakonito djeluje u Hrvatskoj iako sve njezine troškove snosi hrvatska vlada. Čudno je da sama činjenica što Srpska pravoslavna crkva djeluje protuzakonito u Hrvatskoj i čak je kao državu ne priznaje za Sigurnosno obavještajnu agenciju ne predstavlja potencijalnu opasnost za nacionalnu sigurnost.

Ovom prilikom uputno se upitati kako uopće djeluje SOA s obzirom na prirodu njezinog posla i djelovanja. Kao što je sve u hrvatskoj državi postavljeno na krivi način tako je i slučaj sa Sigurnosno obavještajnom agencijom. Brine li ona stvarno o sigurnosnom položaju Republike Hrvatske ili je čak na određeni način dio projekta koji tu sigurnost na određeni način dovodi u pitanje.

Dovoljno je spomenuti da je dosadašnji ravnatelj SOA-e bio Željko Markić francuski državljanin. Kakva je to država koja omogućuje strancu, i to iz države koja je kao saveznik Srbije sudjelovala u velikosrpskoj agresiji, bude na čelu glavne obavještajne ustanove. To je naravno samo jedan od apsurda tekuće hrvatske politike.

Uvaženi stručnjak za sigurnosnu politiku, Željko Cvrtila, ukazao je, povodom objavljivanja ovog izvješća, na temeljni problem s kojim je suočena SOA. Agencija se, drži Željko Cvrtila, ne bi smjela baviti općim kriminalitetom jer je to posao drugih državnih službi, prije svega policije. On smatra da se SOA treba baviti nacionalnom sigurnošću a ne sigurnošću pojedinaca i marginalnim stvarima.

Željko Cvrtila ukazuje da su i SDP i HDZ usvojili vlastite strategije nacionalne sigurnosti, ali ni jedna od tih strategija nije precizirala što predstavlja nacionalni interes, a to su dvije temeljne postavke, opstojnost hrvatske nacije i njezin prosperitet…

Piše: Vjekoslav Krsnik