23. ožujka 1994. godine dogodila se zrakoplovna nesreća koja vjerojatno spada u najbizarnije zabilježene u povijesti letenja. Airbus A310 koji je pripadao zrakoplovnoj tvrtki "Aeroflot", srušio se na području južnog Sibira, ubrzo nakon što je izgubio uzgon. Airbusov kobni let 593 započeo je u moskovskoj zračnoj luci Šeremetjevo, a krajnje odredište mu je bio Hong Kong udaljen nešto više od 7000 kilometara. Putnici, u većini Rusi, provodili su vrijeme opušteno, pijući kavu, čitajući novine ili tiho razgovarajući a neki su i spavali, budući da se radilo o letu duljem od 14 sati.

 Sve je teklo uobičajeno, dok monotonija mirnog leta nije naprasno prekinuta četiri i pol sata nakon uzlijetanja. Zrakoplov se iznenada počeo obrušavati brzinom od 70 metara u sekundi, što je izazvalo paniku među putnicima. Za kratko vrijeme krici su ispunili putničku kabinu, jer većina putnika je brzo shvatila kako svi skupa idu u sigurnu smrt. Za to vrijeme, posada je nastojala nadljudskim naporima uspostaviti kontrolu nad letjelicom, ali prekasno. Let 593 srušio se u Kemerovskoj oblasti u gorju Kuznjecki Altaj, dvadesetak kilometara istočno od grada Meždurečenjska. Nije bilo preživjelih - poginulo je ukupno 75 ljudi (63 putnika i 12 članova posade).

 Nakon što je olupina pronađena, istražitelji "Aeroflota" su prionuli na posao kako bi utvrdili uzroke koji su doveli do katastrofe. U početku su bili zbunjeni činjenicom da nisu mogli pronaći nikakav tehnički kvar, ali uskoro su pronašli crne kutije i preslušali ih. Tako su dobili uvid u slijed kobnih događaja s bizarnom pozadinom koji su ovu nesreću svrstali u najčudnije zračne katastrofe ikad.

 A što se to događalo u kokpitu Airbusa A310 na letu 593, neposredno prije i tijekom pada? Nešto u što je gotovo teško povjerovati, jer nije zabilježeno u poznatoj povijesti zrakoplovstva.

 Naime, 39-godišnji kopilot, Jaroslav Vladimirovič Kudrinski poveo je na put svoju djecu (13-godišnju Janu i 16-godišnjeg Eldara) kako bi im pokazao kako se upravlja zrakoplovom.

Obiteljska fotografija kopilota Kudrinskog

(Adresa slike)

 Protivno svim pravilima struke, djeca su završila u kokpitu, a otac je odlučio udovoljiti njihovoj znatiželji i to tako što im je dopustio da prividno upravljaju letjelicom. Kudrinski je uključio funkciju kopilota smatrajući kako je to sasvim dovoljno jamstvo da će zrakoplov zadržati svoj dotadašnji smjer i položaj. Na mjesto pilota najprije je sjela Jana, a poslije nekoliko minuta zamijenio ju je Eldar kojem je ovo bio izuzetan doživljaj, budući da je maštao o tomu kako će jednog dana i on letjeti poput oca. Dječak je za razliku od sestre bio žustriji i njegove su kretnje bile slobodnije, pa je u jednom trenutku nehotice djelomično isključio autopilot, točnije upravljanje zakrilcima, čime je ono prešlo na funkciju ručnog upravljanja, što nažalost, nitko u kokpitu nije primijetio - ni kopilot Kudrinski, ni pilot Andrej Viktorović Danilov, niti prvi časnik Igor Vasiljevič Piskarjov, iako su sva trojica imali iza sebe tisuće sati leta i bili vrlo iskusni letači. Okolnost koja je svakako bitno doprinijela tomu, sastojala se u činjenici da europski Airbus (za razliku od ruskih zrakoplova) nije imao ugrađen zvučni alarm koji je upozoravao na djelomično ili potpuno isključivanje autopilota, pa je posada kasno shvatila da se zrakoplov nagnuo pod opasnim kutom od 45 stupnjeva i to tek nakon što je dječak upitao oca zašto se to događa (na audio-zapisu iz crne kutije čuje se kako pita: "Zašto se zrakoplov naginje udesno?"). No, bilo je već kasno. Slijedila je grčevita borba za uspostavu kontrole nad letjelicom koja je ponirući nosom prema dolje počela naglo gubiti na visini. U jednom trenutku uspjeli su na kratko prekinuti poniranje i izravnati zrakoplov, ali to nije bilo dovoljno za povratak potrebne sile uzgona, pa je ponovno došlo do obrušavanja. I to je bio kraj. Udarac o tlo bio je strahovit i praćen požarom, pa ljudi koji su se nalazili u letjelici nisu imali šanse za preživljavanje.

 Najodgovorniji dužnosnici "Aeroflota" nastojali su prikriti pravu istinu i ograničili su se na tvrdnje kako je nesreću izazvao "ljudski faktor" - bez ikakvih drugih detalja - sve dok šest mjeseci poslije u javnost nije izašao transkript razgovora iz kokpita (objavio ga je ruski časopis Obozrevatelj - Promatrač). Prije nego je zrakoplov udario u zemlju (u 17 sati i 58 minuta), čuje se glas Kudrinskog koji kaže:

"Ispravljeno!"

a potom Piskarjov dodaje:

"Nježno, samo nježno…Sra*.., ne opet!"

pa ponovno Kudrinski:

"Ne skreći desno, ne skreći desno! Brzina je…" (nerazumljivo)

ponovno se javlja Piskarjov:

"Evo!"

i na kraju Kudrinski:

"Sve je dobro… Izvući ćemo se! Sada povuci…" (nerazumljivo)

nakon čega se čuje zvuk udara (kraj snimke).

 Najveći apsurd ove bizarne katastrofe sastoji se u tomu da je posada mogla vrlo lako i brzo riješiti problem, da je reagirala na odgovarajući način ubrzo nakon što je izgubila kontrolu nad letjelicom. Trebali su samo pustiti upravljač, poslije čega bi se autopilot sam uključio, odveo letjelicu na pravu putanju i spriječio poniranje.

 Nažalost, događa se da i najiskusniji piloti u odsudnim trenucima griješe, mada ovdje treba imati u vidu izostanak zvučnog signala kod djelomičnog isključenja funkcije autopilota, što je čini se bitno utjecalo na tijek događaja.

(Video): Why Did this Aeroflot Pilot Let His Son Take his Place in the Cockpit? (hrv. "Zašto je ovaj Aeroflotov pilot dopustio sinu da zauzme njegovo mjesto u kokpitu?")

Zlatko Pinter/PDN