Jednaka stopa usklađivanja i za male i za velike mirovine: Šemper objasnio zašto je to pravedno

Dio umirovljeničkih predstavnika smatra da bi usklađivanje mirovina trebalo biti linearno, a ne proporcionalno. Naime, ako mirovine rastu sedam posto, onda to onom s 300 eura donosi 21 euro, a onom s 2.000 eura čak 140 eura više. Logika kaže da će se u inflaciji bolje snaći umirovljenik koji dobiva više. Matematika, međutim, kaže da se jaz između malih i velikih mirovina ne povećava ovakvim usklađivanjem, jer njihovi omjeri ostaju jednaki. Na to upozorava Željko Šemper, ističući da je usklađivanje po istoj stopi jedino pravedno.

Usklađivanje ne donosi svima jednako, jer nije ni jednako dobiti oko sedam posto, kolika bi trebala biti srpanjska indeksacija prema rastu cijena i plaća, na mirovinu od 300 i na 2.000 eura, o čemu smo pisali ovdje. Razlika u povećanju takvih mirovina samo kroz to jedno usklađivanje je čak 119 eura. Takve razlike posebno su vidljive upravo kod ekstremnih indeksacija koje se događaju u posljednje vrijeme, prvenstveno zbog rasta plaća, a onda i inflacije.

Tako se na neki način stvara razlika između niskih i visokih mirovina, poput onih zakonom određenih kao najnižih i mirovina umirovljenih državnih dužnosnika. Ipak, s tom tezom ne slaže se mirovinski analitičar Željko Šemper, što potkrepljuje matematički.

Šemper: Nema povećanja jaza, jer omjer ostaje isti

– Gledamo li navedene mirovine od 300 i 2.000 eura, to su primjerice mirovine dvaju umirovljenika po prvom rješenju pa je njihov početni omjer 2.000: 300, odnosno 6,7. Dakle, ova mirovina od 2.000 eura je 6,66 puta veća od mirovine od 300 eura. Nakon usklađivanja za 7 posto, mirovina od 2.000 bi narasla na 2.140, a ona od 300 eura na 321 eura. Njihov omjer bi bio 2.140: 321, znači isto 6,7. Dakle, nema povećanja jaza, jer ostaje isti omjer kao kod prvog umirovljenja, to je korektno i pravedno, kaže Šemper. Pritom daje primjer povećanja prema jednakom iznosu umjesto stope.

Mirovina je rezultat plaća, staža i uplaćenih doprinosa

– Dakle, svakim novim usklađivanjem omjer njihovih mirovina bi se smanjivao, što nije ni korektno, ni pravedno, jer je mirovina rezultat plaća i uplaćenih doprinosa i godina staža u radnom vijeku. Za razliku od ovih načela mirovinskog sustava, svaka država ima i socijalni pristup u krizama poput ovih koje su nas zadesile zadnjih tri, četiri godine. Po tom drugom socijalnom principu, korisnici najmanjih mirovina dobiju najviše iznose od 160 eura, a oni s većim mirovinama znatno manje iznose od 120, 80, 60 i 50 eura, dok oni s još većim mirovinama ne dobiju ništa, kaže Šemper referirajući se na Vladinih sedam paketa jednokratnih novčanih pomoći.

Stopu srpanjskog usklađivanja još uvijek nije moguće precizno izračunati, jer nedostaju podaci DZS-a o cijenama i plaćama za svibanj i lipanj. Ipak, preliminaran izračun za prva četiri mjeseca pokazuje rast od 7,26 posto. Da je Vlada primijenila obećanu formulu u omjeru 85:15, mirovine bi rasle 8,73 posto. Usklađivanje bi pak iznosilo 10,2 posto da se primijenio omjer 100:0, jer je tolika razlika u rastu plaća u prethodnom polugodištu.

Šemper napominje da bi usklađivanje moralo biti u stopostotnom iznosu povoljnijeg parametra, cijena ili plaća, kako bi se konačno zaustavio stalni jaz i pad udjela između mirovina i plaća kod svakog usklađivanja.