Jesu li ideali ostvareni?

Kada su 1991. godine tisuće hrvatskih branitelja uzeli oružje u ruke, nisu to činili radi privilegija, političke moći ili osobne koristi. U temelju njihove borbe bila je želja za slobodom, neovisnošću, pravdom i dostojanstvom svakog građanina Republike Hrvatske. Taj ideal, taj san o slobodnoj, poštenoj i pravednoj državi, bio je ono što je nosilo obranu od daleko nadmoćnijeg agresora. Više od trideset godina nakon završetka rata, legitimno je i nužno postaviti pitanje: jesu li ti ideali ostvareni?

San o slobodi i državnosti

Nesumnjivo je da je Hrvatska postigla svoj temeljni politički cilj – državnu samostalnost. Međunarodno priznata 1992. godine, članica Europske unije i NATO-a, zemlja sa stabilnim institucijama, Hrvatska danas uživa politički suverenitet o kojem se u Jugoslaviji moglo samo sanjati. No, je li to ono što su hrvatski branitelji sanjali pod granatama i u rovovima?

Država je ostvarena, ali pitanje kvalitete slobode i funkcioniranja institucija ostaje otvoreno. Prečesto se sloboda svodi samo na deklaraciju – dok se svakodnevno svjedoči o nejednakosti pred zakonom, političkom klijentelizmu, korupciji i povremenoj nesposobnosti institucija da zaštite običnog čovjeka.

Pravda kao neispunjeni ideal

Jedan od najdubljih ideala Domovinskog rata bio je ideal pravedne Hrvatske – u kojoj svi građani imaju jednake šanse, gdje zločin ne ostaje nekažnjen i gdje institucije štite slabijeg, a ne moćnijeg. Nažalost, brojne analize i percepcija građana pokazuju da je povjerenje u pravosuđe izrazito nisko.

Slučajevi nekažnjene korupcije, političkih veza, dvostrukih kriterija u sudstvu i percepcije da su „veliki zaštićeni, a mali prepušteni sami sebi“, duboko su narušili vjeru mnogih građana da je ono za što se borilo – ostvareno.

Tisuće branitelja danas se pitaju: Je li ovo pravda? Jesmo li se za ovo borili?

Branitelji u miru – poštovani ili iskorišteni?

Braniteljske populacije često se nalaze u središtu društvenih rasprava – nekad s divljenjem, a nekad, nažalost, s nepravednim predrasudama. Istina je da su mnogi branitelji zanemareni, marginalizirani ili reducirani na statistike. Nisu svi tražili povlastice – već dostojanstvo, razumijevanje i istinu o onome što su prošli.

Iako je Republika Hrvatska donijela zakone koji definiraju status branitelja, realnost na terenu govori o mnogima koji žive u tišini, bore se s PTSP-om, osjećajem izdaje i gubitkom smisla. Mnogi još uvijek traže istinu o nestalim suborcima ili pravdu za poginule prijatelje. Država često kasni u odgovoru.

Istodobno, pojedinci i interesne skupine zloupotrebljavaju pojam branitelja za političke ili materijalne ciljeve, stvarajući dodatnu stigmatizaciju onih koji nikada nisu tražili ništa.

Gospodarska i socijalna nejednakost

Hrvatska danas nije ni siromašna, ni bez potencijala. No istina je da ogroman broj građana živi s minimalnim primanjima, da mladi masovno iseljavaju, a ruralna područja demografski propadaju. Brojne sredine koje su podnijele najveći teret rata – poput Vukovara, Petrinje, Pakraca, Slunja, Gračaca – i dalje se bore s infrastrukturnim zaostatkom i ekonomskim beznađem.

Jesu li to sredine koje su trebale biti prioritet obnove i ulaganja, mjesta koja bi bila uzor zahvalnosti države prema onima koji su je obranili? Ili su, paradoksalno, postale regije gubitnika mira?

Kritički pogled pokazuje da se ideal društvene jednakosti nije ostvario. Umjesto toga, svjedočimo velikim ekonomskim razlikama, koncentraciji bogatstva, ali i mentalitetu preživljavanja koji je potisnuo viziju budućnosti.

Politički sustav – demokracija na kušnji

Branitelji su se borili za demokratsku Hrvatsku. Danas imamo više stranaka nego ikad, no pitanje ostaje – jesmo li razvili političku kulturu koja odgovara demokratskom društvu?

Stranačka trgovina, ideološki ekstremi, politički klijentelizam i nedostatak odgovornosti vlasti, često potkopavaju ono što bi demokracija trebala biti: vladavina naroda, za narod i s narodom.

Činjenica da sve manji broj građana izlazi na izbore, da je apolitičnost sve raširenija, a mladi sve više ignoriraju politički proces – znak je da nema povjerenja. Ideali demokracije bez povjerenja – samo su prazne forme.

Pitanje identiteta i povijesne istine

Jedan od najsnažnijih simbola borbe bio je očuvanje nacionalnog identiteta. Danas, međutim, često svjedočimo relativizaciji istine o ratu, pokušajima izjednačavanja žrtve i agresora, te porastu narativa koji negiraju temeljne činjenice o Domovinskom ratu.

Sustavna šutnja o ratnim zločinima nad Hrvatima, medijska nevidljivost branitelja i pasivnost obrazovnog sustava, otvaraju prostor manipulacijama koje razaraju ono što je mukotrpno obranjeno – istinu.

Bitka za ideale još traje

Domovinski rat završio je 1995. godine. No bitka za ideale Domovinskog rata traje i danas – u institucijama, u obrazovanju, u svakodnevici, u istini i u laži. Ideali slobode, pravde, jednakosti, dostojanstva i poštenja ne mogu biti mrtvo slovo na papiru.

Jesmo li ih ostvarili? Djelomično – da. Ali kao narod i kao država, još nismo položili ispit vjernosti onome što smo obećali sebi u najtežim danima. A generacije koje dolaze, prosudit će – jesmo li bili samo pobjednici u ratu, ili i graditelji u miru.

AUTOR: Kristijan Fereža/PDN