Ponovno ista priča: Udruge protiv pozdrava iz Domovinskog rata, bez razumijevanja žrtve i konteksta

Antifašistička liga, Documenta i udruga VeDRA ponovno su izašle u javnost s optužbama na račun Marka Perkovića Thompsona i poziva “Za dom spremni”, tražeći njegovo kažnjavanje u svim okolnostima. Početkom listopada podnijele su prekršajnu prijavu protiv pjevača zbog izvođenja pjesme Bojna Čavoglave na koncertima u Zagrebu i Sinju. Njihov stav je jasan – taj pozdrav, kažu, nema nikakvu dvostruku konotaciju i isključivo je “ustaški”.

No, ovakav pristup ponovno ignorira činjenicu da su hrvatski branitelji devedesetih, u trenucima kada je država doslovno branila goli opstanak, koristili simbole otpora protiv agresora, a ne iz ideoloških razloga. Time se još jednom prekraja sjećanje na Domovinski rat i izjednačava žrtva s agresorom, a braniteljima se nameće kolektivna krivnja.

Branitelji nisu tražili privilegije, već poštovanje

Udruge okupljene na zagrebačkom Glavnom kolodvoru tvrdile su da “štite dignitet hrvatskih branitelja” podnošenjem prijave protiv Thompsona. No hrvatski branitelji ne trebaju zaštitnike koji ih predstavljaju kao neinformirane ili zavedene. Oni su se borili za slobodu, ne pod bilo čijim ideološkim simbolima, već pod hrvatskim barjakom, često s pjesmom Bojna Čavoglave kao simbolom prkosa i otpora.

Za razliku od govornika poput Vesne Teršelić ili Zorana Pusića, branitelji su Domovinski rat proživjeli na prvoj crti, boreći se protiv JNA i paravojski koje su rušile Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik i sela diljem Hrvatske. Njihovo iskustvo ne može se svesti na retoričke konstrukcije o “govoru mržnje” niti uklopiti u ideološke obrasce iz prošlog stoljeća.

Selektivno sjećanje – najveći problem javnog diskursa

Dok se danas ponavlja da pozdrav “Za dom spremni” nema nikakvu drugu vrijednost osim ustaške, zanemaruje se činjenica da se isti poklič koristio u kontekstu stvaranja i obrane hrvatske države 1991. Mnogi suborci i roditelji poginulih branitelja svjedoče da je on u to vrijeme imao drugačiji smisao – pozdrav obrane i otpora. Ignorirati taj kontekst znači ignorirati Domovinski rat.

Zabrinjava i to što iste udruge rijetko, ako ikada, javno prozivaju veličanje jugoslavenskog totalitarizma, crvene zvijezde pod kojom je ubijeno na desetke tisuća Hrvata nakon 1945., niti traže zabranu simbola koji vrijeđaju žrtve Bleiburga, Macelja ili Hudih jama.

Tko zapravo brani dignitet Domovinskog rata?

Ranko Britvić iz VeDRA-e izjavio je kako “branitelji nisu ratovali pod tim pozdravom”, te kako je riječ o “mitu i laži”. No mnogi pripadnici HOS-a, dragovoljci, pa i branitelji Vukovara, Škabrnje i Dubrovnika, znaju da su se takvi simboli koristili u trenucima očaja i prkosa, a ne iz nostalgije za prošlim režimima. Time se ne veliča NDH, nego se čuva autentično sjećanje na Domovinski rat.

Dosta nametanja krivnje braniteljima

Dok jedni polažu kamenčiće i drže konferencije za medije, drugi svakoga dana žive s ratnim traumama, ranama i sjećanjima na poginule suborce. Ako netko zaslužuje zaštitu digniteta, onda su to upravo hrvatski branitelji i žrtve Domovinskog rata – a ne ideološke interpretacije izvan hrvatskog povijesnog i nacionalnog iskustva.

Domovinski rat je temelj hrvatske državnosti. Poštivanje žrtve, istine i povijesnog konteksta ne može i ne smije biti prepušteno onima koji hrvatski identitet promatraju s podozrivošću ili ideološkom rezervom. Podrška braniteljima nije govor mržnje – to je moralna obveza.