Dani koji prethode Oluji, kao i svakog pripadnika Hrvatske vojske koji je sudjelovao u Domovinskom ratu, kojim smo oslobodili zemlju, čine me posebno ponosnim...

Nakon predaha i viteške prilike okupatoru da uz što manje gubitaka napusti Hrvatsku, „Vukovi“ su krenuli prema državnoj granici. Takvu časnu vojničku priliku hrvatski vojnik od srpske vojske nikada nije dobivao: bio je zarobljen i odveden u logor na mučenje ili ubijen na licu mjesta. Na granicu s BiH „Vukovi su izbili 8. kolovoza, čime je agresorska srpska vojska koja je godinama sijala strah i provodila teror i ratne zločine posebice u Lici, napokon otjerana iz zemlje…

„Dani koji prethode Oluji, kao i svakog pripadnika Hrvatske vojske koji je sudjelovao u Domovinskom ratu, kojim smo oslobodili zemlju, čine me posebno ponosnim. Jer to se događa jednom u životu. Istodobno se s tugom sjetim svih onih koji su poginuli. Trinaest pripadnika 9. gardijske brigade poginulo je tijekom Oluje. Njih, kao i sve druge koji su dali život za Hrvatsku, ne zaboravljamo“, govori Milan Franić (57), umirovljeni bojnik, danas predsjednik Udruge 9. gardijske brigade Vukovi iz Gospića, piše 24sata.hr

Ratni veteran 9. gardijske brigade iz Gospića govori kako su pripreme za Oluju trajale tijekom čitave godine. U redove Zbora narodne garde, kasnije Hrvatske vojske, Franić je dragovoljno pristupio 25. kolovoza 1991. godine.

Uoči Oluje, na sastanku kod zapovjednika Zbornog područja Lika, generala Mirka Norca, primili su detaljan raspored.

„Doista smo bili nestrpljivi čekajući naredbu za pokret. Večer uoči Oluje, 3. kolovoza, zauzeli smo početne položaje i cijelu noć čekali zapovijed. Točno u pet sati krenula je topnička priprema na položaje neprijatelja. Nakon 20 minuta smo krenuli u smjeru neprijatelja prema Ljubovu, koji je očekivao napad te je bio dobro utvrđen i motiviran. U prvih sat vremena poginula su šestorica naših pripadnika, što dovoljno govori o spremnosti neprijatelja. Njihovu liniju trebali smo probiti u tri smjera. Nažalost, bokovi su nam zaustavljeni, dok je sredina uspjela ostvariti svoju zadaću“ govori Franić, koji je u Vukovima tad bio načelnik veze.

Neprijatelja su uspjeli potisnuti tek drugog dana Oluje.

„Kada je do nas stigla vijest da su Pume ušle u Knin, to je dodatno osokolilo naše suborce, a neprijatelj na našem pravcu je shvatio da nas ništa ne može zaustaviti na pobjedonosnom putu. Ovladali smo komunikacijom Lički Osik – Korenica. Neprijatelj se počeo povlačiti, ali i ostali smo bez trojice suboraca. Trećeg dana Oluje, 6. kolovoza, nastavili smo prema Buniću, Podlapači i ušli u Udbinu u večernjim satima“, pojašnjava tijek Oluje Milan Franić.

U Udbinu su krenule snage iz smjera Gospića, a u jednom trenutku naše su jedinice stale kako bi omogućile neprijatelju da se povuče uz što manje gubitaka prema susjednoj Bosni i Hercegovini.

Nakon predaha i “šanse” okupatoru da uz što manje gubitaka napusti Hrvatsku, Vukovi su krenuli prema državnoj granici, na koju su izbili 8. kolovoza, čime su jake neprijateljske snage, koje su godinama sijale strah i provodile teror posebice u Lici, napokon otjerane iz zemlje.

Bojnik Franić govori kako je Oluja, kruna svih napora, stradanja, patnji i muka koje su žitelji Hrvatske godinama trpjeli zbog sulude srpske ideje da se ostvari vjekovna težnja stvaranja Velike Srbije, napokon sasječena u korijenu.

„Nažalost, ostvarenje sna o slobodi morali smo platiti brojnim žrtvama, koje nikad ne smijemo zaboraviti“, istaknuo je na kraju umirovljeni bojnik Milan Franić.

Pregled veličanstvenih vojnih pobjeda 9. brigade nad srpskom vojskom;