Južna Koreja je epidemiju stavila pod kontrolu bez samoizolacije i ograničavanja kretanja: ČETIRI PRAVILA
Ime je Južna Koreja postala jedina zemlja uz Kinu kojoj je pošlo za rukom suzbiti infekciju, piše NY Times u ekstenzivnom tekstu u kojem se objašnjava kako je točno ova država uporabom "agresivnog javnog zdravstva" uspjela pobijediti epidemiju. Pritom je, naglašavaju, sve to uspjela bez drakonskih mjera ograničavanja kretanja i govora kao u Kini ili opće samoizolacije poput nekih od europskih zemalja.
Njihove napore pohvalio je i čelnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus, rekavši kako je to "dokaz da se može" i pozvavši druge nacije da se ugledaju u njihov primjer.
Sve to učinilo je južnokorejskog predsjednika Moon Jae-Ina vrlo "popularnim" među stranim državnicima.
LEKCIJA 1. - INTERVENIRAJ BRZO, PRIJE KRIZE
Samo tjedan dana nakon što je potvrđen prvi slučaj državni dužnosnici sastali su se s predstavnicima farmaceutskih kompanija. Naložili su im da krenu izrađivati setove testova na koronavirus, obećavši im punu podršku. U samo dva tjedna, dok su potvrđeni slučajevi još bili u dvoznamenkastim brojevima, Koreja je distribuirala tisuće testova dnevno. Sada ih proizvodi oko 100 tisuća dnevno i u pregovoru su sa 17 zemalja da ih izvoze, što de facto znači da bi na koronakrizi mogli i zaraditi. Također, hitno su poduzete mjere u Daegu, gradu od 2,5 milijuna stanovnika gdje se zaraza proširila kroz lokalne crkve.
- Saznali smo glavni izvor infekcije što nam je omogućilo da se protiv virusa borimo bez radikalnog ograničavanja kretanja stanovništva. Ujedno je odmah proglašena nacionalna kriza. Da smo za krizu saznali kasnije, stvari bi bile puno gore - rekao je epidemiolog Ki Mo-ran.
LEKCIJA 2. - TESTIRAJ RANO, ČESTO I SIGURNO
Južna Koreja testirala je više stanovnika nego ijedna druga zemlja na svijetu, čime su došli u situaciju da mogu na vrijeme izolirati sve sumnjive slučajeve i dati im brzu pomoć nakon što se otkrije da su zaraženi. Kako navodi NY Times, zemlja je provela oko 300 tisuća testova, što je 40 puta više nego Sjedinjene Američke Države (gledano po broju stanovnika).
- Testiranje je ključno za rano otkrivanje virusa jer minimalizira mogućnost daljnjeg širenja virusa. To je ključ malene smrtnosti od koronavirusa u Južnoj Koreji - rekao je južnokorejski ministar vanjskih poslova Kang Kyung-wha novinarima.
Pritom su, kako bi rasteretili bolnice, vlasti otvorile više od 600 centara u kojima je bilo moguće provesti testove na koronavirus. Osim što su time ubrzali testiranja, smanjili su izloženost zdravstvenih djelatnika. Na 50 mjesta uvedena su "drive in" testiranja - pacijenti su testirani u desetominutom postupku pri čemu uopće nisu napuštali vozila. Vozačima su dali upitnik, izmjerili im temperaturu i uzeli brisove. Nalazi su bili gotovi za nekoliko sati.
Razmišljalo se i o stranim gostima kojima je omogućeno skidanje mobilne aplikacije putem koje su mogli provjeriti spadaju li prema simptomima u rizičnu skupinu. Hoteli, uredi i poslovne zgrade koriste termalne kamere kako bi ustanovili ima li netko visoku temperaturu, a temperaturu su provjeravali i restorani prije nego bi pustili goste unutra, piše NY Times.
LEKCIJA 3. - PRAĆENJE KONTAKATA OBOLJELIH, IZOLACIJA I NADZOR
Kada je netko potvrđeno pozitivan na koronavirus, slijedi treća faza. Provode se mjere identifikacije, praćenja i - ako je nužno - izolacije svih osoba s kojima je zaraženi bio u kontaktu. Južnokorejske vlasti tijekom epidemije MERS -a razvile su alate i vještine praćenja oboljelih koje uključuju nadzor oboljelih putem sigurnosnih kamera, zapisa kreditnih kartica i podataka iz GPS uređaja njihovih automobila i mobilnih telefona.
Također, građane su o razvoju situacije obavještavali putem društvenih mreža. Kada bi se ustanovilo kretanje oboljelog, na mobilne telefone dobivali su informacije gdje su se kretali, čak i koje su autobuse koristili, a ako je bilo moguće doznati građanima je rečeno i je li oboljeli koristio zaštitne maske. Razvijena je i aplikacija koju moraju koristiti oni u samoizolaciji, a ako bi pacijent napustio kuću, bio bi kažnjen s oko deset tisuća kuna.
Pritom valja istaknuti kako je većina građana spremno prihvatila ove mjere koje, istini za volju, ozbiljno narušavaju privatnost. S druge strane, sve to dovelo je do stope smrtnosti manje od jedan posto, uvjerljivo najmanje na svijetu.
LEKCIJA 4. - RAČUNAJ NA POMOĆ JAVNOSTI
Nijedna zemlja nema dovoljno zdravstvenih radnika da svima mjere temperaturu, pa tako ni Južna Koreja. Zbog toga su vlasti zamolile građane za pomoć. Televizijske emisije, radio, internet portali te javni razglasi poslužili su da vlasti obavještavaju građane o važnosti nošenja maski, izbjegavaju socijalne kontakte... Angažirani su i brojni volonteri, a sve je rezultiralo povjerenjem javnosti u državne službe.
LEKCIJA 3. - PRAĆENJE KONTAKATA OBOLJELIH, IZOLACIJA I NADZOR
Kada je netko potvrđeno pozitivan na koronavirus, slijedi treća faza. Provode se mjere identifikacije, praćenja i - ako je nužno - izolacije svih osoba s kojima je zaraženi bio u kontaktu. Južnokorejske vlasti tijekom epidemije MERS -a razvile su alate i vještine praćenja oboljelih koje uključuju nadzor oboljelih putem sigurnosnih kamera, zapisa kreditnih kartica i podataka iz GPS uređaja njihovih automobila i mobilnih telefona.
Također, građane su o razvoju situacije obavještavali putem društvenih mreža. Kada bi se ustanovilo kretanje oboljelog, na mobilne telefone dobivali su informacije gdje su se kretali, čak i koje su autobuse koristili, a ako je bilo moguće doznati građanima je rečeno i je li oboljeli koristio zaštitne maske. Razvijena je i aplikacija koju moraju koristiti oni u samoizolaciji, a ako bi pacijent napustio kuću, bio bi kažnjen s oko deset tisuća kuna.
Pritom valja istaknuti kako je većina građana spremno prihvatila ove mjere koje, istini za volju, ozbiljno narušavaju privatnost. S druge strane, sve to dovelo je do stope smrtnosti manje od jedan posto, uvjerljivo najmanje na svijetu.
LEKCIJA 4. - RAČUNAJ NA POMOĆ JAVNOSTI
Nijedna zemlja nema dovoljno zdravstvenih radnika da svima mjere temperaturu, pa tako ni Južna Koreja. Zbog toga su vlasti zamolile građane za pomoć. Televizijske emisije, radio, internet portali te javni razglasi poslužili su da vlasti obavještavaju građane o važnosti nošenja maski, izbjegavaju socijalne kontakte... Angažirani su i brojni volonteri, a sve je rezultiralo povjerenjem javnosti u državne službe.
