Na današnji dan, 23. srpnja 1992. godine, započela je vojna operacija Hrvatske vojske pod nazivom "Oslobođena zemlja", jedna od ključnih akcija na Južnom bojištu u Domovinskom ratu. Ova operacija nastavak je niza vojnih zahvata koji su imali za cilj deblokadu Dubrovnika i oslobađanje njegovog zaleđa – regije koja je mjesecima trpjela teške topničke napade i okupaciju.

Operaciji je prethodila uspješna akcija "Tigar", okončana deset dana ranije, kojom su hrvatske snage zauzele ključne uzvisine iznad Popova polja. Upravo te strateške kote bile su u fokusu i nove ofenzive, čiji je primarni cilj bio vraćanje izgubljenih položaja te sprječavanje neprijateljske izgradnje logističke komunikacije Rapti Bobani – Mišite (općina Ravno, BiH).

Pakleni teren i još tvrđi otpor

Južno bojište u Domovinskom ratu slovi za jedno od najzahtjevnijih operativnih područja zbog svoje izuzetno nepristupačne konfiguracije i teške logistike. Usprkos tome, Hrvatska vojska je – uz značajne ljudske žrtve – uspjela provesti operaciju Oslobođena zemlja i učvrstiti novu liniju bojišta sjeverno od komunikacije Zavala – Osojnik.

Posebno teške borbe vođene su za planinski vijenac iznad južnog ruba Popova polja, gdje su hrvatske postrojbe uspostavile ključne obrambene položaje. Time je onemogućen daljnji prodor neprijateljskih snaga prema Dubrovniku i spriječeno njihovo učvršćivanje u zaleđu.

Tko je sudjelovao?

Operaciju su predvodili visoki vojni zapovjednici:

• Stožerni general Janko Bobetko (glavni zapovjednik Južnog bojišta),

• General pukovnik Marijan Mareković iz 1. gardijske brigade,

• Viceadmiral Ante Urlić, bivši zapovjednik HRM-a.

U operaciji je sudjelovao velik broj postrojbi HV-a, uključujući elitne gardijske brigade i brojne domobranske i pričuvne snage. Među njima su:

Također su sudjelovali i specijalne postrojbe poput mornaričko-desantnog pješaštva iz Pule, Vojne policije, protudiverzantskog voda iz Zadra, kao i pojedini pripadnici HOS-a.

Neprijatelj i njihove namjere

Srpske snage činili su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), pod zapovjedništvom generala Bogdana Kovača, potpomognuti JNA i srpskim pobunjeničkim snagama. Cilj im je bio zadržati kontrolu nad dominantnim visovima te uspostaviti komunikacijsku poveznicu prema Trebinju.

Iako su u određenim trenucima pokazivali žilav otpor, hrvatske snage su – unatoč gubicima – uspjele izvršiti zadane ciljeve i prisiliti neprijatelja na povlačenje s ključnih točaka.

Žrtva koja se ne zaboravlja

Operacija je imala i svoju visoku cijenu. Samo u pripremi terena, 5. srpnja 1992., živote je izgubilo pet pripadnika 156. makarske brigade: Boris Bandić, Markica Roso, Tomislav Skočibušić, Stipe Ursić i Marin Franić. Danas im se redovito odaje počast u suradnji s Gradom Makarskom i Udrugom PPN "Kobac".

Što je postignuto?

Uspješnim završetkom operacije Oslobođena zemlja (12. kolovoza 1992.), postignuto je nekoliko ključnih strateških ciljeva:

• Spriječena je izgradnja neprijateljske komunikacijske linije, čime je onemogućeno dovođenje dodatnih snaga;

• Zauzete su uzvisine koje su do tada nadzirale Popovo polje i ugrožavale Dubrovnik;

• Uspostavljena je nova obrambena linija, koja je omogućila daljnje operacije – poput "Konavle" i "Vlaštica" – koje su dovele do konačne deblokade Dubrovnika i oslobađanja hrvatskog juga.

Zahvala i sjećanje

Danas, s vremenskim odmakom, jasno je da Oslobođena zemlja nije bila samo taktička pobjeda, već ključna prekretnica na Južnom bojištu. Uspjeh ne bi bio moguć bez predanosti, hrabrosti i žrtve brojnih branitelja. Njima dugujemo slobodu juga Hrvatske i sigurnost Dubrovnika.

Neka im je vječna hvala i slava.
Tragom hrvatske povijesti – nikad zaboravljeni.