KATASTROFALNA GREŠKA PRAVOSUĐA Imamo dokument odluke koja je Hrvatsku odvela u propast, a zna se i tko je to potpisao
Željko Ražnatović Arkan mrtav je preko dva desetljeća, no njegov lik i djelo ostali su zapamćeni zbog okrutnih zločina tijekom najmračnijih dana krvavog raspada bivše Jugoslavije. Njegova Srpska dobrovoljačka garda, “Arkanovci”, sudjelovala je u brojnim zločinima diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali u Hrvatskoj je ostalo žaljenje zbog činjenice da je Arkan ležao u Remetincu zbog pripreme sudjelovanja u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske.
Bila je to savršena prilika da se ovaj ratni zločinac spriječi u ubojitim nakanama, ali i da se bitno promijeni tijek rata kao i sudbina tek stvorene Hrvatske jer je poznato da su Slobodan Milošević i njegove tajne službe bitno računale Ražnatovića. No, samo jedna neobjašnjiva odluka i potpis na dokumetu, zauvijek su izbrisale tu mogućnost. Naime, Ražnatovića je u Dvoru na Uni uhitio Milan Šerbula koji je opisao uhićenje tog sudbonosnog 28. studenog 1991.
Neobjašnjiva odluka koja je iznimno naškodila Hrvatskoj
“Krenuo sam za njim i pratio ga na pristojnoj udaljenosti. Radiovezom sam pozvao još dvije patrole da prate mene. Ja sam mu svojim vozilom prišao tako da sam mu zatvorio put. Vrata terenca su se otvorila. Izašao je muškarac u maskirnoj odori, za koga ću poslije saznati da je Arkan.”
Šerbula je uočio da muškarac ispod svakog pazuha ima po jedan pištolj, a zatim je čuo je da je netko viknuo “pali!” Poslije je doznao da je to doviknuo muškarac kojeg su zvali “Crkvenjak”, te da je on rekao Arkanu da puca u Šerbulu. Nakon što je vidio da su se zaustavila još dva policijska vozila i da je čovjek koji ga je zaustavio policajac u civilu, Arkan je shvatio da nema šansi pa nije ni pokušavao dotaknuti svoj pištolj, nego je mirno spojio ruke i pružio ih nakon čega su škljocnule lisice.
Arkanova obrana na sudu
Arkan i kolege prebačeni su u Zagreb gdje je podignuta optužnica protiv Bandića, kao prvooptuženog, Carića i Stevanovića da su “pripremali sudjelovanje u oružanoj pobuni koja je usmjerena na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske”.
Suđenje četvorici počelo je 29. travnja; nastavljeno je idućeg dana, a suđenja su još održavana 2, 3, 6, 7, i 8. svibnja i 6, 7, 10. i 11. lipnja. Ražnatovića su branili Silvije Degen iz Zagreba, i Senad Redžepagić, Srđa Popović i Milan Vujin iz Beograda. Veljko Guberina je bio odvjetnik Dušana Carića.
Ražnatović se branio, po savjetu odvjetnika, šutnjom. Tijekom 3. svibnja izjavio je samo da je proces “nelegalan, nelegitiman i neregularan”. Tada je i pročitana njegova izjava iz istrage: na put u Knin krenuo je iz avanturističkih razloga jer se upravo “porječkao” sa suprugom zbog njenog puta u Rim; oružje je ponio jer je bio izložen ozbiljnim prijetnjama zbog rada na neutraliziranju utjecaja Vojislava Šešelja i Vuka Draškovića na Zvezdine navijače; nije znao da su bombe prave; rekao je, međutim, i da se Bandić dogovarao sa Carićem da mu pokaže mjesta u Dvoru pogodna za postavljanje barikada.
Donijeli presudu, pa ih pustili
Presuda je izrečena 14. srpnja 1991. godine. Bandić je osuđen na tri godine zatvora, Carić na dvije godine, Stevanović na 14 mjeseci a Ražnatović na 20 mjeseci zatvora. Kaznu je izreklo sudsko vijeće u sastavu: Vladimir Vinja, predsjednik Vijeća, i suci porotnici Vinko Brozičević i Barbara Pavlin.
Istoga dana Vladimir Vinja je uputio dopis Okružnom zatvoru u Zagrebu u kome stoji: “Izvolite odmah pustiti na slobodu optuženike Bandić Dušana, Stevanović Zorana, Carić Dušana i Ražnatović Željka. Na glavnoj raspravi 14. lipnja 1991. donijeta je odluka o ukidanju pritvora u odnosu na njih, o čemu ćemo vam pismeni otpravak rješenja dostaviti naknadno”.
Arkan je izišao iz zatvora i nastavio je svoj krvavi pohod po Hrvatskoj, a osobito po BiH. Ubijen je 15. siječnja 2000. godine, u beogradskom hotelu Intercontinental, današnji Crowne Plaza. Ražnatovića je ubio policajac Dobrosav Gavrić.
