Koliko je još nevinih „Sačića“ po hrvatskim zatvorima?

Ovaj tekst objavio sam u siječnju  2016.  Nakon što je hrvatski branitelj Željko Sačić oslobođen. Dobro se podsjetiti kako je to i što bilo, tim prije što se ovakve ili slične stvari nastavljaju i dalje. U svom „dnevniku“ Sačić je na ovom portalu podsjetio kako je sve to bilo, a ja sam tada objavio slijedeće… (Da se ne zaboravi):

….Dogodilo se ono što smo i očekivali. Naime, svojedobno smo pisali da je rođeni Varaždinac, Željko Sačić, jedan od najistaknutijih hrvatskih branitelja, koji je u Domovinskome ratu proveo maksimalnih 2156 dana u borbenom sektoru (!), koji je sudjelovao u gotovo svim obrambeno oslobodilačkim akcijama, koji je uspješno obavljao dužnost  i ratnog načelnika Sektora i Stožera specijalne policije MUP-a, koji je bio i ranjen, što lakše, što teže u više ratnih operacija, koji je bio istaknuti suradnik general pukovnika Mladena Markača, koji je dobio najviša ratna odličja i priznanja, neopravdano optužen za ratne zločine koji su navodno počinjeni u Gruborima 1995. I sam Sačić, inače general bojnik Hrvatske vojske, čovjek s najvišim policijskim zvanjem, nakon svega što mu se dogodilo, još ni danas ne može vjerovati kako je uspio ostati živ (ne u ratu već poslije njega). Tvrdio je i tvrdi da mu je sve podmetnuto i to od strane pojedinaca u Hrvatskoj policiji i Državnom odvjetništvu RH (Mladen Bajić). Kao častan hrvatski policajac i hrvatski branitelj, uhićen je kao „zadnje smeće“ te je dobra dva mjeseca proveo i u pritvoru, gdje je doživio takva poniženja kakva kao visoki policijski službenik nije mogao ni sanjati. Bio je i na Haaškom sudu, gdje je također prošao „torturu“ i gdje mu na kraju ništa nisu mogli naći, pa su ga pustili (nakon čega su ga Hrvati strpali iza rešetaka).

Njegov životni, radni i ratni put vrijedan je divljenja. Kao iskusan policajac od prvoga dana je  znao da mu je igra namještena. Stoga sam poglavito danas ponosan što je moju malenkost, znajući što će mu se desiti, svojedobno zamolio da putem portala (jer drugačije se nije moglo), ako sam i sam uvjeren u njegovu nevinost, obavijestim javnost tko je i što je on.

Kako sam vjerovao i vjerujem u nevinost Gotovine, Markača, Kordića, Marića, bosanskohercegovačkih generala, branitelja iz „Lore“, Glavaša i niz drugih hrvatskih branitelja i stradalnika koji su optuženi i osuđeni po „zakonu“, tako sam samo nakon površnog pregleda Sačićeva “dosjea“  vrlo brzo zaključio – još jedan branitelj (general) „mora“ biti progonjen i osuđen – bez zakona!

A nije bio progonjen samo on, već i cijela njegova obitelj (kao u vrijeme druga Tita).

Teretilo ga se i zatvaralo po tzv. zapovjednoj odgovornosti. Bio je „kriv“ da je lažirao izvješće o ubojstvu petero civila u zaselku Grubori nakon Vojno-redarstvene akcije Oluja 95. No, dok je Državno odvjetništvo protiv njega i pravomoćno obustavilo postupak za ono što su i vrapci na grani znali da nije učinio, neki drugi njegovi suborci također su prošli i prolaze kalvarije, jer i Hrvati „moraju“ biti krivi (zar ne ,pupovci, teršeličke, pusići i slični) za navodne zločine u Domovinskome ratu.

Za ratnog zločinca Dragana Vasiljkovića, poznatijeg kao „Kapetan Dragan“ hrvatskim je službama trebalo točno 10 (deset) godina da podignu optužnicu. Stare Udbaše Perkovića i Mustača u Hrvatskoj nisu željeli  pritvoriti ni na jedan dan, a kamoli im suditi, a slično je i sa tisućama doušnika i Udbaša, dezertera, tajkuna i domaćih izdajica. Koliko samo ima raznih stanimirovića, dokazanih zločinaca, koji nam se smiju u lice. I ne da mi njih tužimo, oni tuže nas!

General Sačić, ratni zamjenik zapovjednika specijalne policije, nakon što je (četvrtak, 7. siječnja 2016.), primio rješenje o obustavljanju postupka, uz ostalo je rekao da je takve namještene igre i igrice prošao relativno veliki broj ljudi koji su stvarali hrvatsku državu. I onda se čudimo – zbog čega je  dosad oko tri tisuće branitelja izvršilo suicid?

Očito da svi nisu bili „sačići“ pa da mogu izdržati sve što im se lažno stavilo na dušu.

No, koliko je još nevinih hrvatskih branitelja po zatvorima? O tome se ne prave televizijske emisije, već čim te netko optuži, pa makar i lažno, kao Sačića, dežurni novinarski krvopije dolaze na svoje, iako je od optužnice do pravomoćne presude iznimno daleko.

Nedavno je expresno u zatvoru završio i Mladen Milošević, hrvatski branitelj iz Knina, iako je i Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) javno obznanio da nije imao pošteno suđenje i da je osuđen bez pravovaljanih dokaza.

Što su sve prošli i prolaze oni koji su branili Gotovinu i Markača? Zašto se na državnoj televiziji ne čuje što su radili s također Junakom Domovinskog rata Rokom Mijićem, kad su ga lažno optužili za neke tzv. topničke dnevnike? Čovjek ne može vjerovati što sve prolazi i što je prošao hrvatski branitelj Mihajlo Hrastov iz Karlovca.

A kad je moja malenkost priredila prvu knjigu o generalu Gotovini, u Zagrebu nam nitko nije želio ustupiti prostor za njezinu promociju!

To je gospodo i gospođe, drugovi i drugarice, istina.

A na pitanje, gdje su sada Gotovini i Markačevi progonitelji, nema odgovora, kao da su propali u zemlju!

Da, časni i uvaženi hrvatski general Sačič je oslobođen. I što sada? Nikome ništa.

Život ide dalje.

Zar smo se za to borili?