KRSNIK: ZAŠTO JE SOA VIŠE NE SPOMINJE PORAST ČETNIŠTVA?

Piše: Vjekoslav Krsnik

Najblaže rečeno čudno je da u novom izvješću SOA-e objavljenom ovih dana nema ni spomena o porastu četništva u Hrvatskoj, iako je to evidentno, moglo bi se reći, na dnevnoj bazi. Kad je prije četiri godine u redovnom izvješću Sigurnosno obavještajna agencija upozorila na porast četništva u Republici Hrvatskoj nitko se na to nije posebno osvrnuo, a još manje da je Vlada poduzela neke određene mjere da se to suzbije, odnosno da se manifestacije četništva stave pod kontrolu i kažnjavaju. To se od Plenkovićeve Vlade nije ni moglo očekivati jer ona ovisi od tanke saborske većine u kojoj je glavni koalicijski partner sa tri garantirana zastupnika Pupovčeva “Samostalna demokratska srpska stranka” koju je osnovan ratni zločinac četnik Goran Hadžić

Karakter Domovinskog rata

Od toga izvješća SOA-e od prije četiri godine, budući da tzv “institucije” ne rade svoj posao, zbili su se mnogi događaji koji su ne samo potvrdili tu ocjenu, nego je kampanja eskaliranja četništva puzajućim subverzivnim unutarnjim ratom protiv Republike Hrvatske dovela do toga da je doveden u pitanje karakter Domovinskog rata. Prema deklaraciji Hrvatskoga sabora on je bio “pravedan, legitiman, obrambeni i oslobodilački”. U tom kontekstu značajno je ukazati da je s mjesta istražitelja zločina na Ovčari smijenjen istražitelj Nikola Kajkić, te da se tim groznim zločinom sudski ne bavi hrvatsko pravosuđe, nego je to po vrlo upitnom sporazumu iz 2006. godine između srbijanskog tužitelja za ratne zločina Vladimira Vukčevića i glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Bajića prepušteno srbijanskom pravosuđu. Vrhunac te kampanje svakako je bio uključivanje zastupnika velikosrpskog dijela srpske nacionalne manjine Borisa Miloševića na položaj potpredsjednika Vlade zaduženog za ljudska prava. Potom je uslijedila bezočna farsa u Gruborima gdje se Andrej Plenković uz nazočnost, pored ostalih, ministra branitelja Tome Medveda, ali i posebno izaslanika srbijanskog predsjednika Vučića, ispričao za ubojstvo šest srpskih civila, iako dosad uopće nije sudski potvrđeno, premda se pravosudni postupak vodio, da su zločin počinili pripadnici Hrvatske vojske.

Nije potrebno posebno napominjati da se cijela ta ćetnička kampanja uklapa u ciljeve Memnoranduma2 Srpske akademija nauka i umetnosti kako bi se odgovornost Srbije za ratove na području raspadnute komunističke Jugoslavije smanjila i dovela Srbiju u ravnopravan položaj s novonastalim državama. U tome velikosrpska četnička politika dirigirana iz službenog Beograda, a provođena preko Pupovčevog SDSS-a i SNV-a u Hrvatskoj ima neprocjenjivog suradnika ni manje ni više nego u predsjedniku hrvatske Vlade Andreju Plenkoviću. On mrtav hladan prelazi preko izjave Vučićevog izaslanika na pravoslavnom domjenku u Zagrebu da će Srbija upotrebiti sva sredstava ako bude potrebno da zaštiti srpsku manjinu u Hrvatskoj, on nadalje na međunarodnom forumu u Dubrovniku izjavljuje da su se na ovim prostorima dogodili “neki sukobi”, a ne da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije, on čak na zahtjev četničkog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića izbjegava izgovoriti “velikosrpska agresija”, iako je Međunarodni sud pravde u Haagu ocijenio da je to bio međudržavni sukob u kojemu je Srbija bila agresor. U tu njegovu kolaboracionističku politiku spada i to kako šutke prelazi preko Vučićeve i Pupovčeve usporedbe Hrvatske s Hitlerovom Njemačkom, odnosno s NDH-a.

Najsvježiji događaji

Važno se zato upitati kako i otkada politički djeluju zajednički Milorad Pupovac i Andrej Plenković. Manje više je poznato da su kućni prijatelji mnogo prije nego što je Andrej Plenković postao čelnik HDZ-a a potom i premijer. To prijateljstvo temelji se na njihovoj svjetonazorskoj i političkoj platformi novojugoslavenstva, s jedne strane Pupovčeve povezanosti s četničkom garniturom u Beogradu kojega on smatra glavnim gradom Srba u Hrvatskoj, a s druge strane Plenkovićevoj privrženosti briselskom konceptu tzv. Zapadnog Balkana na kojemu su se dogodili „neki sukobi“.

Kako je moguće da Sigurnosno obavještajna agencija ignorira događaje koji su se zbili u posljednju godinu dana i ne ukazuje na njih kao porast četništva kako je to ocijenila prije četiri godine. Što se još treba dogoditi da SOA kao što je to bilo prije četiri godine registrira porast četništva u Hrvatskoj. Podsjetit ću samo na neka najsvježije događaje. Nije li čudno da se bezazlen sukob nekoliko navijača u Vukovaru digne na nacionalnu razinu, a da se istodobno prešućuje čitav arsenal oružja pronađen kod jednog vukovarskog navijača “Zvezde”. Što kazati za sve učestalije provokacije Pupovčevog SDSS-a u obilježavanju stradavanja u ratu pripadnika četničkih postrojbi i oživljavanje četničkog kulta u Hrvatskoj kakvo je nedavno bila komemoracija u Vukovaru na groblju šajkača, ili čak najavljena ali nakon odlučnog odgovora karlovačkih branitelja otkazana komemoracija na koranskom mostu gdje je u ratnim okolnostima Mihajlo Hrastov branio Hrvatsku od srpskih rezervista. Naravno iza svega toga stoji politika Andreja Plenkovića koji kao poslušni činovnik Europske unije surađuje u tome da se Domovinski rat proglasi građanskim, što je krajnji cilj velikosrpske četničke politike u Hrvatskoj. T