Krvoproliće u Gazi i Izraelu: Što međunarodno pravo kaže o pravilima rata?
Dok traje užas Hamasovih napada na Izrael i odgovora izraelske vojske u Gazi, obje strane se poziva da poštuju međunarodne zakone, a lete i optužbe za njihovo kršenje.
Guardian donosi pregled međunarodnih zakonskih okvira koji se odnose na ratove i oružane sukobe.
Ne smiju se napadati civili
Međunarodni humanitarni zakoni, ili jus in bello, navode dozvoljene metode i sredstva ratovanja. Među njima su i Ženevska konvencija iz 1949., kao i protokoli iz 1977. godine.
Ključno pravilo međunarodnog humanitarnog zakona, koje se primjenjuje na sve sudionike, a ne samo državne aktere, jest ono da se civile ne smije namjerno napadati. Uz to, pravilo nalaže da napad ne smije biti proveden ako se očekuje da će on “izazvati nenamjerni gubitak života civila, ozljede civila, štetu civilnim objektima ili kombinaciju gore navedenih stavki” koja bi bila pretjerana u odnosu na ispunjavanje očekivanih vojnih ciljeva.
Postoje i mnoge druge stavke kojima se zabranjuje uzimanje taoca, pretjerano uništenje i zauzimanje imovine i napadi na bolnice. Jedna odredba nalaže kako civili moraju imati pristup humanitarnoj pomoći.
Samoobrana
U međunarodnom zakonu, jus ad bellum također se odnosi i na uvjete pod kojima zemlje mogu krenuti u rat ili upotrijebiti oružanu silu.
Samoobrana, na koju se u svom odgovoru pozvao Izrael, jedno je od opravdanja za rat, a Članak 51. UN-ove Povelje to pravo garantira “ako dođe do oružanog napada.”
Ipak, provedba ovog prava na samoobranu još uvijek je podložna međunarodnom humanitarnom pravu. Drugim riječima, legalna samoobrana ne dopušta državi korištenje neograničenih sredstava, a podložna je i principu jus in bello kako bi se minimizirala patnja u oružanim sukobima.
To će postati sve veći problem u narednim danima dok se pozornost svijeta okreće ka Gazi.
U utorak je EU-ov povjerenik za vanjsku politiku Josep Borrell izjavio: “Izrael se ima pravo braniti, no to mora učiniti u skladu s međunarodnim zakonom, humanitarnim zakonom.”
Međunarodni zločini
Postoji i međunarodni kazneni zakon, koji spada pod jurisdikciju međunarodnog kaznenog suda, kao i nacionalnih sudova. Međunarodni kazneni sud ima jurisdikciju nad pojedincima optuženima za ratne zločine, zločine protiv čovječanstva i genocide, kao i – do određene mjere – zločine agresije, odnosno pokretanje ilegalnog rata. Međunarodni kazneni sud ratne zločine opisuje kao “gruba kršenja Ženevske konvencije” kao i “druga ozbiljna kršenja zakona i običaja primjenjivih u međunarodnom oružanom sukobu.” Ovo uključuje i kršenja međunarodnog humanitarnog zakona, kao i nekih ranije navedenih odredbi.
Zločini protiv čovječanstva uključuju ubijanje, istrebljenje i deportaciju populacije “počinjene u sklopu šireg ili sustavnog napada protiv bilo koje civilne populacije, sa saznanjem o napadu.”
Ratni zločini i zločini protiv čovječanstva najvjerojatniji su dio istrage i optužbi koje će uslijediti u kontekstu trenutnog sukoba.
Obje strane suočavaju se s optužbama za genocid, iako je to teži zločin za tužiteljstvo. Ovaj zločin zabranjuje “činove čija je namjera uništiti, djelomično ili u potpunosti, nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu.” Za razliku od ratnih zločina, zločini protiv čovječanstva i genocid ne moraju biti povezani s nekim oružanim sukobom.
Izrael nije član Međunarodnog kaznenog suda, no Palestina se pridružila 2015. godine, a zločini počinjeni na teritoriju Palestine (od strane državljana bilo koje zemlje, ne samo Palestinaca) i od strane palestinskih državljana (na ili izvan teritorija Palestine) mogli bi spadati pod jurisdikciju Međunarodnog kaznenog suda.
Prije dvije godine, Međunarodni kazneni sud je otvorio istragu u navodne ratne zločine na teritorijima Palestine, a koje su počinili i Izraelci i Palestinci, uključujući u ratu iz 2014. godine. Izrael se žestoko protivio istrazi.
