Kupres obilježio 31. obljetnicu oslobođenja i vojno-redarstvene operacije “Cincar”
Dostojanstveno sjećanje na junaštvo i žrtvu hrvatskih branitelja
U organizaciji Općine Kupres, udruga proizašlih iz Domovinskog rata Kupres i Hrvatskog narodnog sabora BiH, u ponedjeljak, 3. studenoga 2025. godine, obilježena je 31. obljetnica oslobođenja Kupresa i vojno-redarstvene operacije “Cincar”.
Program obilježavanja započeo je dan ranije, u nedjelju 2. studenoga, molitvom i blagoslovom koje je predvodio kupreški kapelan velečasni Jadranko Kurt, te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za sve poginule branitelje i civile. Počast je odana na spomen-obilježjima u Suhom polju, Kupreškom polju, kod spomenika poginulim Vukovarcima, te pripadnicima specijalne policije koji su svoje živote položili u obrani domovine.
Također, na temeljima porušene Crkve Svete Obitelji koja je simbol stradanja, ali i vjere, upaljene svijeće čije svjetlo simbolizira neugasivu uspomenu na sve one koji su položili svoje živote i vječnu nadu u bolje sutra.
„Dok god ima onih koje tražimo, moramo obilježavati ovakve obljetnice“
Uoči središnjeg obilježavanja, Božo Perija, dozapovjednik 2. satnije, prisjetio se dana oslobođenja Kupresa i važnosti čuvanja uspomene na poginule suborce.
„Svatko je imao svoje zaduženje, svoje obveze smo znali. Hrvatsko vijeće je sve pripremilo i krenulo se u akciju. Kao što znate, dva dana smo bili na Kupresu.
Ove obljetnice moramo obilježavati i posjećivati. Dok god ima onih koje tražimo, koji su nestali – radi njih, ali i radi svih nas – mislim da je dobro da to činimo na dostojanstven način“, rekao je Perija, dodajući da „nije problem odvojiti malo vremena kako bismo zapalili svijeće i položili vijence na mjestima stradanja naših branitelja“.
Suradnja hrvatskih branitelja iz Hrvatske i BiH
Poseban značaj ovogodišnjem obilježavanju dao je dolazak predstavnika braniteljskih udruga iz Hrvatske.
Miroslav Tokić, predsjednik Udruge veterana 7. gardijske brigade „Pume“ Osječko-baranjske županije, istaknuo je važnost prijateljstva i suradnje hrvatskih branitelja s obje strane granice.
„Potpisali smo povelju prijateljstva i suradnje s kupreškim udrugama upravo na ovaj dan, kao i 10. travnja – na dan pada Kupresa – kako bismo odali počast poginulim hrvatskim braniteljima.
Važno je njegovati kulturu sjećanja, jer ako mi, koji smo još živi, to nećemo činiti – tko će?“, rekao je Tokić.
Dodao je i da njihova udruga sustavno radi na prenošenju istine o Domovinskom ratu na mlađe generacije:
„U suradnji s Drugom gimnazijom u Varaždinu redovito održavamo školske sate o Domovinskom ratu, najmanje jednom mjesečno. Djeca moraju znati što se branilo i koliko je to bilo važno.“
Sjećanje na žrtve svih ratova
U sklopu programa, kod masovne grobnice Ogledala održana je Sveta misa zadušnica za sve poginule hrvatske branitelje i civile iz Drugog svjetskog rata, koju je predvodio župni vikar župe Sv. Obitelji velečasni Jadranko Kurt.
Središnje obilježavanje započelo je svetom misom u crkvi Sv. Obitelji u Kupresu, za 160 poginulih, nestalih i umrlih branitelja.
Nakon mise, uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća na središnjem spomen-obilježju hrvatskog naroda „Zahvalnost“, u znak počasti svim žrtvama Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata.
Braniteljsko zajedništvo i druženje
Završni dio programa bio je posvećen druženju i zajedništvu. U novoj sportskoj dvorani u Kupresu okupilo se više od dvije tisuće branitelja iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Uz vojnički grah, čobanac, gulaš i druga jela, sudionici su proveli ugodno poslijepodne prisjećajući se ratnih dana, prijateljstva i viteštva svojih suboraca.
„Ovo nije samo sjećanje, ovo je i obnova zajedništva koje je tada donijelo slobodu. Kupres je simbol otpora, ali i pobjede“, poručili su branitelji.
Lucija Patrun iz Kupresa, napisala je pjesmu o ratniku, povodom obilježavanja oslobođanja Kupresa
Hrvatski ratniče,
je li ti hladno pod zemljom?
Grli li te ona i
spavaš li mirno?
Čuješ li nas još
kad zapali vjetar svijeću na tvom grobu,
kad ti kosti zadrhte pod korakom naroda
za kojeg si dao sve,
kad ti ime izgovorim kroz suze –
čuješ li nas ratniče?
Rekli su mi da si bio mlad.
Da si znao voljeti.
Da si sanjao povratak,
ali te jutro zateklo nespremnog.
Da si šutio gledajući smrt,
oči u oči.
Danas tvoja žena nosi tvoj prsten, izgreban.
Tvoje je dijete odraslo na zemlji
koju ti nisi dočekao.
Zemlji slobodnoj – ali nezahvalnoj.
Znaš li, ratniče,
da danas o ratu najviše govore oni
koji su pred neprijateljima pobjegli?
Oni koji su tada šutjeli pred sjenom domovine,
sada najglasnije viču.
Znaš li da tvoji suborci
noću i dalje čuju pucnjave?
Sanjaju umorna lica onih
koje nisu uspjeli spasiti.
Bude se u znoju,
sa zarobljenim krikom u prsima.
Dok oni koji nam danas sude
spavaju mirno,
pod zastavom koju si ti, ratniče, obranio.
Znaš li da tvoji suborci
žive zaboravljeni, obespravljeni,
bez korice kruha,
dok lažni junaci
sjede za stolom
i broje dobivene medalje.
Hrvatski ratniče,
je li ti itko rekao da si zaboravljen?
Da si postao samo još jedno ime u arhivi,
samo sjena onoga što si bio,
a bio si čovjek
koji je sve dao za domovinu.
Hrvatski ratniče,
nisi poginuo uzalud.
Ali mi smo zaboravili živjeti dostojno tvoje smrti.
Zaboravili smo koliko je glasna tišina rovova,
kako izgleda zora nakon granate
i mrkli mrak na noćnoj straži.
Zato ti sada šapćem.
Tiho, kao molitvu –
Hvala ti.
Za hrabrost.
Za prolivenu krv.
Za sve što si bio.
Hrvatski ratniče,
podignut ću pogled k nebu.
I upitati te –
Čuješ li nas još?
Jer meni svaki kamen na ovoj zemlji
govori tvoje ime.
I čujem kako mi šapućeš tiho –
Molim te, ne zaboravi me.
Lucija Patrun, 2.11.2025.
Povjesnica: Operacija „Cincar“ – početak pobjedničkog niza
Operacija „Cincar“ bila je prva združena vojna akcija Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994. godine.
Započela je 1. studenoga 1994., a već tri dana kasnije oslobođen je Kupres i veći dio Kupreške visoravni – područje površine oko 400 km².
Snage bosanskih Srba bile su odbačene s planine Cincar, čime je otvorena prometnica Bugojno – Livno, a HVO je oslobodio ključne točke: Donji i Gornji Malovan te Rilić. Time je omogućen nastavak hrvatskih operacija koje su uslijedile – Zima ’94., Skok 1, Skok 2, Ljeto ’95. i Oluja – koje su konačno dovele do oslobođenja cjelokupnog hrvatskog teritorija.
Ovom operacijom HVO je dokazao vojnu snagu i organiziranost, a pobunjenim srpskim snagama poslana je jasna poruka o odlučnosti hrvatskog naroda u obrani i oslobođenju svoje domovine.
