KUTAK ZA ČITATELJE Hrvatice i Hrvati, gdje vam je ponos?

"HRVATICE I HRVATI, GDJE VAM JE PONOS???

Nakon što sam putujući iz zagrebačke Dubrave prema Dugom Selu "uletio" autom u najjači udar oluje koja je zadesila Zagreb i okolicu te nakon što sam se došavši kući pribrao te zahvalio dragom i milostivom Bogu što je ponovo sačuvao mene i moj život, odlučio sam napisati osvrt na neke događaje kojima sam bio akter, ali i svjedok, očevidac.

Nemam ništa protiv da Hrvatska zapošljava Nepalce, Filipince i slične, ali se izrazito protivim da se mi koji smo u svojoj državi prilagođavamo njima.

Prije oko dva tjedna, na jednom prodajnom mjestu Lutrije Hrvatske gledao sam kako se djelatnica "bori" s tri Nepalca koji su željeli odigrati "Eurojackpot".

Oni ne govore hrvatski jezik, ona pomalo natuca engleski i nastala je gužva...u redu je stajalo više od deset ljudi.

Kad sam došao na red, s obzirom da je osobno poznam, rekao sam joj da to što radi nije dobro ni za nju ni za LH, a ni za ostale građane Hrvatske.

Pogledala me u čudu, ali sam joj pojasnio pa je shvatila. Što sam joj i kako pojasnio, biti će svima jasno na kraju ove objave.

Prije tri dana kupujem kruh i Filipinka me na meni potpuno razumljivom engleskom jeziku pita što želim kupiti.

Iako sam je razumio te iako znam na engleskom jeziku reći što želim kupiti, odgovorio sam joj na hrvatskom jeziku. Žena me gleda, naravno ne razumije, dvije prodavačice, pretpostavljam žene koje govore hrvatski jezik uslužuju ostale mušterije, ja stojim i čekam. Filipinka me i dalje blijedo gleda, ponovo me pita na engleskom i tad mi je puknuo film!

Rekao sam joj na čistom "American English", koji je drugi obavezni jezik u njezinim Filipinima, da je već odavno trebala shvatiti kako se nalazi u stranoj državi u kojoj je službeni jezik, hrvatski jezik. Uz to da je trebala naučiti bar osnove hrvatskog jezika koje su joj potrebne da bi radila kao trgovac tj. kao prodavačica u pekari.

Kad je jedna od djelatnica našeg govornog područja primijetila da ja nisam dobio ništa te da očigledno držim lekciju, prišla je i pitala me što trebam.

Odgovorio sam joj:

- Trebam nekog tko će me na službenom jeziku moje države pitati što želim!

Naravno, malo se ispričavala, malo me dvorila pa se opet ispričavala i tako sam ipak kupio što sam želio.

Dakle, dok sam živ neću kupovati kruh (ni ništa drugo) u svojoj državi, tražeći ga na bilo kojem stranom jeziku - jer neću!

Nikad neću pristati da mi stranac u mojoj državi određuje "pravila igre" i nikad neću pristati da ja budem stranac u vlastitoj državi!

Dosta mi je klanjanja i uvlačenja u dupe strancima ma odakle dolazili.

Oni koji su ih doveli u Hrvatsku na rad, oni koji zapravo na njima zarađuju masne novce i koji ih zapravo iskorištavaju, su ih po zakonu trebali pripremiti za rad, a prvenstveno ih naučiti osnovama hrvatskog jezika.

Ali ne...novac su od države uzeli pod krinkom "agencija raznih", a prepustili su te ljude da se sami snalaze u njima stranoj državi Hrvatskoj!

No njihov nezavidan položaj ne mijenja moj stav...

...mogu ih razumijeti pa čak i žaliti, no nije moja obaveza učiti ih hrvatski jezik i učiti ih raditi posao koji su došli raditi.

Zavidan ili nezavidan, ja i dalje ne želim kupovati u svojoj državi na stranom jeziku, ma o kojem je jeziku riječ!

Nikad na to neću pristati!!!

Tko želi drugačije, neka radi i postupa drugačije.

Dakle, neka mi neko pokaže bilo koju civiliziranu državu Europe u koju možete doći raditi i u kojoj ćete govoriti engleskim ili možda hrvatskim jezikom, jer niste savladali službeni jezik te države (...naravno to ne vrijedi za GB, Irsku, Norvešku i Nizozemsku)!

Pokušajte to npr. u Italiji, Njemačkoj, Austriji, Danskoj i sličnim državama...

...pokušajte se zaposliti u nekoj od uslužnih djelatnosti, a da pri tom ne govorite jezikom te države, tog naroda!

Nema šanse da će vas zaposliti!

Tko ne vjeruje, neka pita naše iseljenike kojim jezikom govore u stranim državama!

Što smo mi sebi to dopustili???

Dopustili smo si da nam u našoj državi, u našim gradovima, stranci koji su se dotepli iz neke pripizdine diktiraju kojim ćemo jezikom govoriti!

Ne dame i gospodo! To ne funkcionira tako!

Oni koji dođu u ovu državu živjeti i raditi moraju savladati hrvatski jezik! Bar osnove hrvatskog jezika...

Ako to može Kinez koji "trbuhom za kruhom" prijeđe više od 4000 km da bi došao u Hrvatsku otvoriti kinesku trgovinu ili trgovinu kineske robe (kako kome paše), onda to mogu i pripadnici bilo koje druge nacije, ma o kojoj naciji se radilo.

To kako mi postupamo je izvrstan primjer koliko volimo i cijenimo sebe, koliko volimo i poštujemo Hrvatsku i sve ono u što se zaklinjemo držeći desnu ruku na svom srcu!

Stoga ću ovu objavu završiti rečenicom koja "vijori" iznad ovog teksta poput hrvatskog stijega na tvrđavi u Kninu:

- GDJE VAM JE PONOS HRVATICE I HRVATI?!?"