Lička kapa i japanski nož: Samuraj predvodi Kolonu sjećanja, politika ga ne zanima
Vukovarac Antun Dugan bivši je pripadnik 204. brigade i prvi čovjek Kolone sjećanja od njezina nastanka kada su se Hrvati na dan vukovarske tragedije u znak sjećanja započeli spontano okupljati kako bi odali počast žrtvama.
Vremenom, Kolona sjećanja bivala je sve veća i duža, u program su se unosile izmjene i noviteti, ali jedna je činjenica ostala nepromjenjiva. Neovisno tko i na koji način organizira Dan sjećanja na vukovarske žrtve, neovisno o političkim prepucavanjima koje nerijetko bacaju sjenu na cijeli događaj – Antun Dugan Samuraj je čovjek koji s barjakom u rukama predvodi kolonu. Tako će, kaže nam, biti i ove godine:
Samuraj: “Ne zanima me politika, samo pijetet”
“Mene politiziranje ne zanima… Nisam član niti jedne političke opcije i svrha mog predvođenja kolone je samo jedna – pijetet prema stradalim civilima i branitelja. Ovaj, možemo reći, mimohod predvodim od prvog dana i svaki put se osjećam identično. Razmišljam o proživljenom i o ljudima koji idu iza mene. Prvenstveno o obiteljima koji su u Vukovaru izgubili djecu, braću, majke, muževe. Među žrtvama su i moji roditelji koji su zaklani u svojoj obiteljskoj kući na Sajmištu 15. rujna 1991. no ja u koloni intenzivno razmišljam o svima koji su tada izgubili živote. To je jače od svake politike.”
Ante Dugan Samuraj inače je i idejni kreator zastave 204. brigade koaj je dio Kolone sjećanja od 1997. ili 1998. godine. Njezin izgled osmislio je, kaže, još 1991. no zbog poznatih razloga tada ju je bilo nemoguće izraditi:
Osmislio je izgled zastave 204. brigade
“Tek 1992. po dolasku u Zagreb je zaživjela zastava po mojoj ideji, ali sam također dao idejno rješenje za prišivku na rukavu koju i danas nosim. Osim toga, začetnik sam ideje o Memorijalnom centru za koji sam prikupio brojno oružje poteklo iz Domovinskog rata.”
Od Samuraja doznajemo kako je dobio taj egzotični nadimak, a objasnio nam je i zašto je na ratnim fotografijama prepoznatljiv po ličkoj kapi na glavi:
Japanski nož i lička kapa
“Te ratne nadimke u Vukovaru smo dobivali po nekim specifičnim značajkama. Mene su nazvali Samuraj zbog japanskog ‘tanto’ noža kojeg sam sam izradio, a koji mi je stalno bio za pojasom. Što se ličke kape tiče, mnogi su po fotografijama zaključili da sam Ličanin – ali nisam. Naime, u to doba smo se služili onime što smo imali, i jedino važno nam je bilo da taj dio odjeće (pa čak ni čizme) ne pripada JNA. Bilo mi je hladno, a ja sam se negdje dočepao te kape i to ej ostalo zabilježeno na nekim fotografijama. Riješio sam je se tek kada sam nabavio kacigu.”
Jabukom ispisao Vukowar
Prvi čovjek kolone podijelio je s nama još jednu vrlo zanimljivu ratnu crticu:
“Vozeći se u autobusima poleta od Vinkovaca prema Zagrebu, stali smo u Jarmini koja je poznata po plantaži jabuka. Dobili smo te jabuke a ja sam jednu prepolovio i njome na staklu počeo ispisivati Vukovar. Sve je bilo dobro dok nisam došao do drugoga ‘v’ a onda je zbog vožnje ispalo duplo v. Tako je na prozoru autobusa osvanulo Vukowar.”
Na pitanje, je li onda on zapravo začetnik ideje o tom natpisu, Samuraj kroz osmijeh šaljivo odgovara:
“Teško, ali čak i da jesam gdje bih stigao da sada sve tužim zbog povrede autorskih prava”.
