LJETO '95 - BEZ OVE OPERACIJE NE BI BILO NI OLUJE: Zauzimanjem Grahova do oslobođenja Knina

Operacija hrvatske vojske Ljeto ’95 trajala je od 25. do 30. srpnja i bila je, kako se pokazalo, glavni preduvjet da sljedeća akcija HV-a Oluja prođe kako je zamišljeno.

Ipak je povod za samu akciju bila civilizacijska i humanitarna katastrofa te masovni pokolji koji su se dogodili, pred očima cjelokupne svjetske javnosti, u tzv. zaštićenim zonama UN-a Srebrenice (11. srpnja 1995) i Žepe (18. srpnja 1995), bez obzira na razgovore i pregovore predstavnika i specijalnih izaslanika Glavnog tajnika UN-a za bivšu Jugoslaviju Yasushi Akashia i Thorvalda Stoltenberga sa Slobodanom Miloševićem o mogućim humanitarnim posljedicama srpskog osvajanja ove dvije zaštićene zone.

Tada se pojavila i treća moguća katastrofa – pad Bihaća, također zaštićene zone UN-a. Naime Bihać se tada nalazio pod stalnim napadima srpskih snaga sastavljenih od VRS, SVK i postrojbi specijalne policije RSK.

Da bi se sve ovo spriječilo u Splitu je od strane hrvatskih i bošnjačkih strana ponovo oživotvoren Washingtonski sporazum kojim je odlučeno da će vojne postrojbe pod kontrolom RH i BiH zajedno djelovati sa jednim ciljem – sprečavanjem neprijatelja (srpskog agresora) da nastavi sa ofenzivom. Dogovorena je koordinacija oružanih snaga Hrvatske i BiH, čime je konačno legalizirana prisutnost regularnih postrojbi Hrvatske vojske na teritoriju BiH. Tada, u kritičnim trenucima, Ante Gotovina izvješćuje dr. Franju Tuđmana da vojska neće moći izdržati još jednu zimu na Dinari. Stoga se donosi odluka o pokretanju operacije koja bi bila pandan operaciji Zima ’94.

Na Hrvatskoj strani tada su bili na raspolaganju 4. i 7. gbr, 114. br, 2./9. gbr, 1. HGZ, 81. gb, 3./1. gbr HVO, SP HR HB. S hrvatske strane poginula su 23 sudionika akcije, a ranjeno ih je 180. Gubici s neprijateljske strane nisu poznati…