MAJKA NAJMLAĐE ŽRTVE OVČARE: ‘Mog su sina uspjeli identificirati po rezbariji delfina…’

Irena Kačić supruga je jednog od najistaknutijih zapovjednika obrane Vukovara, Petra Kačića, i majka najmlađe žrtve Ovčare, Igora Kačića. Petar, poznat po ratnom nadimku Srednji Bojler, i njegov sin, 16-godišnji Igor, ubijeni su u razmaku od mjesec i pol dana. Od pada Vukovara pa sve do danas, Irenin život postao je imitacija, a jedini trenuci koje još istinski proživljava jesu oni posvećeni kćerima i unucima.

“Imam još dvije kćeri, Sandru i Silviju koja je blizanka s Igorom, a imam i tri unuke zbog kojih sam jako sretna. Nakon svega što smo proživjeli uspjela sam odgojiti svoju djecu, a danas i svoje unuke. Sve one čuvaju uspomenu na oca i brata te na djeda i ujaka koje nisu ni upoznale”,  kaže Irena koja je svoj mir našla u Rijeci.

“Cijela Rijeka zna moju sudbinu. Čest sam gost na satovima povijesti gdje svjedočim o svemu proživljenom u Vukovaru, danima pada i smrti moga sina i supruga. No, osim toga, ne mogu reći da ovaj grad pobijenim članovima obitelji odaje neku posebnu počast”, doznajemo od majke čije je dijete ponijelo najtužniju “titulu” Domovinskog rata – najmlađe žrtve pronađene u masovnoj grobnici Ovčara. O Igoru njegova majka priča najnježnijim riječima.

“Vjerujem da svaka majka ovako govori o svome djetetu, ali moj Igor je zaista bio divan dječak. Prekrasan je bio. Dobro dijete, pristojno, u školi sve petice. Bio je iznimno ponosan na svog oca, a to što je upravo Petrov sin na neki je način utjecalo na njegovu sudbinu”, rekla je naša sugovornica.

Tenk u dvorištu

“Petar je bio nevjerojatno odvažan i uporan u želji da se odupre neprijatelju. Iako je 28. rujna ranjen u ruku, nije htio ostati u bolnici, već je došao k nama u sklonište, gdje su ga suborci izvještavali o događajima na terenu. To sklonište, ne znam koliko znate, čuvala su doslovno djeca, a među njima i moj Igor. Ne biste vjerovali, taj moj dječak je zbog ozbiljnosti situacije preko noći postao muškarac. A onda je 2. listopada moj muž otišao iz skloništa natrag na bojišnicu i više se nikada nije vratio. Mislili su da je napad prošao, da je sve gotovo. No, jedan je tenk ostao u dvorištu, a rafal ispucan iz njega sasjekao ga je preko pluća. Doktor Njavro ga je pokušao reanimirati i hitno je prebačen u bolnicu, gdje su ga pokušali spasiti operacijom, ali bilo je prekasno”, prisjetila se Irena Kačić.

S Igorom je, kaže, pojurila prema bolnici, no spriječili su ih da uđu.

“Mrtve su stavljali u vreće, nisu željeli da vidimo taj prizor”, prisjeća se naša sugovornica, koja tada još nije bila svjesna da će ubrzo izgubiti i sina.

“Na dan pada grada došla je vojska, a ja sam spas s djecom pokušala naći u bolnici. Stigao je Šljivančanin s četnicima i počelo je odvajanje. Srećom, vidjela sam da maloljetnike puštaju, tako da su svi zatečeni dječaci bili oslobođeni. Međutim, meni su Igora doslovno iščupali iz ruku. Govorila sam Šljivančaninu da je još dijete i panično mu pokazivala zdravstvenu iskaznicu da provjeri Igorov datum rođenja. Rekao je da će provjeriti i ja sam mu povjerovala, ali nisam vjerovala našim, domaćim izdajnicima. I tako je moj Igor odveden, s ruksakom na leđima. Čak sam mu dala nešto novca uvjerena da ćemo se opet sresti”, rekla je slomljeno Irena.

Izdao ga susjed

Igor je najprije odveden u vojarnu, pa na Velepromet, a na koncu na Ovčaru. Završio je u malobrojnoj skupini ljudi koje su četnici odlučili pustiti, ali sudbina je htjela drugačije:

“Igorovo puštanje na slobodu spriječio je naš susjed, samo nekoliko godina stariji od njega. Upro je prstom u njega i rekao ‘njega ne puštajte’ znajući tko mu je bio otac, a to mi je ispričao Žarko Kojić, jedan od puštenih. Moj sin je vraćen i nakon toga ubijen. Sa samo 16 godina.”

Tijelo Igora Kačića iskopano na Ovčari identificirano je i zahvaljujući drvenom, izrezbarenom dupinu koji mu je pronađen u džepu, a kojeg je do posljednjeg dana rezbario u skloništu.

“Taj dupin i zlatni privjesak s njegovim imenom sve je što mi je ostalo od mog djeteta – kroz suze je rekla Irena uz kritiku upućenu hrvatskom pravosuđu koje i dalje “počinitelje i sudionike ovog stravičnog zlodjela pušta da se slobodno kreću Vukovarom”.