NIJE TIPIČNO ZA NJIH: Pupovac i SDSS na dopunskim izborima pokazali licemjerje i krizu povjerenja

Dopunski lokalni izbori, održani u nedjelju diljem Hrvatske, prošli su gotovo neprimijećeno – izašlo je tek 7,5 posto birača, čak 3,5 posto manje nego prije četiri godine. Ipak, ti izbori otkrili su zanimljivu i simptomatičnu političku igru koja pokazuje duboku krizu povjerenja građana u postojeće političke strukture, osobito one koje bi trebale predstavljati nacionalne manjine.

Najveće iznenađenje izazvao je potez SDSS-a, stranke koju čvrstom rukom vodi Milorad Pupovac. Stranka koja se već desetljećima predstavlja kao ključni zaštitnik interesa srpske manjine, sada je u Borovu – mjestu čije ime i ratna prošlost izazivaju snažne emocije – kandidirala vijećnicu iz redova hrvatskog naroda. Mirjana Ćupić, kandidatkinja SDSS-a, bila je jedina na listi i dobila je svega 15 glasova od ukupno 228 upisanih birača, što je odaziv od 6,56 posto.

Takav potez nije tipičan za SDSS i otvara ozbiljna pitanja. Zašto stranka koja godinama inzistira na manjinskim pravima i često ističe navodnu ugroženost Srba u Hrvatskoj, sada ističe kandidatkinju iz većinskog naroda? Je li riječ o oportunističkom pokušaju da se po svaku cijenu zadrže vijećnička mjesta i politički utjecaj, čak i nauštrb vlastitih principa?

S druge strane, HDZ je u općini Berek istaknuo kandidata iz redova srpske manjine, Momčila Bogdanovića, koji je pobijedio s tek četiri glasa. Taj neobičan politički “križanac” – SDSS s hrvatskom kandidatkinjom, a HDZ s kandidatom srpske manjine – otkriva da su manjinska vijećnička mjesta u mnogim sredinama postala tek alat za održavanje stranačkih kvota i interesa, a ne stvarno zastupanje građana.

Još poraznije od toga jest činjenica da su u mnogim sredinama kandidati ulazili u vijeća sa svega nekoliko glasova – pa čak i s jednim jedinim, kao u Murskom Središću, gdje je romski vijećnik izabran zahvaljujući jednom važećem listiću. U Puli je za ulazak SDSS-ova kandidata bilo dovoljno 36 glasova, a u Istarskoj županiji tek 74. Sve to pokazuje koliko su dopunski izbori izgubili svaki smisao i povjerenje birača.

SDSS i njegov lider Milorad Pupovac u takvim okolnostima ne pokazuju nikakvu želju za ozbiljnim preispitivanjem vlastite uloge. Umjesto iskrenog dijaloga i vraćanja povjerenja među građane, svjedočimo političkoj trgovini i mimikriji. Ako Pupovac i njegova stranka žele biti relevantni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj, morali bi prestati igrati igre koje ponižavaju i manjine i većinu te ozbiljno pristupiti problemima stvarnog života ljudi koje navodno zastupaju.

Niska izlaznost nije samo izraz nezainteresiranosti birača za “tehničke” dopunske izbore – ona je poruka nepovjerenja. Kada vijećnička mjesta ovise o šačici glasova, a kandidati dolaze iz suprotnih nacionalnih zajednica od onih koje bi trebali predstavljati, jasno je da sustav manjinskog zastupanja treba ozbiljnu reformu.

Najveća odgovornost u svemu ovome leži na političkim elitama koje, poput SDSS-a i Pupovca, manjinsku politiku pretvaraju u poligon za održavanje privilegija i savezništva s vladajućim strukturama, umjesto da budu autentični glas zajednica koje predstavljaju.

Još je poraznije da danas srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj uživa šira politička prava nego sam konstitutivni narod, Hrvati. Imaju zajamčena saborska mjesta, posebne kvote u lokalnim vijećima i u mnogim sredinama odlučuju o vlasti, iako često nemaju ni stvarnu podršku vlastitih birača. A zaboravlja se tko je 1991. poveo agresiju na Hrvatsku i tko je rušio naše gradove i sela. Umjesto da preuzmu povijesnu odgovornost i pokažu iskrenu lojalnost državi u kojoj žive, manjinski politički lideri poput Pupovca koriste privilegije koje im omogućava sustav i igraju političke igre u savezništvu s vladajućima. Takva situacija ne samo da vrijeđa hrvatske branitelje i žrtve rata nego i obesmišljava samu demokraciju.