Ovih dana svi spominju uspjeh hrvatskog turizma, a po tvrdnjama premijera, ministra financija i ministrice turizma srpanj i kolovoz su bili sjajni. Prihodi rastu, porez se naplaćuje, računi fiskaliziraju, a mjere Stožera popuštaju – drugim riječima, sve se čini idilično. No, na prošlotjednoj javnoj tribini i panelu iskusni profesionalci raspravljali su koliko je hrvatski turizam održiv i kada ćemo prijeći s turizma brojki na turizam vrijednosti.

Jedan od vodećih hrvatskih istraživača i pročelnik katedre za turizam Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Josip Mikulić, smatra kako statistički podaci koje Vlada stalno ponavlja kao pokazatelj uspjeha nisu relevantni.

- Što se tiče fizičkih pokazatelja turističkih dolazaka i noćenja, oni možda nisu najsofisticiraniji pokazatelji uspješnosti, no to su pokazatelji koji se koriste svugdje u svijetu kako bi se pratila turistička aktivnost. Financijski pokazatelji su puno važniji, a njih je puno kompleksnije mjeriti i teže ih je za pratiti, rekao je Mikulić u emisiji "Studio 4" i dodao kako se Hrvatska vratila pretpandemijskom problemu prevelikog broja turista koji se u određenom trenutku nalaze na premalom prostoru.

- Prošle godine smo u srpnju i kolovozu imali nekih 60 posto aktivnosti iz godine ranije i sjećam se da se jedan kolumnist tada zapitao je li to prava mjera – vjerujem da su se to mnogi zapitali jer nismo imali klasične gužve i mogli smo neometano uživati u destinacijskoj ponudi. Načelno možemo reći da je od dva turista poželjniji jedan koji troši dvostruko više, takav jedan dolazak više vrijednosti je nešto čemu bismo trebali težiti, smatra Mikulić.

Mikulić ističe da je bitno osvijestiti kako je kvaliteta u turizmu, osim smještajne, bitna i u uslužnim djelatnostima, prvenstveno onaj dio vezan za ljudski faktor.

- Tu smo i ove godine ponovno imali problema sa pronalaženjem adekvatne količine radne snage, kaže.

No, Mikulić naglašava kako je značajan problem činjenica da se podizanjem kvalitete podižu i cijene, te se postavlja pitanje hoće li si Hrvati moći priuštiti odmor na Jadranu.

- Ako se ovako nastavi, mogući scenarij je da ćemo imati goste visoke platežne moći, a Hrvatima će biti isplativije ići na odmor u Tursku – to nije nešto čemu bi trebalo težiti, ali može doći do toga, kaže.

U Hrvatskoj je vidljivo kako se nikakvim poreznim politikama ne stimulira podizanje kvalitete turizma. Mikulić objašnjava kako porezni paušal, koji stvara izuzetno nisko porezno opterećenje za one koji ga koriste, osmišljen kao mjera koja bi trebala potpomoći vlasnike privatnih smještajnih kapaciteta da ih ponude turistima.

Smatram da je to jedan vid turizma koji je snaga hrvatskog turizma, gdje vi kao turist boravite u domaćinstvu vlasnika nekretnine. Međutim, kada se radi o hotelima i većem broju kreveta, tu bi trebalo razmisliti kako ujednačiti, na neki način nepošten, tretman ove dvije vrste smještaja, kaže i dodaje kako se masovnom gradnjom apartmana i smještajnih jedinica hrvatska obala polako devastira, te upozorava kako treba dobro razmisliti o poticanju daljnje ekspanzije takve vrste smještaja.

- Mali mikro poduzetnici su dominantno uključeni u pružanje smještajnih usluga, kod nas je udio privatnog smještaja više od 60 posto, dok je on u nekim konkurentskim zemljama, primjerice u Grčkoj ili Italiji negdje oko jedne trećine, a u Španjolskoj svega 25 posto. Dakle, mi imamo puno manji udio hotelskog smještaja, a u njemu dominiraju veći hoteli sa sto i više soba, dok recimo u Italiji dominiraju srednje veliki hoteli sa 25 do 100 soba – to je nešto što treba poticati i što nama nedostaje za kvalitetan turizam. Ovakav poslovni model ima smisla za one koji se tim bave, međutim takav vid smještaja 'pumpa' špicu sezone koja je ionako već presaturirana – u nekim destinacijama imamo prevelik broj gostiju na premalom prostoru, te se umanjuje turistički doživljaj. Dugoročno gledajući, ako se ovako nastavi, idemo prema masovnom turizmu niže vrijednosti gdje će najveću korist imati vlasnici malih smještajnih objekata, trgovinski lanci i fast food restorani, objašnjava Mikulić.

Strategiju razvoja hrvatskog turizma za period od 2012. do 2020. godine razvio je Institut za turizam, a Mikulić ističe kako se u njoj spominje problem apartmanizacije, te se potiče razvoj onih oblika turizma koji mogu privući goste u pred i post sezoni.

- Sama strategija je dobra, no nitko je se nije držao. Aktualnu strategiju izrađuje Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu iz Opatije, u suradnji s jednom konzultantskom firmom, i možemo računati da bi taj dokument moga biti dostupan sredinom sljedeće godine, kaže i dodaje kako se u posljednjih deset godina privatni smještaj na obali udvostručio, iako prema strategiji nije bilo predviđeno da dođe do ikakvog povećanja kapaciteta u toj vrsti smještaja, već da se poveća kvaliteta postojećih.

- Prevelik udio turizma u gospodarstvu jedne zemlje je nešto što nije poželjno i što je karakteristika slabije razvijenih država. Bio bih sretan da imamo isto onoliko turizma koliko imamo i danas, možda malo kvalitetnijeg, ali da njegov udio u BDP-u bude ispod deset posto. To bi onda značilo da su se drugi dijelovi gospodarstva razvili i da smo postigli veću platežnu sposobnost, pa će si onda i naši domaći turisti moći priuštiti ljetovanje u hotelima u špici sezone, što bi trebalo biti nešto čemu težimo, zaključuje Mikulić.