Predsjednik Zoran Milanović danas je napustio obljetnicu, odnosno komemoraciju za poginule branitelje u VRO “Maslenica”. Da napuste protokol naredio je admiralu Hranju i svim vojnim zapovjednicima. To je učinio jer su se na komemoraciji pojavili pripadnici HOS-a s HOS-ovim obilježjima. Milanović je svojim potezom ponovno uvrijedio dragovoljce Domovinskog rata, baš kao što je to učinio prošle godine u sklopu obilježavanja obljetnice VRO Bljesak u Okučanima iz istih razloga. Prije toga, Milanović je ustvrdio da bi spomen-ploču HOS-ovcima ‘bacio negdje’.

Povodom toga podsjećamo na neke važne činjenice o Hrvatskim obrambenim snagama.

Hrvatske obrambene snage, ponekad zvane i Hrvatske oružane snage (HOS) bile su među prvim organiziranim vojnim postrojbama koje su djelovale u Domovinskom ratu. Tamo gdje drugi nisu htjeli ili smjeli, tamo su išli bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga.

1. Kad je i kako osnovan HOS?

Elitna jedinica Hrvatske vojske koja je podnijela veliki teret u prvim i najtežim danima obrane Hrvatske, osnovana je 25. lipnja 1991. godine, na samo proglašenje samostalnosti Hrvatske (Dan državnosti). Uz Hrvatsko vijeće obrane (HVO), i Teritorijalnu obranu BiH (TO BiH), činile su okosnicu otpora velikosrpskim snagama i u Bosni i Hercegovini.

HOS se u Hrvatskoj integrirao u Hrvatsku vojsku početkom 1992. prilikom restrukturiranja vojnih snaga unutar Republike Hrvatske.

Hrvatske obrambene snage službeno su osnovali Dobroslav Paraga, Ante Paradžik, Alija Šiljak i još neki članovi tadašnjeg vodstva HSP-a. Odmah je osnovan i Ratni stožer HOS-a, a Ante Paradžik bio je njegov prvi načelnik. HOS-ov Ratni Stožer bio je smješten u zagrebačkim prostorijama HSP-a, tj. u Šenoinoj ulici na broju 13, a kasnije u Starčevićevom domu.

2. Na kojim su bojištima sudjelovali?

Hrvatske obrambene snage (HOS), ponos hrvatskoga naroda, vojne su jedinice koje su branile Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu od velikosrpske agresije na svim najtežim bojištima, od Vukovara, Dubrovnika i Srđa, Škabrnje, Gospića, Vinkovaca, Osijeka, Jasenovca, cijele Dalmacije.

U Zagrebu sudjeluju u borbama s JNA i oslobađanju vojarni Borongaj i tzv. Maršalke, a bore se i diljem BiH-a do Sarajeva, Kupresa, Livna, Mostara i doline Neretve, Jajca, Bosanske Posavine, područja srednje Bosne, sudjeluju i u oslobađanju doline Neretve 1992.

HOS-ovci su među prvima krenuli u obranu napadnute Domovine, i bili prvi u napadu a zadnji u povlačenju.

U Domovinskom ratu Hrvatsku je branilo 3000 pripadnika HOS-a i gotovo nije bilo ratišta na kojem nije bilo postrojbi HOS-a. Mnogi HOS-ovci tijekom rata položili su živote za slobodu domovine dok su također mnogi ostali teški invalidi.

Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji iz 2004. HOS-ovci su priznati kao punopravni hrvatski branitelji i dio Oružanih snaga RH.

3. U samo par mjeseci 1991. godine poginulo više od 700 pripadnika HOS-a

“Njegova današnja izjava da spomen-ploču poginulim HOS-ovcima ‘treba maknuti, baciti negdje’ uvreda je svim dragovoljcima HOS-a, njihovim roditeljima i prijateljima, ali i svim hrvatskim braniteljima”, priopćio je UDHOS. Poručili su da se na spomen ploči koja je bila postavljena u Jasenovcu, a kasnije izmještena u Spomen-park Novska, nalaze imena časnih hrvatskih branitelja koji su poginuli braneći svoju zemlju, među njima i Marija Huisa, najmlađeg pripadnika HOS-a, koji je poginuo u dobi od 17 godina.

“Gospodine predsjedniče, znate li da je samo u par mjeseci 1991. godine poginulo više od 700 pripadnika HOS-a koji su na rukavu nosili grb koji vi sada spominjete i koji se nalazi na spomeniku poginulima koji bi Vi sad ‘bacili negdje'”, naglasili su prošle godine iz Saveza udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga.

4. Jean-Michel Nicolier i Thompson su bili HOS-ovci

“Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu”, rekao je Jean-Michel Nicolier.

Samo par sati prije svog smaknuća Nicolier je francuskim novinarima na upit što za njega simbolizira Vukovar rekao: “Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu”.

Pred njihove kamere stao je u studenome 1991. u Vukovarskoj bolnici. “Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao”, kazao je novinarima Jean-Michel koji je postao jedan od simbola vukovarske patnje.

“To je moj izbor, i u dobru i u zlu”, poručio je zašto je došao pomoći Hrvatskoj u obrani od srpskog agresora, odgovarajući novinarima u vukovarskoj bolnici, u kojoj je završio nakon što je ranjen na najtežoj gradskoj bojišnici Sajmištu.

Jean-Michel Nicolier imao je 25 godina i bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca Domovinskog rata iz 35 zemalja koji su branili Republiku Hrvatsku. Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine došao je u Zagreb, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu kod Duge Rese s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovar.

Jean-Michel ubijen je 20. studenog na Ovčari. Njegov ubojica bio je Spasoje Petković Štuka, tada 18-godišnjak i jedan od glavnih egzekutora ranjenih civila i hrvatskih branitelja u Vukovaru. Štuka je na slobodi zahvaljujući statusu zaštićenog svjedoka pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu gdje je svjedočio protiv drugih zločinaca optuženih za Ovčaru. Sam je priznao cijeli niz zločina, od kojih je jedno bilo i ubojstvo Jean-Michela kojem je pucao u zatiljak. Posmrtni ostatci Jean-Michela još uvijek nisu pronađeni jer su tijela iz skupne grobnice preko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto.

Aktualni hrvatski predsjednik Zoran Milanović, bivši SDP-ov premijer, 1991. godine također je imao 25 godina, kao i Francuz Jean-Michel Nicolier, a “iako se zna predstavljati kao ulični fakin i fajter, nije se odazvao zovu domovine, nije obukao odoru ni čizme niti je išao braniti Hrvatsku”, upozorili su prošle godine iz Saveza udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga (UDHOS).

Jedan od pripadnika HOS-a bio je i popularni pjevač Marko Perković Thompson, autor legendarne pjesme Bojna Čavoglave, koja je podizala borbeni moral hrvatskih vojnika u najtežim trenutcima i ostala simbol borbe hrvatskog naroda za slobodu.

5. Što drugi kažu o HOS-ovcima?

Đuro Glogoški, predsjednik Udruge 100-postotnih Hrvatskih ratnih vojnih invalida 1. skupine, lani je gostujući u Bujici na Z1 televiziji istaknuo: “Pripadnici HOS-a bili su pripadnici oružanih snaga RH i mislim da majice HOS-a imaju mjesta u svim mjestima Hrvatske, a ne samo na grobljima. Bio sam pripadnik HOS-a, 106. i 130. Brigade HV-a. I u Vukovaru sam bio u majici HOS-a. S ponosom ističem da sam bio pripadnik HOS-a!”.