30 REZERVISTA JNA ODBILO JE RATOVATI: VOJVOĐANSKI MAĐARI PREDALI SE KOD VINKOVACA
Pozvani na 30-dnevnu vojnu vježbu u Suboticu, završili su u kamionima prema ratištu. Na ulazu u Vinkovce sami su zatražili predaju. Dan poslije grad je zasut s više od 500 projektila.
Dan prije najtežeg napada na Vinkovce, 11. rujna 1991. godine, skupina rezervista JNA predala se hrvatskoj policiji. U kasnijim zapisima najčešće se navodi broj od 30 ljudi, uglavnom vojvođanskih Mađara.
Predaja kod Mirkovaca
Prema svjedočenju vinkovačkog branitelja Željka Stažića, kolona rezervista zaustavila se oko 15 sati kod prvog policijskog punkta na ulazu u Vinkovce, između Mirkovaca i grada.
Rezervisti su sami zatražili predaju. Nisu zarobljeni nakon borbe, nego su odbili nastaviti put prema području ratnih djelovanja.
Stažić ih navodi kao Mađare iz Bačke Palanke. Ante Beljo navodi Bačku Topolu kao mjesto gdje su im podijeljeni pozivi. Nakon toga odvezeni su prema Šidu, u kamionima sa zatvorenim ceradama.
Pozvani na vježbu u Suboticu
Rezervistima je, prema objavljenim svjedočenjima, rečeno da odlaze na vojnu vježbu odnosno službu u Suboticu u trajanju od 30 dana.
Nisu znali kamo putuju. Kada su ugledali ploču s natpisom Vinkovci, shvatili su da nisu poslani na vježbu, nego prema gradu u kojem su već trajale borbe.
Prema Beljinu zapisu, hrvatski policajci prihvatili su njihovu predaju iako su joj se protivili časnici JNA koji su bili u pratnji.
Odvedeni u bazu MUP-a i prebačeni u Mađarsku
24sata navodi da su rezervisti nakon predaje odvedeni u jednu od baza MUP-a u Vinkovcima.
Prema svjedočenju Ante Belje, dovedeni su i u Veliku vijećnicu Skupštine općine Vinkovci, gdje su dobili hranu i civilnu odjeću. Nakon dogovora s mađarskom državom prebačeni su u Mađarsku.
Jedan objavljeni zapis navodi da se predalo 30 Mađara i jedan Srbin. Zbog toga se u javnosti zadržao broj 30, dok točan broj svih osoba nije potvrđen službenim popisom.
Imena rezervista nisu objavljena
U pregledanim objavljenim izvorima nema popisa njihovih imena.
Ne navode se njihova godišta, mjesta prebivališta, vojni brojevi ni pojedinačni podaci o kasnijem životu u Mađarskoj. Rezervisti se u svim dostupnim zapisima navode kao skupina.
Točna jedinica nije navedena
Objavljeni izvori ne navode oznaku vojne pošte, satnije, bataljuna ili brigade kojoj su pripadali.
Potvrđeno je da su bili upućeni prema vinkovačkoj vojarni „Đuro Salaj“. Davor Marijan navodi da je u vinkovačku vojarnu ranije doveden 2. mehanizirani bataljun 36. mehanizirane brigade iz Subotice, ali taj zapis ne povezuje izravno tih 30 rezervista s tom jedinicom.
Zato se njihova konkretna postrojba ne može navesti bez vojne evidencije ili službenog popisa.
Rodoljub Đorđević postavio ultimatum
Nakon predaje, prema kasnijim svjedočenjima, iz vinkovačke vojarne upućen je ultimatum da se rezervisti vrate do 18 sati 12. rujna ili će Vinkovci biti „sravnjeni sa zemljom“.
Uz ultimatum se navodi ime Rodoljuba Đorđevića.
24sata, Novosti.hr i rad Hrvoja Somogyija navode ga kao kapetana vojarne. U tekstu Hrvatske katoličke mreže o ranijem sukobu u Vinkovcima Đorđević je naveden kao major.
Nakon predaje uslijedilo granatiranje
Prema radu Hrvoja Somogyija, koji se poziva na Runtićevu ratnu kroniku, znak opće opasnosti oglašen je 12. rujna u 18:05, a topnička paljba počela je deset minuta poslije.
Željko Stažić za 24sata navodi da su se prve detonacije čule u 18:07. U svim zapisima granatiranje se vremenski povezuje s ultimatumom nakon predaje rezervista.
U javno objavljenoj građi nije pronađena izvorna JNA zapovijed u kojoj bi napad bio označen kao službena odmazda zbog predaje.
Željko Stažić izjavio je da rezervisti nisu bili pravi razlog napada, nego povod, dok je stvarni cilj bio pritisak na Vinkovce kao važnu prometnu i logističku vezu prema Vukovaru.
Dokumentarni trag
Rad Hrvoja Somogyija kao važan izvor navodi Vinkovački list, a za opis događaja upućuje na Runtićevu Istočnoslavonsku ratnu kroniku, stranicu 574.
Izvješće Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata potvrđuje da je od Policijske uprave vukovarsko-srijemske u Vinkovcima preuzeta i digitalizirana ratna građa veličine 16,1 terabajta. U arhivskim fondovima Centra nalazi se i dokumentacija povezana s JNA.
U javnosti, međutim, nisu objavljeni popis imena, oznaka jedinice ni izvorna zapovijed o ultimatum.
Tridesetak rezervista JNA, uglavnom vojvođanskih Mađara, 11. rujna 1991. predalo se hrvatskoj policiji kod Vinkovaca.
Prema svjedočenjima, pozvani su na 30-dnevnu vojnu vježbu u Suboticu, ali su kamionima prevezeni prema Šidu i Vinkovcima. Kada su shvatili kamo su dovedeni, sami su zatražili predaju.
Njihova imena i točna jedinica nisu objavljeni. Nakon predaje uslijedio je ultimatum koji se povezuje s Rodoljubom Đorđevićem, a 12. rujna Vinkovci su pogođeni s više od 500 projektila.
Izvori
24sata – svjedočenje Željka Stažića
Ante Beljo – svjedočenje o predaji rezervista
Novosti.hr – napad na Vinkovce i sjećanje Josipa Matića
Hrvoje Somogyi – Domovinski rat u istočnoj Slavoniji
Izvor:PHB
