OPLEO PO 'NARODNOM HEROJU'

Kroz cijelu 1991. godinu, najveća opasnost za sigurnost grada Bjelovara prijetila je iz vojarne JNA “Božidar Adžija”. Osim te vojarne, grad je potencijalno ugrožavan i iz Doma JNA u središtu grada, vojnog skladišta Barutana u šumi Bedenik nedaleko od Bjelovara i vojnih objekata u Zvijercima te objektima na prostoru “Logora”.

Stoga je Zapovjedništvo obrane Bjelovara u razdoblju od 21. do 29. rujna razradilo plan za preuzimanje vojnih objekata i oružja, a sve je eskaliralo na današnji dan. Do neviđene tragedije došlo je drugoga dana kada se major JNA Milan Tepić na najpodmukliji način upisao u stranice povijesti Domovinskog rata.

Naime, ne želeći hrvatskoj vojsci prepustiti vojarnu u Bjelovaru, ovaj je major digao u zrak skladište oružja pri čemu je poginuo zajedno sa jedanaest branitelja.

Posljednji “narodni heroj” SFRJ

Njegovo ime danas nose ulice u gradovima širom Srbije i Republike Srpske, u njegovu čast Vojska Republike Srpske je ustanovila poseban Orden za zasluge u ratu, a Predsjedništvo SFRJ ga je 19. studenog 1991. proglasilo “narodnim herojem, posljednjim i jedinim u ratu devedesetih prošlog stoljeća”. Veliki heroj, barem što se Srba tiče.

Što se Hrvata tiče, njima je sasvim jasno kako je riječ o rastrojenom zločincu koji je iz Prijedora dragovoljno došao u Hrvatsku da bi spriječio prodor “hrvatskih paravojnih formacija” u vojarnu. Njegova zadaća bila je čuvanje i obrana skladišta streljiva koje je odbio dragovoljno predati prilikom čega se odlučio na posve bezuman čin dizanja skladišta u zrak.

Ovaj samoubilački potez kojim je 29. rujna 1991 sa sobom u smrt odveo branitelje Vladimira Makar, Sinišu Paunović, Dražena Pervana, Ivana Cvrtila, Eduarda Kukala, Stevu Legčević, Nikolu Petrić, Maria Šimić, Ivana Trogrlić, Marka Tukerić i Milana Vuković prošao bi i gore jer je ludi major uspio sravniti samo jedno skladište u kojem je bilo 170 tona eksplozivnih sredstava. U njegovom naumu da u zrak digne sva skladišta spriječila su ga četiri branitelja koji su svojim činom od potpunog uništenja spasili Bjelovar i okolicu.

Milanović: “Što je ušlo u tu glavu?’

I dok je većini hrvatskih političara djelo ovoga zločinca sasvim nepoznato, hrvatski predsjednik Zoran Milanović na jednoj je od obljetnica u Bjelovaru kazao daje u ovaj događaj upućen do najsitnijeg detalja:

“Na današnji dan ovdje je jedan čovjek, major jedne vojske na izdisaju donio jednu potpuno suludu odluku i moramo se pitati radi naše budućnosti što je ušlo u tu glavu i koji je to odgoj bio da ga je na takvo nešto naveo. To oružje Hrvatima je značilo puno, a njima ništa. To oružje nije bilo upereno ni prema Paraćinu, ni prema Beogradu. Ali on je, taj 35 godišnji major koji je volontirao, odlučio lišiti života sebe i 11 naših momaka, junaka. Taj čovjek je u Srbiji dobio ulicu, taj čovjek čudne pameti i moralnog kompasa… I ja se sada pitam, što uče djecu u Srbiji? Tko je on bio? Za što je on poginuo? To je priča o ludilu i izgubljenom kompasu”, rekao je Milanović podsjećajući na suludi čin majora Tepića.