Već danima čitamo o nestalom Mateju Porišu iz Splita koji je zajedno s društvom slavio Novu godinu u Beogradu i koji je nakon toga -nestao.

U potragu za njim traga beogradska i čitava srbijanska policija. Pretražuju čak i Dunav. Međutim, od Mateja ni glasa. Nestao je kao igla u sijenu.

Čak i od oca nestalog, koji je došao u Beograd, i koji kako kaže ne želi se vratiti bez sina, ističe u svim razgovorima s novinarima da srpska policija „dobro, pa čak i odlično, obavlja svoju zadaću i da ga traže dan i noć“.

Zasad bez rezultata.

Nu, zamislite da su se Srbi samo deset posto od toga angažirali u traženju  ili davanju podataka o još oko 1800 nevinih Hrvata nestalih u velikosrpskoj agresiji?

Ministar hrvatskih branitelja, kao i drugi, najčešće kažu da se „ne može biti zadovoljno doprinosom  Srbije u traženju nestalih osoba“, odnosno da Srbija po tom pitanju uopće više ne želi surađivati!

A, gle sada! Za jednim nestalim  Hrvatom pokrenuli su takvu potragu kakva se ne pamti ni za jednog nestalog Srbina u Srbiji!?

Što je to drugo nego „predstava“ za javnost.

Naime, Srbi „cijelom svijetu“ žele pokazati i dokazati da im je stalo za svakog čovjeka, (sic!), pa kako im onda ne bi bilo stalo za oko 1800 nestalih u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku!?

Da pukneš od smijeha.

Također je neobjašnjivo što Srbi, kako pišu mediji, „samo“ traže nestalog hrvatskog mladića, ali malo ili ništa ne piše – je li traže i one koji su krivi za njegov nestanak, ili je to  manje važno?

Drugim riječima, kako će Srbi pronaći jednog nestalog Hrvata, kad već 30 godine ne mogu pronaći ni jednog od 1800, od kojih se, najvjerojatnije, dobar dio krije negdje diljem Srbije, jer su po nekim pričama u vrijeme okupacije Vukovarsko-srijemske i drugih županija, odvozili mrtve (da ih se nikada ne nađe) – „tamo daleko“ i dobro ih sakrili-pod zemljom!?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)