Mladen Pavković: Pojedini tzv. povjesničari više ne znaju što bi izmišljali

Svako malo u pojedinim medijima neki „poznati i priznati istoričari“ ala Klasić, Goldstein i slični vraćaju nas u vrijeme II. svjetskog rata, odnosno predbacuju Hrvatskoj i Hrvatima ustaše i njihove logore, poglavito Jasenovac. Čak i genocid.

O tom Jasenovcu je već toliko objavljeno, snimljeno i prikazano, da više nitko ne zna što je istina, a što laž. Svatko piše svoju istinu, iako ni jedan  aktualan „istoričar“ nije ni rođen u vrijeme prošlog rata. Nu, kad bi takvi barem težili i objavljivali istinu, još bi ih se moglo i razumjeti, a ovako lažu i mažu i pišaju u vjetar!

Tko je uostalom od tih silnih hrvatskih „istoričara“ sudjelovao u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu (svaka čast iznimkama)?

Najgore od svega je ipak činjenica da ti tzv. povjesničari-lažovi čak i predaju na pojedinim fakultetima ili su djelatnici u pojedinim hrvatskim znanstvenim ustanova, poput muzeja.

Dakle, koliko je ljudi ubijeno u Jasenovcu? I u tamošnjem Spomen području  nemaju točan podatak, pa i dalje jednom kažu 700 tisuća, drugi puta deset puta manje. Nitko se ne usudi otkopati, i dostojno pokopati one koji su izgubili živote na ovom području.

A kad bi se otkopao Jasenovac onda bi se morala otkopati i Maceljska šuma i stotine drugih lokacija gdje leže žrtve partizansko-komunističkog režima!

Evo, ponovno je nema tome dugo, netko objavio, a Hina prenijela, niz podvala i laži o Prvom ustaškom sabirnom logoru Danica u Koprivnici. Kao prvo, pisac je umanjio broj logoraša za oko tisuću (sic!)! Dakle, tisuća sim, tisuća tam, kao da je riječ o govedima!

Kad je na inicijativu bivšeg Udbaša pok. Pavla Gažija, (inače o počasnog građanina Grada Koprivnice!), 1981. svečano otvoreno Spomen područje Danica,  koprivnički i ini tzv. povjesničari  pisali su i govorili da je na ovom mjestu ubijeno  čak i više od 30 tisuća ljudi, da bi se potom taj broj smanjivao, dok nije prof. dr. Zdravko Dizdar objavio nekoliko knjiga o ovom logoru u kojima stoji da  je tijekom čitavog djelovanja logora od  sredine travnja 1941. do  rujna 1942. tamo ubijeno ni manje ni više nego tri (3) čovjeka, ali ni on, kao ni nitko drugi ne zna gdje su pokopani, kada i gdje je to bilo, jednom riječju ništa, osim da je bilo!

E, sada na portalu, u nekakvom „Vjesnikovom kalendaru“, čitamo da je „broj logoraša koji su prošli kroz  Danicu  nemoguće  utvrditi, jer su knjige s imenima logoraša uništene“, odnosno da je ostalo očuvano tek samo nekoliko listova!

Zatim, taj isti portal objavljuje da  se „procjenjuje  da je u logoru stradalo između 200 i 300 logoraša“! Kao na tržnici!

Međutim, iznimno dobro se zna, ali se često namjerno prešućuje i marginalizira,  da I. ustaški logor Danica, koji dobrim dijelom, poglavito u početku uopće nije bio ni ograđen,  nije se, zamislite, nalazio na mjestu na kojem povremeno pojedini političari i politikanti pale svijeće i polažu vijence za „sve poginule u ovom logoru“! Čak na te komemoracije, za razliku od onih iz Domovinskog rata, zovu i školsku djecu!

Gaži je na mjestu logora dao sagraditi radionicu i parkiralište za „Podravkine“ kamione, a da nitko ne bi slučajno otkopavao ovo mjesto dao ga je i – asfaltirati, što će reći da je na sve mislio!

Predsjednica Uprave Podravka Martina Dalić, ponukana i našim natpisima, obećala je da će do prosinca ove godine s mjesta nekadašnjeg I. ustaškog logora maknuti kamione, pa će ostati velika asfaltirana površina, na kojoj će se moći (da se malo našalimo) igrati i mali nogomet, jer većinu objekta ovog logora „Podravkini kamioni“ su unazad 40 godina devastirali!

Pojedini tzv. povjesničari svako malo  lažu i mažu da su u nas i dalje glavni problemi ustaše i udbaši, a ne moralna kriza i opće uvjerenje  da Hrvatskom vladaju  nemoralni političari (svaka čast iznimkama).

Većina tzv. povjesničara i dalje odlično živi od laži, kleveta i uvreda, odnosno neprestanog izmišljanja ustaštva, kao navodno velike opasnosti, iako nam je veća opasnost sve veći broj partizana, koji još ni danas ne žele otkriti imena ljudi koji su, bez suda i suđenja,  ubijali nevine Hrvate nakon završetka II. svjetskog rata. Istina, masovne grobnice iz tog vremena se polako otkrivaju, ali ne i zločinci.

Nama su problem i oni  koji su Tita i partiju prihvatili u potpunosti, koji i dalje žale za propalom Jugoslavijom i krvavim crvenom petokrakom, odnosno oni koji se nisu riješili  komunističkog mentalnog sklopa. Ti i danas veličaju titoizam  i sprječavaju svaku kritiku onog vremena, i suprotstavljaju se  utvrđivanju istine.

Inače, kod nas su i dalje glavne ideološke podjele Jasenovac i Bleiburg.

A to nitko ne želi riješiti, već se ove teme prepuštaju  raznim klasićima, jakovinama, pupovcima, tomićima, habulinima, goldsteinima, pusićima, mesićima, josipovićima, markovinima…

Od ovih i sličnih tzv povjesničara očekujemo da će uskoro objaviti  i knjige: „Kako je Vesna Bosanac granatirala Vukovar“, „Kako je Isus Krist sam sebe zakucao na križ“, „Kako su iz Zagreba odlazili tenkovi okićeni cvijećem za Beograd“, „Kako je Škabrnju branila šačica Srba“, „Kako je bl. Alojzije Stepinac skočio u Jazovku“, „Kako je Šerbedžija prepustio Brijune hrvatskim braniteljima“ ili pak „Kako su Hrvati sami sebe strpali u 150 masovnih grobnica iz Domovinskog rata“.

Mladen Pavković