Mladen Pavković: Sindikati su 1.svibnja pretvorili u „borbu“ za porcije besplatnog graha!

Što je u Hrvatskoj ostalo od 1. svibnja, tzv.  „borbe radnika za svoja prava“?

Jedino što smo vidjeli i čuli bila je „žestoka borba“ za porcije besplatnog graha, kojeg su radnike „počastile“ tvrtke poput Podravke!

Oni koji su, kao i svake godine, u velikom broju, došli na ovaj „bal“, gotovo uopće nisu  spominjali (a mnogi nisu ni znali)  svrhu i zašto se obilježava Prvi maj!

Većini je bilo najvažnije „osvojiti“ koju porciju besplatnog graha, koji su im „velikodušno“ dijelili baš oni protiv kojih bi barem ovoga dana trebali protestirati!

A da „cirkus“ bude veći „poslodavci“ su za sve nazočne organizirali i bogate kulturno-zabavne programe, od vožnji vrtuljcima do koncerta „velikih“ glazbenih pjevača i sastava na trgovima i livadama, uz obilje alkoholnog i drugog pića.

Nu, baš 1. svibnja obilježavali smo i 29.obljetnicu Vojno-redarstvene operacije Bljesak, pa su jedni nosili vijence i palili svijeće za one koji su dali živote za slobodnu i samostalnu hrvatsku državu, dok predstavnici sindikata uglavnom se ovog značajnog hrvatskog povijesnog događaja nisu ni sjetili, niti smo ih recimo vidjeli u Okučanima, gdje se održavala centralna svečanost, kojoj je bio nazočan i cijeli politički državni vrh.

Predstavnici najvećih sindikata su isticali da je Prvi maj dan za „opuštanje i zabavu“ (!?), te da će eventualno protestirati tijekom godine! (Da pukneš od smijeha!).

Sindikalisti su „zaboravili“ čak i to da se ove godine navršava 130 godina  otkako su prvog dana svibnja deseci tisuća radnika diljem SAD-a krenuli u masovni štrajk kojim su se željeli izboriti za veća radnička prava, među kojima je poglavito bilo istaknuto osmosatno radno vrijeme.

Prvi svibnja bila je prilika da se i kod nas podsjeti na male radničke plaće, teške uvjete rada, enormna mjesečna primanja pojedinih menagera, korupciju, zatvaranja firmi i štošta drugo.

Ali, ne, ništa od toga ovog dana nije bilo važnije od porcija besplatnog graha i nekog besplatnog hopa-cupa glazbenog nastupa lokalnih i inih (skupo plaćenih) zvijezda!

Da se kojim slučajem tog dana besplatno nije dijelio grah,  na te bi manifestacije vjerojatno došli samo (da se malo našalimo) čelnici stotine sindikalnih organizacija i eventualno njihova najuža rodbina!

Dakle, dok se u većini drugih država sindikati  1. svibnja  uistinu bore za radnička prava, sukobljavaju s policijom i rade štošta drugo da skrenu pozornost na nepravde i male plaće, kod nas se taj dan sve više pretvara u „derneke“ iliti prava seoska proštenja.

Mladen Pavković