Mladen Pavković: Sramota. U Podravini marginaliziraju i prešućuju Ivana Generalića!

Podravina je najpoznatija po slikaru Ivanu Generaliću i „Podravki“, odnosno „Vegeti“. Nu, dok koprivnička prehrambena tvrtka ima svoje mjesto u svijetu i ovome kraju, za Generalića,  jednog od najvećih hrvatskih slikara može se reći da je sve dalje od toga, jer nitko nije toliko marginaliziran i podcjenjivan (čak i na državnoj razini!) kao ovaj likovni umjetnik, koji je stekao i svjetsku slavu.

Rođen je 21. prosinca 1914. u Hlebinama, a umro u Koprivnici 27. studenoga 1992.

Prvi put je izlagao sa skupinom Zemlja 1931. crteže i akvarele koje karakterizira socijalnokritički realizam blizak težnjama  skupine. Poslije je slikao većinom na staklu uljem ili temperom narativne motive iz života na selu, podravske krajolike i drugo. Svjetski je postao poznat početkom pedesetih godina, nakon samostalne izložbe u Parizu. Osnovao je i financirao izgradnju Galerije Hlebine, u kojoj se danas nalazi aneks s oko dvadesetak njegovih kapitalnih djela koje je oporučno ostavio „hrvatskom narodu“. Bila mu je velika   želja  da se baš ta galerija (što bi bio i red!) nazove njegovim imenom, ali to se na žalost do danas  nije ostvarilo, iako su njegovo ime i njegova djela u njegovo rodno mjesto godišnje privukli na tisuće posjetitelja. Kapitalne slike koja je ostavio i koja su izložena u sklopu Galerije Hlebine imaju vrijednost kao čitavo ovo selo! Ali, ni u Koprivnici ni u Hlebinama ne žele da se ova galerija nazove njegovim imenom (sic!), ni toliko godina nakon njegove smrti.  U Koprivnici, kao najpoznatijem umjetniku i ličnosti iz ovoga kraja, jedva su mu svojedobno dali ulicu od 200-tinjak metara, ali u kojoj nije živio gotovo ni jedan stanovnik! I to nije bilo lako ostvariti. Morala se pisati peticija – dajte Generaliću ulicu! Generalić je još za života rekao „zbogom“ Hlebinama i odselio se u susjedni Sigetec, (općina Peteranec), gdje je i sahranjen. Iako je dugo živio i radio u ovom selu, općina Peteranec, mu još do danas, kao najpoznatijem stanovniku nije dala ulicu ili trg, a po njemu se ne zove ni jedna kulturna ustanova ili škola! U Sigetcu su jedino njemu u čast nazvali Ribolovno društvo! Bio je veliki zaljubljenik u nogomet, čak je jedno vrijeme bio i u vodstvu kluba, kojeg je pomagao na sve načine, ali i oni su ga očito zaboravili i „otpisali“ i nisu mu željeli  postaviti ni spomen ploču, koja je bila već napravljena. Jedino što podsjeća na ovog velikana  je spomen ploča na obiteljskoj kući gdje je živio u Sigetcu, a koja je postavljena na moju inicijativu. Danas u toj kući nema baš ništa što podsjeća na Generalića. U ovom selu, u kojem je živio jedan od najpoznatijih Hrvata u svijetu, puno im su važniji Dudek i Regica, odnosno tv serija Gruntovčani, koja je jednim manjim dijelom snimana i u ovom kraju, nego svi Generalići zajedno. U Hlebinama je još ostalo nekoliko amaterskih slikara koji ništa drugo ne rade nego i dalje (kopiraju ) slikaju „kao Generalić“ i sami sebe uzdižu poput „pijevaca“, kako su oni „nasljednici“ Hlebinske slikarske škole (sic!), koja nikada nije ni postojala.

Inače, u cijeloj Koprivničko-križevačkoj županiji nema nekog važnijeg spomena na ovog svjetski poznatog likovnog umjetnika, iako svi i te kako dobro znaju za njega i njegovo djelo, ali ne daju mu, unatoč više inicijativa, ni da se po njemu nazove ni neka kulturna ustanova u županiji. Generalić je izričito zahtijevao da se njegove poklonjene slike iz Galerije Hlebine ne izlažu izvan ovog prostora, ali ni to više ne važi. Počeli su ih izlagati i u nekim galerijskim „prčvarnicama“, bez nekog medijskog odjeka.

Nevjerojatno je kolika je jal i zloba Podravaca prema Generaliću, čija djela (ali i drugih majstora naive) nekakvi notorni kustos godinama nije želio izlagati ni u središnjoj koprivničkoj Galeriji.

Ovaj kraj već se nažalost odavno „oprostio“ od ovog velikog umjetnika. Jedno kraće vrijeme je i Muzej Grada Koprivnice imao kao „zaštitni znak“ fotografiju ovog likovnog velikana, ali i to su vrlo brzo odbacili. Žalosno je i jadno što se pojedini ovdašnji „umjetnici“, ali i institucije prema njegovu imenu i djelu ponašaju gore nego prema nekom likovnom amateru, što, istina, više govori o njima nego o Generaliću, za kojeg su „svi“ čuli dok za ove druge znaju tek samo u njihovoj općini ili županiji.

Još se gore Podravci odnose prema liku i djelu sina Ivana Generalića – Josipu Generaliću (Hlebine, 19.2.1935.-Koprivnica, 22. 12. 2004.), također poznatom hrvatskom slikaru. Istina, u njegovu rodnom selu postoji i njegova (privatna) galerija, ali o njoj skrbe samo njegovi najbliži iz obitelji. I to je manje-više  – sve.

Nu, također treba spomenuti da  su Ivan, a poglavito njegov sin Josip umnogome pomagali na početku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Mladen Pavković