Prošle su dvije godine od smrti prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana (25.5.1946.-31.1.2021.). Napustio nas je gotovo bez pozdrava. Njegova obitelj, ali i Hrvatska izgubila je još jednog istinskog domoljuba i jednog od najzaslužnijih  za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Godinama je obavljao i dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru, bio je jedan od utemeljitelja hrvatsko-sigurnosno- obavještajne službe, bio je nositelj kolegija i predavač na Ratnoj školi, autor brojnih zapaženih znanstvenih radova, knjiga…Akademik Josip Pečarić  ovih je dana objavio i knjigu koju je posvetio Tuđmanu. Nu, od razgovora s ovim domoljubom treba se prisjetiti i nekih njegovih riječi, koje smo zabilježili prije njegove prerane smrti.

Kad smo ga pitali, kako danas gleda na Herceg -Bosnu, odnosno je li trebala ostati, odgovorio je:

HZ HB bila je politička organizacija Hrvata kao konstitutivnoga naroda, bez koje ne bi bila obranjena BiH od agresije, ali isto tako i spriječen prodor jugo-komunističke armije početkom 1992. prema Splitu i Zadru. HZHB bio je politički odgovor protiv velikosrpske agresije ali i muslimanskoga hegemonizma, s jasnom porukom da su Hrvati konstitutivni i suvereni narod u BiH. Te su se odredbe sačuvale i u Washingtonskim i Daytonskim sporazumima. Ne zaboravimo da je Federacija nastala na podlozi Owen-Stoltenbergova mirovna plana da se hrvatska i muslimanska republika ujedinjuju u Federaciju, koju od Washingtona čine kantoni. Nažalost nakon 2000. godine mnoge su odredbe Daytona promijenjene voljom visokoga predstavnika – a na štetu Hrvata. Sve dok Hrvati u BiH ne ostvare i u praksi svoju punu ravnopravnost i sigurnost, postojat će potreba za njihovim koordiniranim političkim nastupima kako bi ostvarili svoja prava – od medija na hrvatskome jeziku do izbora svoga člana u Predsjedništvu BiH (o kojem sada odlučuju Bošnjaci). Sada je ulogu HZHB preuzeo Hrvatski narodni sabor.

• Haaški sud je neslavno zatvorio svoja vrata. A što je s materijalima, odnosno optužnicama koje su tamo prikupljene, a odnose se na zločine zločinaca iz Srbije, Crne Gore, JNA...?

Nisam upoznat s konačnom odlukom gdje će završiti sva haška dokumentacija. No, treba upozoriti da je Stjepan Mesić nelegalno isporučio ogromnu količinu klasificiranih dokumenata haškom Tribunalu.  Vlada Ivice Račana naknadno je obvezala haško Tužiteljstvo da te i druge klasificirane dokumente Tribunal može koristiti samo uz suglasnost RH za potrebe pojedinih sudskih predmeta. Dakle, hrvatska Vlada treba zahtijevati da se svi klasificirani dokumenti vrate u Hrvatsku, tj. da se izuzmu iz ukupne mase dokumenata prikupljenih u Haagu.

• Kakva je uloga i značaj generala Praljka u Domovinskome ratu?

General Slobodan Praljak je „ljudina“ u svakom pogledu.  Praljak je sam najbolje opisao svoju ulogu i u Hrvatskoj, a pogotovo u BiH. HVO nije tamo proizvodio zlo nego se „hrvao sa zlom“. Na takvom  je iskustvu definirao i Arhimed-Praljkov zakon: „Praljak uronjen u rat smanjuje količinu zla u tom ratu za jedinicu 'jedan Praljak'“. A ta se jedinica sastoji od dnevne količine energije, strasti, hrabrosti, znanja, inteligencije – a rijetko je tko mogao reći da ga  je u tome mogao nadmašiti.

• Tko je u „haaškom krivolovu“ najbolje, a tko najlošije prošao?

Po posljedicama presude najgore su prošli oni koji su nepravedno osuđeni. Međutim, u knjizi „Haški krivolov“ loše su prošli analizirani ključni svjedoci tužitelja o ciljevima ZZP-a: Robert Donia, Ciril Ribičič, Herbert Okun, Josip Manolić i Peter Galbraith. Raščlamba njihova svjedočenja pokazala je njihovu pristranost, nepoznavanje osnovnih činjenica, selektivni pristup dokumentima i događajima. Obrana je Manolića u sudnici optužila i da laže. Tužitelj Kenneth Scott također je manipulirao s dokumentima i dokazima i nije želio uvrstiti dokumente koji su mu bili poznati i na raspolaganju, jer su te činjenice bile u suprotnosti s njegovom optužnicom. Duboko sam uvjeren da će u godinama koje dolaze stručna javnost a potom i politika osuditi presude koje je donijelo Raspravno i Žalbeno vijeće, te da će te presude postati školski primjer kako se ne vode rasprave i ne pišu presude.

• Sramni bivši predsjednik Stjepan Mesić  osuđen je navodno i zbog krađe australskih dolara, tj, uzeo ih je od naših iseljenika u Australiji i – izgubio! O kakvoj se priči tu zaista radi?

Sud je rekao svoje i tome nisu potrebni dodatni komentari. Možemo samo dodati da je i na ovom primjeru Mesić ostao dosljedan svojem karakteru: iz jedne je laži skakao u drugu. To je konstanta njegova političkoga i javnoga djelovanja. Čovjek kojem je laž odrednica njegova karaktera nema ni časti ni dostojanstva.

• Koliko je taj čovjek  krivac za sve loše što se dogodilo hrvatskim braniteljima, pa i hrvatskim generalima u Haagu?

Protiv predsjednika Trumpa  pokrenuo se postupak opoziva jer je navodno tražio od ukrajinskoga predsjednika da istraži u Ukrajini poslovanje njegova suparnika. Mesić je kao predsjednik otvorio i predsjedničke arhive i arhive izvještajnih službi, a i osobno je bio krivokletnik u Haagu, a sve kako bi lažno optužio predsjednika Tuđmana i njegovu politiku. Državno odvjetništvo 2001. nije htjelo protiv Mesića pokrenuti postupak zbog nezakonitog dostavljanja dokumenata Haagu, a nije to učinilo ni do danas. Odgovornost je Mesića ogromna za niz postupaka i ishoda postupaka protiv hrvatskih generala i dužnosnika u Haagu, ali nažalost za sankcioniranje takva činjenja  nije odgovornost samo na njemu.  

• Jeste li zadovoljni s odnosom gradonačelnika Grada Zagreba (Milana Bandića, op.a.) prema liku i djelu dr. Franje Tuđmana?

Prvome hrvatskome predsjedniku u mnogim je mjestima u Hrvatskoj postavljena bista, podignut spomenik ili su imenovane ulice i trgovi prema njemu. Uvijek sam bio zahvalan ljudima i institucijama koje su to činile, ali nikada osobno (a isto tako i ostali članovi obitelji) nisu bili ti koji bi poticali da do toga dođe. Niti smo bilo kada postavljali primjedbe a kamo li uvjete na odluke ili umjetnička rješenja.  Uvijek sam smatrao da je to politička, kulturna i povijesna – ako hoćete – odluka pojedinaca i sredina kako se odrediti prema svom prvome predsjedniku. I da tu nema mjesta za osobna ili obiteljska mišljenja. Zato je moj odgovor da sam danas ponosan što je i zračna luka nazvana po prvom predsjedniku i što mu je  podignut  spomenik u Zagrebu.  

• Je li bi, po Vama, prvi hrvatski predsjednik bio zadovoljan s današnjom Hrvatskom?

Predsjednik je Tuđman znao reći: Imamo Hrvatsku i bit će onakva kakvu želimo. Drugim riječima – imamo Hrvatsku kakvu zaslužujemo. Vrijedi podsjetiti i na njegovu poruku koja je u podnožju spomenika u Zagrebu: „Nisu nam za sva zla samo drugi krivi. Niti će nam u bilo kakvim okolnostima samo drugi krojiti sudbinu“. Vrijeme je da prihvatimo kako smo svi odgovorni za stanje u kojem se nalazimo, a da nam nisu „samo drugi krivi“ niti da su „samo neki krivi“ – zaključio je uz ostalo prof. dr. Miroslav Tuđman.

Razgovarao: Mladen Pavković