Može li si Hrvatska priuštiti protuzračnu obranu? Najsuvremeniju ne može, ali evo što bi ipak mogli ‘pazariti‘

- Evo ti milijardu kuna i vidi što za te pare možeš kupiti od protuzračne obrane srednjeg dometa – tako je glasio urednički zadatak iz kojeg je nastao ovaj tekst. Prvo što čovjeku padne na pamet u tom trenutku je general Zagorac i torba puna dijamanata. Milijardu kuna nije neki novac ako želite kupiti tako sofisticiranu i traženu vojnu opremu, ali je dovoljno za hladni mojito i strateški uzmak na obalu Dominikanske Republike.

Koncipiranje protuzračne obrane zapravo je ozbiljan znanstveni rad jer podrazumijeva integriranje triju složenih sustava: zračnog motrenja i navođenja, lovačke komponente ratnog zrakoplovstva i konačno raketnih sustava kratkog, srednjeg i eventualno velikog dometa.

U svemu tome treba još razmotriti konfiguraciju terena, te specifičnosti branjenog prostora. I u mobilnoj i u stacionarnoj varijanti, raketni sustav PZO je sredstvo zasjede, pa je osjetljiv na protuelektronsko djelovanje, napade krstarećim raketama ili diverzantsko djelovanje. Još osjetljiviji je taj sustav nakon aktiviranja radara i ispaljivanja prve rakete. Usudili bi se reći da je nabavka raketnog sustava PZO složeniji posao od nabavke lovačkih aviona, a cjenovno je podjednako skupa. Prisjetimo se da je kupovina 12 višenamjenskih francuskih Rafalea F3R stajala 999 milijuna eura.

No, urednik je rekao milijardu kuna i ni lipe više. Ako odbacimo ideju o bijegu u Dominikansku Republiku i iz političkih razloga isključimo ruske rakete koje su svakako među trenutno najnaprednijima, s tim novcem u džepu najprije bi otišli u Izrael koji se kod pregovora o nabavci rabljenih lovačkih zrakoplova pokazao voljnim razgovarati o bogatom offset aranžmanu od kojeg bi naša vojna industrija profitirala i u znanju i u novcu. "Davidova praćka" odnosno Kela David je sustav koji se proizvodi već pet godina.

Namijenjen je obaranju svega što leti a ne maše krilima (osim helikoptera koji krilima ipak mašu). Izraelci ga koriste kao zamjenu za MIM-104 Patriot, odnosno kao raketni sustav koji pokriva prostor između glasovitog raketnog štita "Čelična kupola" (koja pokriva prostor od 4 do 7 km) i dalekometnog Arrow-a 2.

Sposoban je oboriti i ruskog Iskandera i pritom je može razlikovati pravu od rakete s lažnom bojevom glavom koja bi služila kao mamac. Koristi se dvostupanjskim raketama Stunner čiji domet kod Davidove praćke 160 kilometara. S dva takva sustava Izrael pokriva cijeli svoj nacionalni prostor, a cijena za ta dva sustava iznosila je tek malo više od milijardu kuna na koliko je ograničen ovaj tekst. Hrvatski "perec" je, plitak, razvučen i savijen, neugodan za postavljanje ovakvog sustava, ali s obzirom da ima veliko zaleđe prijateljskih NATO-zemalja, dvije bi baterije također mogli biti dovoljne.

Kad smo već u Izraelu, u istoj tvrtki Rafael, možemo pregovarati i o nabavci naprednog sustava Spider Derby. Po jednoj jedinici, koja se sastoji od 4 rakete, visoko mobilnog lansera, radara i centralnog upravljačkog mjesta, sustav košta 55 milijuna dolara. Dakle, s dva sustava smo unutar budžeta, a za treći bi trebalo ruku zavući nešto dublje u džep. S raketama Python-5 Spider ima domet od 20 kilometara po udaljenosti, a 9 po visini. Uz rakete I-Derbi taj se domet povećava na 55 km udaljenosti i 19 km visine.

Svidio bi nam se i IAI Barak 8 kojeg proizvodi konkurentski Israel Aerospace Industries, a radi se o raketi koja pri brzini dva do tri puta bržoj od zvuka (ovisno o inačici) gađa ciljeve na udaljenostima od pola kilometra pa sve do 150 km (Barak ER). Po jednoj jedini, cijena ovog sustava je 24 milijuna dolara, a svaka raketa stoji 1,65 milijuna dolara, pa štedljivo s tim…

U budžet bi se mogao uklopiti i turski mobilni sustav HISAR O. Baterija vozila s ovim raketnim sustavom sastoji se od tri vozila s po 6 raketa spremnih za lansiranje na udaljenost od 25 do 35 km i visinu od 15 km. Sustav istovremeno prati 60 mogućih ciljeva.

U nekoliko hrvatskih medija već je objavljena ideja o nabavci norveškog sustava NASAMS (Norwegian Advanced Surface to Air Misile System) kakve već imaju SAD, Grčka, Turska, Oman, Finska, Nizozemska i mnoge druge zemlje. Po jedinici, jedan sustav NASAMS-a procjenjuje se na 50 milijuna dolara.

Litva je za dvije baterije, logističku podršku i obuku osoblja platila 110 milijuna eura, što bi se uklopilo u budžet ovog teksta, dok je Mađarska investirala čak 800 milijuna dolara u nabavku ovog sustava. Oznaka 2 znači da je ugrađen podatkovni Link-16 kojeg će imati i naši Rafalei, a služi za proširenje svijesti o situaciji na bojištu u realnom vremenu. Unutar nekoliko sekundi, NASAMS 2 može napasti 54 cilja. raketama AIM-120 AMRAAM koje, ovisno o inačici imaju domet od 55 do čak 180 km.