Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj 1966.  godine. Imao je dva brata; Pierrea i Paula. U Vesoulu je završio osnovnu i srednju školu. Nicolier je gledao Domovinski rat  na televiziji u Francuskoj te je odlučio otputovati u Hrvatsku. Rekao je majci:

"Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje." 

U srpnju 1991. godine, vlakom je došao u Zagreb potpuno sam. Tamo se pridružio hrvatskim obrambenim snagama (HOS). Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo, a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku. 

Iako Francuz  po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine pristupio je redovima Hrvatskih obrambenim snagama u  Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese. S njima je kasnije, potaknut televizijskim  snimkama i nepravdom prema hrvatskim braniteljima, dragovoljno otišao braniti  Vukovar.^3]

Bio je mlad i neiskusan ratnik, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi, te je do kraja ostao u Vukovaru. Jean-Michel se borio na vukovarskom sajmištu    gdje je ranjen  9. studenoga 1991.,  te je morao ostati u bolnici.    Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar,   unatoč potpisanom sporazumu s hrvatskom stranom kako neće ulaziti u bolnicu,  Nicolier je odveden zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima  i u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine pogubljen na Ocčari.   Dragutin Berghofer-Beli,  jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici  Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševiča, a nakon čega je Spasoje Petković zvani "Štuka" polumrtvoga Nicoliera izvukao iz mučionice logora na Ovčari i ubio metkom. 

U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati prije smrti, u kratkome intervjuu francuskim reporterima je rekao:

"Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu." 

Njegovi posmrtni ostatci još uvijek nisu pronađeni jer su tijela iz skupne grobnice  preko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto.

Počivao u miru legendarni Francuzu, Hrvatski sine!