Na današnji dan 1995. dogodio se srpski masakr nad 8000 Bošnjaka. Svjedočanstva preživjelih su stravična: Dva dana proveo sam među ubijenim ljudima
– U našim srcima i u našim dovama (molitvama) su sinovi i kćeri Srebrenice, i živi, i mrtvi, mučki ubijeni od ruku zločinaca u zločinu genocida. Proklet neka je svaki zločinac i njegovo djelo i oni koji su mu pomagali, do sudnjega dana. Poručio je to u petak, dan uoči 25. obljetnice masakra, u svojoj džumanskoj hutbi, koju je održao u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein efendija Kavazović.
Toga vrelog 11. srpnja 1995. godine snage bosanskih Srba, predvođene ratnim zločincem Ratkom Mladićem, nakon što su slomile obranu gradića u istočnoj Bosni, okrutno su pogubile više od 8000 bošnjačkih dječaka i muškaraca. U proteklih četvrt stoljeća identificirano je i pokopano njih oko 7000, dok za još nešto više od tisuću njih još nema nikakvog traga. Obitelji su već polako počele gubiti nadu, pogotovo što je u proteklih godinu dana identificirano tek devet posmrtnih ostataka, najmanje do sada.
Jedan od njih je otac Bahrudina Salihovića. Obitelj je, prije nego što u subotu bude pokopan na memorijalnom groblju u Potočarima zajedno s tisućama svojih stradalih sugrađana, morala dati suglasnost, jer je u masovnoj grobnici Kazani nađen tek dio njegovih kostiju.
Zvjerska ubojstva
– Zahvalan sam dragom Allahu što je jedna kost mog oca nađena. Imao sam 25 godina kada sam ga izgubio. Teško je, teško je strancu koji gleda sa strane ove bijele nišane. Zbog čega su ubijeni, ni krivi ni dužni, protjerani sa svojih ognjišta? – zapitao se Bahrudin, kojeg su novinari zatekli uz očev tabut u bivšem tvorničkom pogonu koji danas služi kao mrtvačnica.
– Dva dana i dvije noći proveo sam među ubijenima. Bili smo opkoljeni, na livadi je bilo oko 250 pobijenih. Uvukao sam se među njih da bih preležao čitav dan. Tu sam bio najsigurniji – ispričao je Salihović kako je sam izvukao živu glavu.
Te sreće nisu bili Almir Halilović, Sakib Kiverić, Emin Mustafić i Fuad Ðozić. Oni su se nekim čudom uspjeli spasiti i izišli su živi ispod gomile od preko tisuću tijela masakriranih automatskim oružjem kod vojne ekonomije Branjevo. Vojnik RS, dok je hranio stoku na svojoj njivi, našao ih je krvave ispod jednog stabla jabuke.
Prvo ih je nahranio i dao im odjeću, a onda uz pomoć svog oca uputio na teritorij koji je držala bošnjačka Armija BiH. Nesreća je bila da su ih na putu zarobile Mladićeve snage i pogubile, a otac i sin završili su u zatvoru. Ovoj četvorici ljudi, od kojih je Almir imao svega 15 godina, ni dandanas nisu nađeni nikakvi posmrtni ostaci.
Na ovaj slučaj referirao se prije nekoliko dana u svom tekstu za Guardian glavni tužitelj Međunarodnog mehanizma za kaznene sudove Serge Brammertz.
– Ostaje još dosta toga da se učini kako bi postigla pravda i pomirenje u regiji. Sada je došao red na sudove u regiji nakon zatvaranja Haaškog tribunala 2017. godine. U Bosni i Hercegovini vlasti su postigle važan napredak, iako treba procesuirati još 3000 predmeta, uključujući i one vezane uz Srebrenicu. Ono što posebno zabrinjava jest broj navodnih počinitelja genocida, koji su pobjegli u Srbiju i tamo našli sigurno utočište, uključujući političke vođe i vojne zapovjednike – napisao je još Brammertz.
'Pravda nije zadovoljena'
Nešto slično hrvatskom Vukovaru, i u Srebrenici vlada zavjet šutnje među lokalnim Srbima o lokaciji masovnih grobnica. Oni u pravilu izbjegavaju glavnu komemoraciju 11. srpnja, kao i priznanje da se u Srebrenici dogodio genocid. Doduše, u prilog im ide presuda Međunarodnog suda u Haagu.
– Pravda nije zadovoljena, selektivna je. Haaški sud, koji je formiran da bi pomirio narode u BiH, stvorio je još veći jaz između naroda. Stavio se otvoreno na stranu jednog naroda da bi pečat stavio na drugi narod. Ne može se tako doći do konsenzusa kojem mi težimo, a to je dobar život. Treba netko odgovarati i za sve Srbe koji su ovdje stradali, jer nemoguće je da postoji rat u kojem su zločinci samo na jednoj strani.
Prebacivanjem odgovornosti i na druge zločince koji su ubijali Srbe mnogo toga bi se više dokazalo i ne bi svi zastupali isti stav. Svaki čovjek koji pogine je tragedija za jedan narod. Brojke nisu bitne. Imate Jasenovac u kojem je stradalo 700 tisuća Srba i nije kvalificiran kao genocid. Postoje i druge kvalifikacije, a ne samo brojkama da se definira genocid – izjavio je u petak načelnik Srebrenice Mladen Grujičić.
Srebreničke Bošnjake možda najviše boli to što njihovi sunarodnjaci u Sarajevu i ostatku BiH pomalo zaboravljaju žrtvu koju su podnijeli. Ostali su iznenađeni kada je u petak nikada manji broj ljudi ispratio tužnu povorku s devet ljesova iz Visokog i Sarajeva.
– Dostojanstvo jednog muslimana ogleda se u tome da drugima dadne do znanja da pamti i ne zaboravlja dobro koje su mu učinili, ali i zlo koje su mu nanijeli. Muhamed nas je poučio da nije dobar onaj musliman koji nije zahvalan ljudima na dobru, jer: "Tko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Bogu." Također nas je poučio da nije savjestan musliman onaj koji dozvoli da ga iznova varaju, odnosno da ga "zmija ujede dva puta iz iste rupe" – osjetio je potrebu naglasiti i sam reis Kavazović.
