NAJODLIKOVANIJA HRVATSKA BRANITELJICA POTRESLA OBJAVOM: Cijela brigada danas oplakuje ‘klokanicu’
TKO SU "KLOKANICE?"
Sanja Šale, najodlikovanija vojnikinja koja je kao pripadnica “Tigrova” za vrijeme Domovinskog rata prošla sva bojišta, svojom je objavom o preminuloj Nedi Baban Ivić, dragovoljki iz Australije, potresla sve koji su je pročitali.
Osim što se Šale emotivno oprostila od Nede, svojim je statusom otkrila priču koja je do danas mnogima bila nepoznata… Pokojna Neda je, naime, bila jedna od “klokanica”, kako su nazivali Hrvatice iz Australije koje su se dragovoljno priključile obrani Hrvatske.
Odlazak “klokanice”
“Danas, 07.listopada 2021, u 11 sati po australskom vremenu, Neda je zauvijek zaklopila svoje oči, u svojoj rodnoj Australiji, u 50-toj godini života. Nije lako pisati o nekome tko je pokojan, a ne pustiti suzu… Nekome tko vam je bio prijatelj, suborac, i nekome tko je imao toplu i neiskvarenu dušu. Nije lako pisati o Nedi”, riječi su kojim je Sanja Šale započela nekrolog.
Opisala je kako je Nedu upoznala na Južnom bojištu 1992. godine u Kleku, pored Neuma, tadašnjoj bazi elitnih “Tigrova”:
“Nedu sam upoznala sasvim slučajno, u obližnjem kafiću, prije nego mu je netko promijenio ‘unutarnji izgled’. Kasnije smo se često prisjećali dogodovština iz istog tog ‘kafića’. Neda je na savršenom engleskom objašnjavala Zorki, također ‘klokanici’, frizerki i ‘brzoj šišačici Ovaca’, kako je sve ‘shit’ i kako joj se ponekad čini da su ‘svi ludi’… Da, u to vrijeme, ‘svi smo bili ludi’, mladost-ludost”, zaključuje Šale i objašnjava tko su “klokanice”:
Mlade australske Hrvatice u Domovinskom ratu
“Klokanice, jedna skupina mladih djevojaka, Hrvatice druge generacije, pa i treće, hrvatskih iseljenika iz više gradova daleke Australije su stigle posredstvom hrvatskih klubova, davne zime 1991 godine i to upravo u 1. brigadu, slavne “Tigrove” koji su do tada najviše krvarili u teškim borbama na Zapadno-slavonskoj bojišnici. Došle su svojom voljom, poneke od njih jedva natucajući hrvatski jezik kako bi pomogle i skrbile o brojnim ranjenicima, kako bi im previjale rane, čistile i prale, šišale brojne vojnike i vojnikinje, slagale lijekove, punile rance sanitetskim materijalom, i sve što je u ta doba bilo potrebno. Nisu bile naoružane, ali su bile ravnopravni pripadnici Tigrova i ponosno su nosile odoru sa znakovljem. Ponekad su bile izložene i mogućoj pogibelji na terenu”.
Bivša pripadnica “Tigrova” potom se ponovno vratila na Nedinu smrt:
“Tigrovi” danas oplakuju Nedu…
“Ostali smo povezani putem društvenih mreža sve do današnjeg jutra, kada je zauvijek otišla i sklopila svoje umorne oči. Nekako sam se nadala da će njena upornost i želja za ozdravljenjem ponovo pobijediti, kao i prije više godina kada je pobijedila opaku bolest, ali ne… Ovaj puta nije uspjela. Povratkom u Australiju, sredinom ratnih godina, Neda se zaposlila, udala i formirala obitelj. Iza nje ostali su suprug Vitomir, i troje djece; Mara, Anton i Marko, te njeni roditelji, brat i sestra. Danas Tigrovi iskreno tuguju. Cijela brigada oplakuje Nedu ‘klokanicu’…”, napisala je Sanja Šale dodajući kako Neda, unatoč svom ogromnom doprinosu tijekom Domovinskog rata – nikada nije ostvarila svoja prava.
