Na Uskrs prestalo je kucati srce Vlade Duića, grabovljanskog tamburaša, hrvatskog branitelja, dobrog duha svoje obitelji i prijatelja.

Vlado je rođen 1965. godine, odrastao u Starom Grabovcu, živio u Novskoj sa kćerkom Marijom i suprugom Jelicom.

Domovinski rat Vladu je zatekao u Njemačkoj, kamo je kao mladić otišao raditi. Tek je dobio sve dozvole za rad i boravak, ali zov za obranu domovine, bio je jači. Vlado je ostavio poslove u inozemstvu i vratio se braniti svoj Stari Grabovac.  Mnogi Novljani pamte ga kao Grabovljanskog tamburaša, uz svoje prijatelje, Miku, Iliju, Šlibara, Sinišu i druge. Uz puške, tamburom su branili i hranili dušu svima nama u najtežim ratnim vremenima. Tko se ne sjeća televizijske slike i suza u progonstvu kad su s pjesmom u srušenom selu zasvirali „U mom selu širok šor“?

Marljiv radnik, znao je raditi mnoge poslove u građevinarstvu, kao što je prije nekoliko godina radio na obnovi današnje zgrade Glazbene škole u Novskoj. Sam je svojim rukama sagradio obiteljsku kuću u Novskoj, od temelja do useljenja.

Vlado Duić ostat će zapamćen u srcima svojih Grabovljana, ali i šire okolice, kao zaljubljenik u tamburu, među prvim je članovima tamburaških sastava kultuno-umjetničkih društava „Kolo“ u Starom Grabovcu, a dolazio je pomoći i tamburašima „Šubića“ u Novskoj.

U današnje vrijeme sigurnosnih mjera zbog korona virusa, ne okupljamo se na posljednjim ispraćajima svojih prijatelja, ali uz Vladinu obitelj, u mislima je veliki dio sugrađana koji su poznavali tog iznimnog Čovjeka.