‘NEKAD SAM PJEVALA KAD JE BRAT IŠAO U ARMIJU! Heroine Vukovara: ‘Osjetila sam samo prvi metak. Ostalih deset ne’
HRABRE ŽENE
Vasilija Tucker i Beti Geušić hrabre su dragovoljke Domovinskog rata koje su i nakon ratnog prijateljstva prilikom obrane Vukovara – ostale neraskidivo povezane. Svoja sjećanja, ove su herojske žene evocirale u HRT emisiji, a ono što su ispričale o tim danima, teško da će ikoga ostaviti ravnodušnim, piše Dnevno.hr .
U kolovozu 1991. godine Vukovarka Beti imala je 19. Umjesto kupanja i izlazaka, navukla je uniformu i bez znanja roditelja priključila se obrani.
“Jednostavno neću da odem. Ne želim.”
“Najgore je što su naši roditelji plaćali sve te avione i tenkove koji se sada okreću protiv nas. To je najgore… Nekad sam pjevala kad je brat išao u armiju, a sada mi dođe da plačem”, izjavila je kao tek stasala djevojka pred kamerama u ratnom Vukovaru.
“Trebalo bi nam još više djevojaka jer ipak lakše je da one izvlače i previjaju ranjenike nego da dečki ostavljaju pušku i to rade. U svakoj ljudskoj psihi je strah, ali ja jednostavno neću da odem… Ne želim. Ostat ću do kraja”, rekla je ova hrabra djevojka.
Vasilija Tucker bila je u ranim tridesetima i kao samohrana majka dvoje djece radila je u Borovu, a uz posao je studirala medicinu. Kada je zaratilo, poslala je djecu iz grada i prijavila se u ZNG. Ona se prisjetila trenutka kada je prvi put ugledala mladu Beti s kojom se zajedno skrivala od granata, ali i teškog ranjavanja od kojeg i danas ima posljedice:
“Osjetila sam prvi metak. Ostalih deset ne.”
“U rat sam došla kao doktorica, ali ako je borba, ne sjedite i ne čekate tko će biti ranjen, nego se borite. Bježeći u neko dvorište, dočekao me transporter. Sjećam se samo prvog metka, presjekao mi je kost i noga mi je visjela. Znala sam da sam ranjena u nogu i pokušala sam skakutati. Međutim, nije mi bilo jasno zašto padam. Uopće nisam bila svjesna ostalih deset metaka…”
Dok se sklanjala, Vasilija je dobila još jedan metak u prsa.
“Došla sam do bombe i stavila osigurač u usta. Rekla sam ‘ja im u ruke živa ne idem’.
Vasilija Tucker je dva sata čekala da je izvuku, a u vukovarskoj bolnici su joj jedva a spasili život. Teško je pristala na izlazak iz grada s posljednjim konvojem ranjenika. Da nije, prošla bi kao svi zarobljeni ranjenici koji su iz bolnice odvedeni na Ovčaru.
