NEVJEROJATNO ŠTO ČINI PLENKOVIĆ! Cijela država će patiti zbog njegovog interesa i ponosa: ‘Nesposobnjakoviće’ gura čak i kad ne pokažu zrno sposobnosti
Ako kojim slučajem pokušate usporediti vodeće hrvatske političare s našim nogometnim reprezentativcima koji su iza sebe na svjetskom prvenstvu ostavili nogometne velesile, lako ćete zaključiti da se reprezentacija od Vlade razlikuje utoliko što su u timu Zlatka Dalića svi igrači raspoređeni na odgovarajućim pozicijama, ali i da su svi Dalićevi igrači prije toga stjecali znanje i iskustvo na nogometnim terenima na kojima su se godinama dokazivali prije nego što su stigli do krune svojih nogometnih karijera.
S druge strane, u timu premijera Andreja Plenkovića sjede igrači koji su se ministarskih pozicija domogli po stranačkom ključu ili pak po zagovoru kakvog većeg lobista, a da ih se nije pitalo što su to točno u životu radili i kakve su karijere izgradili da ih se nagrađuje ministarskim foteljama. Malo je profesija nalik na hrvatsku politiku jer u svakoj drugoj branši čovjek se mora dokazati da bi nešto postigao, a iza postignuća nerijetko stoje brojna odricanja, dok iza većine hrvatskih političara koji su nešto postigli stoji onaj neimenovani netko tko ih je progurao. Ne treba se stoga čuditi što mladi odlaze iz Lijepe Naše, niti se treba čuditi što se država ne miče s mrtve točke.
Naravno da za to nisu krivi samo aktualni premijer Andrej Plenković i njegov HDZ koji najdulje vlada zemljom, krivca djelomično valja tražiti u biračkom tijelu koje se na takvu politiku naviklo, a s druge strane, krivnja je i na oporbi koja dosad nije znala ponuditi kvalitetniju alternativu naciji koja, kao što se to vidi iz primjera nogometaša, zna i umije biti uspješna onda kada se igra s pravih pozicija.
Kolektivna krivnja
Ne može se reći da Plenković kao predsjednik Vlade nije ostvario neke konkretne i opipljive uspjehe, ovih dana potvrdio se naš ulazak u Schengen, uskoro nam stiže i euro, a s vremena na vrijeme pogura nas se i pokojim europskim milijunom, relativno uspješno Plenković na svojim plećima nosi krizu koja je zahvatila državu, iako se povremeno stječe dojam da i on nacionalne interese žrtvuje i prodaje radi svoje europske karijere, još je snažniji dojam da Plenković kao izbornik u svojoj vladi pristaje na to da krpa rupe i sanira štetu u onim resorima u kojima je situacija daleko od idealne.
I tu je također razlika između Plenkovića i Dalića, kada ne ide, Dalić će izvesti svoje igrače iz utakmice, dok Plenković svoje igrače gura i onda kada na terenu koji im je namijenio nisu pokazali ni zrno znanja i sposobnosti. Time Plenković pokazuje da je i on prije svega stranački činovnik kojemu nedostaje hrabrosti jer eliminacija pogrešnih i promašenih ministara valja proći i kroz HDZ-ovu, odnosno stranačku mašineriju, koja u Vladi ima svoje kadrove zbog kojih skače na noge i zbog kojih se Plenković mora spustiti ispod svoje razine kako bi sačuvao svoju poziciju, čime se također žrtvuje država u kojoj godinama nije provedena ni jedna ozbiljnija reforma. Posljednjih tjedana Plenkoviću su puna usta obećanja, tako je nedavno pronašao balans između poduzetnika i crkvenjaka u pogledu neradne nedjelje, sindikate je namirio povećanjem plaća koje će onda usput rasti i njemu i saborskim zastupnicima i Milanoviću i ustavnim sucima, istodobno je sirotinji pomoć ponudio u vidu socijalnih paketa. Obećao je Plenković stoti put gradnju stadiona, vrtića i škola, a potom se pohvalio uvođenjem besplatnih obroka za sve školarce, i sve to u državi u kojoj je baš taj besplatni školski obrok za mnogu djecu ujedno i jedini cjelovit obrok u danu. Kako žive umirovljenici, kako preživljavaju oni na minimalcima i oni u kontejnerima, Plenković ne zna. I njegovi najbliži suradnici priznat će da premijer nije svjestan realnosti te da se iznenadio kada je doznao da policijska plaća iznosi oko 5000 kuna. Plenković, zamislite, o tome nije imao pojma, ali svi oni koji godinama prate političke aktivnosti u našoj državi vrlo dobro znaju da pregršt obećanja nerijetko znači početak kampanje za parlamentarne izbore.
Prazna obećanja
Kada bi se zbori trebali i mogli održati, zasad nije definirano, u HDZ-u se još drže službenog roka premda se po kuloarima ne odbacuje mogućnost da građani na birališta izađu već početkom lipnja iduće godine, nekoliko mjeseci nakon što nam stigne recesija koja bi mogla biti duga i teška, ali i opasna za Plenkovića i njegove ministre koji žive u neizvjesnosti ne samo zbog datuma izbora nego i zbog toga što se nikada ne zna kada kakav inspektor može zakucati na njihova vrata i kada mogu biti odvedeni baš poput njihova donedavnog kolege Darka Horvata. Bez obzira na to što je Plenković uveo Hrvatsku u Schengen i unatoč tome što oporba zasad nije dorasla Plenkoviću, u vladajućim redovima ne mogu posve mirno dočekivati parlamentarne izbore, kada god da se oni održali.
To što nam uskoro stiže euro za građane i nije vijest kojoj se pretjerano vesele, uz dio onih koji već sada s nostalgijom progovaraju o hrvatskoj kuni, tu su i oni koji već sada jedva krpaju kraj s krajem i koji strahuju da bi s novom valutom mogla doći nova poskupljenja. Ako u takvim okolnostima Plenković ne ispuni ni jedno najavljeno obećanje, tada bi se sve to što je obećao upravo njemu moglo obiti o glavu, s tim da se u dijelu HDZ-u već sada pitaju s kime će uopće premijer provesti svoja obećanja kada se okružio ministrima koji nisu dorasli pozicijama na kojima su se spletom okolnosti našli.
Kao jedna od najslabijih karika Vlade premijera Andreja Plenkovića spominje se ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, koji je usput rečeno na glasu i kao Plenkovićev kadar. Malenica u pravosuđu nije ni počeo provoditi nikakvu ozbiljniju reformu, u Državnom odvjetništvu još sjedi notorni Mladen Bajić, a ni prva dama DORH-a Zlata Hrvoj Šipek dosad nije pokazala da je dorasla poziciji koju je preuzela malo prije umirovljenja. Poznato je da glavna državna odvjetnica nikada tijekom karijere nije imala doticaja s kaznenim pravom koje bi trebalo biti osovina funkcioniranja DORH-a, a još poznatije da su istrage iz njezinih ladica vadili predstavnici Ureda europskog javnog tužitelja koji su potom naredili privođenje Plenkovićeve prijateljice Gabrijele Žalac.
Najava štrajka
Nezadovoljni su Malenicom i suci, koji su nedavno najavili štrajk zbog niskih primanja, a i načelno u pravosuđu manjka kadrova. Kadrova zato ne nedostaje u javnoj upravi koja je krcata uhljebima, Malenica i Plenković nisu uspjeli utjecati na općine koje su pokušali potaknuti da se samoinicijativno spoje pa shodno tome ostajemo na neravnomjernom broju općina, među kojima su i one koje ne mogu same sebe financirati. Drugom slabom karikom Plenkovićeve vlade često se naziva ministar obrane Mario Banožić, kojega na ovoj poziciji zadržava sukob s predsjednikom Zoranom Milanovićem, koji jedno vrijeme možda i jest bio zabavan, no sada kada se konflikt počeo odražavati na funkcioniranje Hrvatske vojske postaje jasno da bez suradnje s predsjednikom ovaj resor teško može funkcionirati. Da se u ovom resoru i bez toga teško funkcionira, jasno je i po broju kadrova koji napuštaju Ministarstvo obrane govoreći o narušenim međuljudskim odnosima. Obrana nam je u svakom pogledu devastirana, a teško da će to nadomjestiti francuski borbeni avioni jer je stanje s MIG-ovima poražavajuće i prema tvrdnjama upućenih, ni jedan od njih odavno nije trebao letjeti jer su, ako ništa drugo, dotrajali. Tek iduće godine očekuje se nabava novih letjelica i prizemljenje onih starih, no sve i da imamo letjelice, pitanje je tko će ih voditi jer Hrvatska godišnje odškoluje samo jednog pilota.
Ništa bolje stanje nije ni u hrvatskoj poljoprivredi, domaće seljake guši uvoz i njihovi lobiji, resorna ministrica Marija Vučković u javnom se prostoru pojavi tek s vremena na vrijeme, a ovaj resor nedavno se našao na udaru kritika i zbog preraspodjele sredstava iz europskih fondova, zbog čega se ministricu prozivalo da je pogodovala imućnoj vrgoračkoj braći Pivac, no sve i da nema tih prozivki, teško se oteti dojmu da ni u poljoprivredi ne postoje nikakve konkretne i opipljive reforme koje bi potaknule i promicale domaću proizvodnju, kao što je to premijer Plenković najavljivao u jeku pandemije koronavirusa. Nije stoga čudno što se i Vučković spominje kao jedna od najslabijih karika Plenkovićeve vlade.
Predmet ismijavanja
Na taj neugodni popis valja dodati i ministra gospodarstva Davora Filipovića koji je dosad medijske stupce punio uglavnom svojim javnim nastupima nakon kojih je postajao predmet ismijavanja. Upućeni tvrde da Filipović nije pokazao sluh za poslodavce i poduzetnike, ali i da nije dorastao izazovima koji slijede hrvatskom gospodarstvu u ovom vremenu inflacije i nadolazeće recesije, što su teme na kojima će Filipović morati surađivati s ministrom Primorcem koji je također kadar bez nekog iskustva u realnom sektoru. Kao menadžera s velikim iskustvom Plenković je još početkom ljeta predstavljao ministra graditeljstva Ivana Paladinu. Možda Paladina za sebe i jest uspješan, to se, uostalom, može zaključiti i iz njegove imovinske kartice, međutim, proces obnove s njim stoji na mjestu, a Paladina se zapleo u administrativne i birokratske probleme koji godinama guše korumpirani građevinski sektor za koji on očito nema rješenje, baš kao što nema rješenja za narod koji će i ovaj Božić dočekati u hladnim kontejnerima, dok za to vrijeme Paladina odlazi na svjetsko prvenstvo, što je njegovo pravo, ali je i poruka da on ne suosjeća sa sirotinjom koja godinama čeka svoj krov nad glavom koji im je Plenković obećao na dan potresa.
Baš to neispunjeno obećanje moglo bi se pretvoriti u najveću prijetnju za premijera Plenkovića i njegovu stranku, u kojoj podsjećaju da Paladina nije HDZ-ov član. Čiji god član bio, u ovoj državi ni HDZ-ovi ministri nisu sposobni provoditi reforme i iznjedriti pozitivne promjene koje bi se odrazile na kvalitetu života građana, koji utjehu pronalaze u sportskim uspjesima i dečkima koji, za razliku od političara, nisu uhljebljeni, nego pozicionirani na način da pobjeđuju i da se ostvaruju ostavljajući srce na nogometnim travnjacima.
