Prodaja Bartola Franjića jedan je od transfera koji puno govori o pozicijama GNK Dinamo. Ne samo transfernog statusa s kojim se sada, gotovo kao neko veliko iznenađenje, objašnjava povod za 7-8 milijuna eura koje će Modri inkasirati za "alternativnog igrača". Stvari, doduše, ne stoje baš tako.

Franjić je gotovo dvije godine u statusu prvotimca Dinama. Skupio je od listopada 2020. godine 82 utakmice u raznim domaćim i europskim natjecanjima (prosjek 60 minuta, a ove sezone 74), a zajedno s nastupima u U-21 selekciji, ima ukupno 35 utakmica za hrvatske mlađe reprezentacije. Franjić je izdanak Dinamove škole i spada među one igrače koji ne impresioniraju atrakcijama medije, a niti veći dio navijačkog svijeta. Igra taj 188 centimetra visoki igrač vrlo odgovaran nogomet, taktički disciplinirano, s maksimalnim pristupom na koju god ga poziciju treneri postave. Treneri, zapravo, obožavaju takve polivalentne igrače, koji imaju tehničko znanje i fizičku moć, pa su korisni i kao defenzivni vezni, i kao bekovi ili stoperi. Franjić je ozbiljan igrač, koji se podređuje kolektivu, a nije sklon nametati se u prvi plan...

Kad se standard dobrih partija u klupskim natjecanjima nadopuni sa sudjelovanjem Dinamovih igrača u reprezentaciji Hrvatske (i nekim drugima), onda je logično da igrači koji osiguravaju takve razine i domete privlače pažnju inozemnih klubova. Ostavimo li po strani epohalne dimenzije transfera Modrića i Pjace (preko 20 milijuna eura), te novije uspješne izvozne linije za Gvardiola i Olma (do 20 milijuna eura), brojke ukazuju da je Dinamo izveo mnoštvo igrača u razinama 6-15 milijuna eura. Upravo činjenica da je afirmirao jednog Modrića, pa Kovačića, Brozovića, Mandžukića i slične vedete, "ozvučilo" je u Europi produkte modrog kluba. I na tom tragu kvalitete se onda dodatno zapaze igrači, koji u relaciji kvalitete-učinka s cijenom (primjerice, Majer, Rog, Šunjić, Jakić, Moro i drugi...) od 6-12 milijuna eura predstavljaju dobitnu situaciju za sve aktere posla.

Financijska moć

Nema dvojbe da je Dinamo vrlo kvalitetno razvio sustav selekcioniranja s perspektivom izvoza vrijednosti. Dinamo je financijski vrlo moćan, ne samo u hrvatskim okvirima nego i u širem okruženju, što mu olakšava privlačenje svih onih igrača koji se smatraju višom razinom kvalitete. Dinamo, naravno, nije bio uvijek bogat kao što je danas. No, u prvoj dekadi ovog milenija, uz podršku Grada, napravljen je prvi veliki financijski iskorak u domaćim okvirima, a onda su se na to nadovezale uspješnosti klupskih čelnika da oplode selekcijske i natjecateljske kvalitetne domete i u europskim financijskim okvirima.

U tom poslu ključnim ostaje kvaliteta igrača. Jer, par puta možete prodati igrača koji se pokaže da nije na razini očekivanja kupaca, ali kada ste u kontinuitetu izvoznik igrača koji se većinom pokazuju vrlo isplativim ulogom za kupca, to znači da ste stvorili reputaciju vjerodostojnog partnera na tržištu. Svaki klub koji kupuje želi kvalitetnog igrača i po što prihvatljivijoj cijeni. Dinamo je zato vrlo posjećen izlog jer osigurava ravnotežu kvalitete igrača i novčanog ulaganja.

Dodatna potvrda

Činjenica jest da je Franjićev transfer još jedna potvrda, kome je trebala, da je Dinamov status u europskom nogometu tijekom prošlih petnaestak godina iznimno ojačan, te je naposljetku postao standard. U tom razdoblju je maksimirski klub, uz domaću dominaciju, iskoračio u natjecateljskom europskom kontekstu. U različitim verzijama (Liga prvaka, Europska liga...) Dinamo je kontinuirano prisutan, a nekadašnje bljeđe predstave i rezultate zamijenili su plasmani u grupne faze, pa čak i ulazak u proljetni dio europskih natjecanja.