Dok stranci lijepe etikete, hrvatski reprezentativci jasno poručuju: pjesma se ne zabranjuje jer voliš svoju zemlju

Dok se europski sportski savezi pozivaju na “neutralnost”, sve češće posežu za zabranama koje imaju jasan politički i ideološki prizvuk. Najnoviji primjer je odluka Europske rukometne federacije da zabrani pjesmu Ako ne znaš šta je bilo uoči i tijekom utakmica hrvatske rukometne reprezentacije. Potez je izazvao lavinu reakcija – i to ne samo u Hrvatskoj.

Uoči dvoboja Švedske i Hrvatske, švedski dnevnik Aftonbladet ponovno je otvorio temu Marko Perković Thompson, nazivajući ga “kontroverznom osobom” te posežući za starim optužbama o fašizmu i navodnim ratnim konotacijama u njegovim pjesmama. Bez dokaza, bez konteksta, ali s jasnom porukom: zabraniti.

Glas s terena: “To je glupo”

Za komentar su upitali hrvatskog reprezentativca Luka Cindrić, koji nije okolišao:

“Mislim da je to glupo. Poznajemo ga, volimo ga i uvijek ćemo ga podržavati. Pogrešno je nekoga zabraniti samo zato što voli svoju zemlju i pjeva o tome koliko je njegova zemlja lijepa.”

Cindrić je jasno razdvojio sport od politike, naglasivši da Thompsonove pjesme ne pozivaju ni na mržnju ni na sukob, nego na ponos i identitet.

2Njegove pjesme su o našoj zemlji, na koju smo ponosni, a ne protiv bilo koje druge zemlje. Ne želim se miješati u politiku. Ali navikli smo čuti ovakve stvari o njemu.”

Zabrana na papiru, pjesma u svlačionici

Unatoč odluci Europska rukometna federacija, hrvatski reprezentativci poručuju da im nitko ne može zabraniti ono što slušaju izvan službenog protokola. “Nije važno što drugi govore. Uvijek ćemo slušati njegove pjesme. Puštamo ih u svlačionici i u autobusu”, zaključio je Cindrić.

Poruka je jasna: možeš zabraniti razglas, ali ne možeš zabraniti osjećaj. Dok jedni pišu optužbe iz udobnosti redakcija, drugi – na terenu – brane pravo na identitet bez mržnje, bez politike i bez isprike.