NIKAD VIĐENE RATNE FOTOGRAFIJE! Specijalce pronašli ugušene i zatrpane u snijegu: Tragedija za koju ne znate
SMRT NA PLANINI
U vrijeme kada je Hrvatska potpuno usmjerena na obilježavanje “Krvavog Uskrsa” i pogibije prve žrtve Domovinskog rata Josipa Jovića, gotovo nitko ne pomisli na strašnu tragediju koja je 30. ožujka 1995. na planini Vran zadesila petoricu hrvatskih specijalaca, pripadnika HV-a i HVO-a.
AUTOR:Snježana Vučković/Dnevno.hr
Naletjeli na mećavu
“To je zato jer za taj događaj ne zna gotovo nitko, izuzev nesretnih obitelji poginulih i nas suboraca koji smo se tog nesretnog 30. ožujka zatekli na surovoj planini Vran”, kazao nam je umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs i otkrio da mu je ovaj period uvijek izuzetno težak, obzirom da je 1991. bio sudionik akcije na Plitvicama kada je poginuo mladi Josip Jović, a 1995. u isto vrijeme svjedočio je smrti petorice mladića na Vran planini.
On nam je opisao kako se kolona automobila koja je bila u pratnji generala Janka Bobetka kretala dijelom planine okrenute prema Tomislavgradu, te kako se nije dalo naslutiti da se sprema mećava. Sve je, kaže, bilo procvalo i propupalo, no onda je Vran planina pokazala surovu stranu. Zbog sniježnih nanosa, vozila su se zaustavila, a temperatura se sunovratila na -18 stupnjeva. Trebalo je punih 36 sati da se oluja primiri i da stigne ekipa sa strojem za čišćenjem snijega koji je pred sobom čistio nanose visoke i do tri metra. Krenulo se u otkopavanje prvog vozila kojem je virio samo dio krova, a u kojem su se nalazila petorica nesretnih, hrvatskih vojnika: Ivica Begić (1962., Posušje) VP HVO, Mladen Jakovljević (1968., Novska) ATJ-Lučko, Robert Krizmanić (1970., Ljubljana) ATJ-Lučko, Krešo Supina (1970., Zagreb) VP HV i Davor Zbiljski (1968., Zagreb) ), ATJ-Lučko. Svi su bili mrtvi…
Ugušeni pod snijegom
Po izvještaju koji posjedujemo, a čiji je potpisnik tadašnji pukovnik Ljubo Ćesić, u vozilu se zamrznuo sustav grijanja, te je u njega ulazio tihi ubojica – ugljični monoksid.
“Prizor je bio stravičan… Pet mladića čija su tijela iznosili jedno po jedno nikada neće biti izbrisano iz mog sjećanja. Ovim fotografijama i svjedočanstvom želim pobuditi sjećanje na vojnike koji su u borbi za domovinu život okončali pod sniježnim nanosima planine Vran. Volio bih doživjeti da se i za njih održavaju komemoracije”, kazao je Rojs za kraj.
